Apatija u HBŽ: Gradove napuštaju cijele obitelji u potrazi za srećom u zemljama EU

9. listopada 2017., 8:10
Share Button

vno

Najbolniji problem koji ova zemlja ima trenutno je odlazak stanovništva, a najteža situacija po tom pitanju je u HBŽ. U Livnu možete čuti i frapantan podatak, istina neslužbeni, da je ovaj grad od rata napustilo dvadeset tisuća stanovnika, odnosno pola njegove populacije.

Službene statistike to neće potvrditi, ali i one koje nudi Federalni zavod za statistiku HBŽ stavljaju obično na vrh negativnih lista kad su u pitanju migracije. Jedan od najozbiljnijih statističkih pokazatelja odlaska ljudi, broj upisanih u srednje škole, plastično prikazuje težinu problema u ovoj županiji. Broj upisanih u srednju školu u školskoj godini 2016./2017. godinu u odnosu na školsku godinu 2013/2014. godina je niža za 27,7 posto. Jedina gora županija za ovaj parametar u Federaciji je Tuzla.

Drugi parametar, prirodni priraštaj još je lošiji za područje Livna i HBŽ. Negativan prirodni priraštaj, više umrlih nego rođenih u 2016. godini ima osam od deset županija u Federaciji BiH, ali HBŽ je uvjerljivo najgori sa -486.

“Stanje na terenu u cijeloj HBŽ je zabrinjavajuće u svih šest općina. Nema pouzdanih podataka koliko je stanovnika napustilo ove prostore i bilo koju brojku čuti od bilo koga samo su pretpostavke. Mi koji živimo ovdje jednostavno vidimo taj nedostatak ljudi po praznim ulicama, trgovinama, zatvorenim kućama, stanovima, poslovnim prostorima. Stanovnici ove Županije koji imaju hrvatsko državljanstvo i putovnice lakše i jednostavnije odu i nađu posao u inozemstvu jer su oni praktično građani Europske unije. Ostali odlaze i rade po tri mjeseca vani, a tri mjeseca provedu kod kući, a potom tri mjeseca “, kažu nam iz Centra za civilnu suradnju iz Livna.

Bez stranke nema posla u privatnom sektoru

Kao razlozi odlazaka u Centru za građansku suradnju navode nedostatak ulaganja i otvaranja novih radnih mjesta u realnom sektoru, visoku stopu nezaposlenosti, korupciju i nepotizam koji su proizveli apatiju i pasivno stanovništvo koje samo kritizira i ne nastoji ništa promijeniti.

“Usredotočen na preživljavanje ne prepoznaju prednosti vlastitog poduzetništva kao pokretača promjena i boljeg standarda življenja. U HBŽ, u srpnju ove godine evidentirano je 8.214 nezaposlenih što predstavlja smanjenje nezaposlenosti u odnosu na prethodne godine. Ovo smanjenje broja nezaposlenosti rezultat je odlaska stanovništva i nikako nije rezultat gospodarskog rasta. Slika postaje gora saznanjem da veliki broj nezaposlenih nije prijavljen na biro i još veći broj radi na crno “, kažu u CGS Livno.

Razlozi odlaska su ekonomski, socijalni, ali i politički što iz ove županije svakodnevno odlaze pojedinci i obitelji u potrazi za boljim uvjetima življenja. Pored navedenoga, politika i političari diktiraju i određuju sve, nitko se ne može zaposliti u javnom sektoru, javnim poduzećima, čak ni u privatnim bez njihovog odobrenja, pa čak niti odraditi pripravnički staž.

Jedna od onih koja često ovaj problem stavlja u prvi plan je Maja Gasal-Vražalica, zastupnica zastupnica DF-a u Parlamentu Bosne i Hercegovine.

“Podaci na terenu su zaista zastrašujući, nažalost nemamo službenih podataka, jer trenutna vlast ne želi ni da ih prikupljati, a još manje da ih objavi. Ako bismo krenuli od pretpostavke da se ljudi iz Bosne i Hercegovine iseljavaju zbog nezaposlenosti, vrlo brzo ćemo doći do podataka da se iseljavaju i oni koji u Bosni i Hercegovini imaju posao, ali ipak napuštaju svoja radna mjesta, ispisuju djecu iz škola i odlaze. odlaze, jer usprkos radnom mjestu, oni ne žele svoju djecu podizati i odgajati u klimi koja već dugi niz godina vlada u Bosni i Hercegovini. Oni žele da im djeca odrastaju u okruženju u kojem će ih pitati koliko stranih jezika govore, koje sve edukacije su prošli tijekom svog formalnog ili neformalnog obrazovanja, a ne koju stranačku knjižicu imaju njihovi roditelji, a na kraju i oni sami kada dođu do trenutka razgovora za neko od radnih mjesta u Bosni i Hercegovini “, kaže nam Maja Gasal-Vražalica.

Djeci se ne nude ništa osim obveznog obrazovanja

Gasal-Vražalica nam govori kako se nekoliko puta kao zastupnica obraćala svim ministarstvima obrazovanja u BiH tražeći podatke o broju učenika u svim školama na području entiteta, županije i Distrikta Brčko i od svih dobila kakav takav odgovor, osim ministarstava na čijem čelu sjede ministri iz HDZ BiH.

“Podatak o broju učenika u prošloj, a pogotovo u ovoj školskoj godini bi sigurno bio i jest zastrašujući, ali izgleda kako za koga. Ja osobno poznajem ogroman broj ljudi s područja HBŽ koji su napustili tu županiju pretežno se radi o cijelim obiteljima, rijetko o pojedincima “, kaže nam zastupnica Demokratske fronte u Parlamentu Bosne i Hercegovine.

Na terenu se mogu čuti razlozi odlaska od nezaposlenosti, do boljih uvjeta negdje drugo, većoj plaći, sigurnijem i zdravijem okruženju do toga da se njihovoj djeci u HBŽ ne nudi ama baš ništa drugo do onog obveznog pohađanja nastave.

“Nepostojanje kulturnih sadržaja od kina do kazališta je nešto što i ja pamtim tijekom svog odrastanja u HBŽ, a od toga je prošlo već petnastak godina i situacija ne da stoji na mjestu, već nažalost ide unatrag. Mladi ljudi žele živjeti, a ne preživljavati , žele raditi, biti plaćeni za svoj posao, žele na radnoj pauzi sa svojim kolegama i kolegicama pričaju o godišnjim odmorima, destinacijama, a ne o mogućim novim ratovima, sukobima i o tome na koju se nogu jutros digao neki od lidera u Bosni i Hercegovini . Žele da imaju jednake šanse i mogućnosti od vrtića do zdravstvene ustanove, a ne da za svaki mogući korak u svom životu prvo moraju nazvati nekoga da intervenira za njih. Žele da ih se cijeni po tome što oni znaju, mogu i hoće, a ne po tome koliko je njihov kralježak atlas uvježban za potvrdno klimanje glavom u političkoj stranci “, kaže nam naša... sugovornica.

Život u HBŽ se sveo na vegetiranje

Osim kategorije mladih ljudi, mladih obitelji, odlaze i ljudi srednje životne dobi, nastavlja Maja Gasal-Vražalica. To su pretežno ljudi koji se poslije rata nisu “snašli”, pa tako nisu vraćeni na svoja prijeratna radna mjesta, nisu se učlanili u stranke koje se pitaju, pa zbog tog “nesnalaženja” nisu ostvarili ni pravo na mirovine, te na svaki pokušaj pronalaženja on je odmah osuđen na neuspjeh u radnom mjestu, jer su stari i beskorisni.

“Tako se život tih ljudi sveo na puko vegetiranje, povlačenje u svoj mikro svijet, te iako su još uvijek u radnoj snazi ​​i sa ogromnim radnim iskusta, oni nisu imali ni šanse, a ni mogućnosti. Te ljude u Njemačkoj skoro pa nitko ne pita koliko im je godinama, već što znaju i mogu. Tamo negdje su dobili šansu i mogućnost, tamo negdje ih netko gleda kao vrijedan resurs, a ne kao teret društvu. tamo negdje se oni osjećaju mnogo vrijedniji “, kaže nam Gasal-Vražalica porazan dojam život na zapadnim granicama naše zemlje.

HBŽ je specifičan i po gastarbeiterima, koji su u šesdeset godinama prošlog stoljeća odlazili na rad u Njemačku, tamo ostavarili određena poznanstva ili čak i sami rukovode firmama, tako da je i današnje iseljavanje mnogo lakše, jer skoro svaka kuća ima nekoga tko je već dugi niz godina u Njemačkoj, i može pružiti odskočnu dasku za novodošle u HBŽ.

Odlazilo se i ranije, ali pod drugim okolnostima

“Razlika je naravno u tome što su gastarbeiteri nekad u šesdeset godinama prošlog stoljeća odlazili kao hranitelji obitelji, pa slali novac onima koji su ostali. Danas se iseljavaju cijele obitelji i djeca koja će se rađati, odgajati tamo negdje izvan Bosne i Hercegovine, a ovamo će samo povremeno dolaziti, a vjerojatno se više nikad neće vratiti. To je ogroman gubitak potencijala i osnovnog resursa svake države, pa tako i Bosne i Hercegovine. Gube se obrazovani i educirani kadar, mladež i budući naraštaji “, rezimira tužnu i tešku problematiku Maja Gasal-Vražalica.

Ova sadašnja vlada neće ništa učiniti, osim što će s vremena na vrijeme pokazati gotovo zabrinutost putem medijskih gledišta i ostat će na tome, dojam je naš sugovornik.

“Moje je mišljenje da iseljavanje ide njima u korist i da oni u tome ne vide ništa zabrinjavajuće. Iseljavanjem se smanjuje stupanj mogućnosti socijalnog bunta. Odlaze pretežno oni koji nisu aktivni članovi vladajućih stranaka, jer aktivni klimoglavci su zaposleni i pored posla uživaju i druge privilegije koje klimoglavljenje sa sobom nosi. Osim što se smanjuje broj onih koji bi možda bili sudionici u nekom socijalnom buntu, njihovim odlaskom se smanjuje mogućnost da će se pobuniti i oni koji su ostali, jer oni koji su otišli će svakako svojima koji su ostali slati novac i koliko-toliko omogućiti da prežive. Ti koji su ostali, uz tu pomoć iz inozemstva će nastaviti živjeti povučeni u svoj mikro svijet, puni bola i tuge viđati svoje najmilije preko skypea ili godišnje kada im dođu ili oni njima odu u posjetu ” , zaključuje naš sugovornik.

Potrebno je promijeniti paradigmu

Gasal Vražalica smatra da bi situacija mogla biti promijenjena jedino mijenjanjem paradigme u društvu općenito, a posebno u svim slučajevima. Svatko bi trebao početi promjenom i barem preispitivanjem načina na koji ljudi misle, stvari i pojave u društvu, i tako preuzmu odgovornost.

“Što se tiče političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, sve političke stranke su potpisale reformsku agendu u kojoj piše da se od trenutka potpisivanja svi mi obvezujemo da ćemo zapošljavati po stručnosti, a ne podobnosti. Naravno, to je ostalo mrtvo slovo na papiru i sada od čitave Reformske agende sve se svelo na trošarine, ao stručnosti i podobnosti vladajući ne pričaju, već vape za novim nametima kako bi uposlili preostale podobne. Promjenom paradigme da nismo svi isti i da ima onih koji žive od politike, ali i onih koji žive za politiku, imaju osjećaj odgovornosti, te da i jedan glas može nešto promijeniti bi moglo dovesti i do toga da ljudi umjesto iseljavanje pokušaju promijeniti stanje u svojoj domovini. Naravno to nije jedina stvar, ali po meni je jedna od bitnijih, jer ova zemlja samo sa stručnjaci u procesima odlučivanja i menadžmenta, kao i prezentacije mogu napredovati “, rekao je Gasal-Vražalica.

Za ovo što danas imamo pretežno su krivi oni koji su sve vrijeme u svim strukturama vlasti, kaže naša sugovornica i dodaje kako su krivi i svi oni koji su samo nijemo promatrali tješeći se da jedan glas ne može ništa promijeniti, pa su na dan izbora radije ostao je kući misleći da su mnogo urbaniji i prosvijetljeni nego što su bili u redovima biračkih mjesta.

“Još uvijek se bavljenje politikom smatra prljavim i nečasnim zanimanjem i generaliziranjem svega i svih došlo se do toga da su svi isti i da se ovdje ne može ništa promijeniti. Ovakvo razmišljanje naravno pogoduje stanju u kojem se nalazimo i onima koje su nas zarobili u ovakvo stanje, tako da jedan dio građana diže sidro i odlazi, drugi se učlanjuje u političke stranke jedni da ju učine časnom, drugi da je održe nečasnom, treći dio ogorčen i ovima i onima čeka da se desi čudo. Točno je da jedna lasta ne čini proljeće, ali jedno po jedno “, na kraju nam govori Maja Gasal-Vrazalica, sažetići tužno stanje okoline iz koje dolazi.

https://www.klix.ba

Share Button

Komentari

JOŠ IZ KATEGORIJE HBŽ


...