Bajrami su prelijepi i u Livnu i u Njemačkoj, ali su mi ponajdraži bili oni dječački, u mom rodnom Prispu!

Hajrudin Maksić - peterostruki hadžija i donedavni predsjednik MIZ Livno

Sedamdesetdvogodišnji hadži Hajrudin Maksić, njemački umirovljenik, peterostruki hadžija i predsjednik MIZ Livno u posljednja tri mandata, za koje vrijeme su izgrađena centralna livanjska džamija Ćurčinica i brojni drugi vakufski objekti u Livnu, te organizator formiranja i dugogodišnji predsjednik džemata u njemačkom gradu Philippsburgu, gdje je predvodio izgradnju džamije i u kojem je sa suprugom  zaradio mirovinu.

Sigurno je osoba koja zavrjeđuje da je se pita: gdje su mu Bajrami bili najsadržajniji, da li oni dječački u rodnom Prispu kod Livna, mladalački u Livnu, oni u Njemačkoj dok je radio, ili sada umirovljenički, bilo da ih dočekuje u Livnu ili u Njemačkoj kod djece i unuka.

-Nekako su mi najdublje urezani u sjećanje oni iz rodnog sela, udaljenog od grada oko 13 km. Premda nam je najbliža džamija bila u gradu, nas je djecu maćeha Đuma uvodila u islam, podučavala, budila na namaze i pravila najljepšu ramazansku i bajramsku halvu na svijetu. Majka nam je umrla kad sam imao godinu dana i Đuma nam je bila druga majka i kao djeci i odraslima. U selu bismo s pjesmom i uz bogatu sofru bajramovali, a dolazili su nam i susjedi katolici, a mi njima na Božić“, prisjetio se Maksić, dodajući da su Bajrami imali svoje čari i u Livnu gdje su kasnije preselili.

-Slastica je bilo, a bilo je i ribe i divljači, jer se moja familija tradicionalno bavila lovom i ribolovom, tako da smo uvijek bili u stanju počastiti sve koji nam dođu za Bajram, a tako je hvala Bogu i danas. Djeca su u Njemačkoj sa unucima. Tamo smo kupili kuću, a ja i supruga od kada smo u mirovini, uglavnom smo u Livnu. Upravo se nadamo djeci da nam dođu za Bajram i to je poseban doživljaj, posebno kad unuci dođu, a imamo ih šestero. Bajram je najmirisniji u vlastitoj kući i avliji u okruženju najbližih.

-U Njemačkoj u našem malom džematu, sa 120 članova, bili su uglavnom Bošnjaci i nešto Goranaca. Svi smo se poznavali i svaku večer iftarili kod nekog drugog, a vikendom u džamiji svi skupa. U džamiji se klanja i proslavlja Bajram, te lijepo druži. Slično je posljednjih godina i u Livnu. Gdje god Bošnjak i Livnjak da je, on sa sobom ponese i svoje običaje“, kaže Maksić.

Tekst i foto: Ale Kamber, Livno

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply