DINKO PERIŠA / Otvoreno pismo: KRIVCI ZA NIŠTA!

Ako netko od čitatelja očekuje da će u nastavku ovoga dužeg teksta čuti nešto više od promišljanja i poziva jednog građanina upućenog „krivcima za ništa“ koje se događa ovim prostorima neka odmah odustane od čitanja!

Nekad, krajem prošle godine, poslije listopadskih Izbora 2018. u jednom razgovoru čuh predviđanje kako će se vlast, ne sjećam se na kojoj razini, formirati negdje najranije u ožujku, travnju 2020. godine. Pitao sam se čujem li dobro? I dobro sam čuo! Doista mi bi nevjerojatan sadržaj te izjave.

Odmah sam takvu procjenu razvoja događaja pripisao dugogodišnjem stažu u politici dotičnog gospodina, političkoj „brzini“ rješavanja situacija, uhodanim praksama i metodama. Vjerovao sam da će bar malo pogriješiti – jasno je u kojem pravcu. Kad tamo, narodski rečeno: malo, pomalo i pogriješi; i to debelo. Da je bar bio u pravu!

Već dugo se, kao i većina nadam se građana, pitam zašto ovoliki zastoj u formiranju nove Vlade? Je li moguće da se odrasli, uglavnom obrazovani pa vjerujem i koliko toliko dobri ljudi ovako ne/ponašaju? Je li moguće da je jedan odrastao čovjek toliko ucijenjen, kupljen, prodan, uplašen? Je li moguće da se ponaša tako loše, nemoralno, nezabrinuto, sebično, bahato, kukavički.

Je li moguće da se još uvijek nakon dvadesetak godina nitko nije usudio djelovati drugačije od uhodanog nego su svi dali se porobiti političkoj praksi koja je od ovih Bogom danih dobrih prostora trebala učiniti prosperitetno i zavidno mjesto za život, a ne prostore na kojima se životari.

Mnogo je razloga koji mi se nameću kao odgovori na pitanja, izdvojit ću dva!

Prvi je strah, različitih oblika, kojeg politički podobnici i sami uplašeni od dominantnih političkih elita i pojedinih oligarha provode s ciljem izvršavanja njihovih, a možda i još nekih interesnih skupina koje su bacile oko na ove prostore za svoje različite ciljeve.

Drugi razlog je ponašanje i djelovanje u pravcu teorijski svačega, a praktično ničega što najbolje opisuju izjave i sadržaji dva članka iz pera možda istoga autora ili iste škole koja su bez imalo osjećaja srama donesena godinu dana nakon izbora čije rezultate ti isti još nisu implementirali, a koji govore ni o čemu konkretnon ( link: https://www.livno-online.com/…/32603-hdz-bih-moramo-se-vrat… i https://www.parlament.ba/Publication/Read/15366?pageId=238).

Više se života, konkretnosti, brige za čovjeka osjeti u običnoj svakodnevnoj npr. vremenskoj prognozi, tv programu i sl. nego u ovim gotovo čistim političkim pamfletima samoprozvane stožerne stranke Hrvata u BiH.

Ako pak bit sadržaja ovih članaka promatramo kao cjelinu i tražimo neki sinonim, asocijaciju za iste neću uopće pogriješiti ako kažem Skupština HBŽ, bivše, sadašnja. Uz iznimke koje potvrđuju pravilo, godinama gotovo uvijek isti, ako ne u istoj osobi, onda u istom političkom modelu ponašanja samo s različitim nacionalnim predznakom uhodanim u općoj terminologiji i bavljenju sadržajima uglavnom po metodologiji „Markovih konaka“.

Prethodno i još puno toga nenapisanog poticaj mi je za glavnu bit obraćanja ovoga tipa vama izabranima u Skupštinu HBŽ (ali i članovima Vlade HBŽ bivše, sadašnje i buduće). Odgovorite, promišljajte svatko za sebe, o sebi! Bar jednom budite svoji, individue, a ne dio kolektiva, mase!

Vas kao najviše zakonodavno političko tijelo smatram i držim najodgovornijima „krivcima za ništa“ koje ste priuštili Hercegbosanskoj županiji. Jeste li uopće svjesni svoje važnosti, uloge koju ste preuzeli ulaskom u skupštinske poslove? Kakvu vrijednost za vas ima biti član Skupštine? Znate li koji su vam zadaci, obveze, opis posla? Jeste li sad nešto kao važniji od drugih stanovnika ovih prostora, možda veći čovjek? Stoga vas odmah i pitam je li vas zbog ovih zadnjih godinu dana imalo sramota, je li vam imalo neugodno? Je li stvarno smatrate da je vaš zadatak i misija biti idiot, jer se vaše ponašanje može samo tako protumačiti, a ne građanin ili bar pripadnik plemena (terminologiju iz: https://jajce-online.com/…/sami-biramo-sta-cemo-biti-idiot…/).

Pa izabranici u Skupštinu, (nekako ne mogu reći gospodo jer će se onda svi osjećati gospodom, a nisu, treba to biti) vaša dužnost je, ako ste zaboravili ili možda nikad niste ni znali, javna, za dobro svih. No, vi se ponašate tako privatno, tako nikako. Pa jeste li svjesni kakvu sliku, pljusku, dajete onima koji su vas birali-nadajući se iz godine u godinu, naivno, da će te se promijeniti? Kakav primjer dajete članovima svojih obitelji, svojoj djeci? Čemu ih ovakvim ponašanjem učite? Sramotite li pak one koji su vas učili, roditelje, učitelje? Nekome ste i susjed; je li vam neugodno biti takav susjed ili vi nemate susjeda? Kako vas taj susjed promatra, što misli o vama? Družite li se i s kim osim s članovima svojih stranki? Žele li se ljudi s vama družiti, i zašto?

Je li vam ikad padne na pamet i propitujete li kako se odnosite prema ljudima, prostoru, kraju za koji je netko dao svoj život, umro, poginuo, ranjen bio. Krijete li se iza upaljene svijeće i vijenca koje će prvi mraz svenuti? Pa zar doista po ovakvom neradu želite biti zabilježeni u povijesti ovih prostora? Sebi za pouku, pogledajte krajeve biografija vama sličnih političkih profila! I vi onda ovako!? Ne mogu vas svi voljeti, normalno, ali jeste li svjesni što svojim „ništa“ prouzrokujete kod ljudi? Zbog mnogo razloga ljudi vas mrze, psuju, pljuju, proklinju, gadite im se. Navukli ste svojim postupcima toliko negativnoga na sebe, a time i na svoje!

Vi koji ste vjernici, gledate li imalo prema vječnosti ili je bitna samo sadašnjost? Je li vas imalo Boga strah?
Kad vas promatram, ne izgledate mi ni zadovoljni, ispunjeni, sretni. Nema vas nigdje u javnosti osim po pozivnicama ili naredbi!

Jeste li svjesni da gospodarite sredstvima za napredak, a sve kočite? Umjesto da za dobrobit ovih prostora kopate, zgrćete, kemijate i ginete s obzirom kakvu doprinose primate vi kao „pokondirene tikve“. Vi živite u svom mikrokozmosu! Ne razmišljate o svakodnevici dalje od svog vidokruga. Drugi za vas ne postoji, osim u vrijeme izbora. Uz određene iznimke, je li itko od Vas, ičim, ikad u ovih godinu dana rekao da je dosta ovoga? Je li itko na bilo koji način reagirao na ovo stanje, blamažu koja nam se servira: Vlada, Livno, Tomislavgrad, Šumarija, predsjednik Vlade, kandidat ovaj, kandidat onaj…

Briga to običnog čovjeka, briga to onoga čije je dijete moralo otići s ognjišta, onoga koji će svoje unuče vašom krivicom vidjeti tek sljedeće ljeto, onoga koji će probdjeti smišljajući kako spojiti kraj s krajem, briga to poljoprivrednika. Bezobrazni ste. Sve ste uzurpirali, stopirali, iako ćete vi reći da niste. Grijeh činite veliki, i prema čovjek i prema Bogu!

U ovoj cijeloj plejadi izabranih još ste mi najmanje jasni vi mlađi, mladi i godinama i političkim iskustvom. Novi. Uklopili ste se u okvire, pardon, uklopili su vas, da ne talasate, da ne hladite vodu. Ma već je mlaka, za ispljunuti. Gotovo na granici bljutavosti. U toj mlađoj ekipi, najveće iznenađenje, negativno, jest Vi predsjedavajući Skupštine HBŽ. Izuzev nekih izleta u javnosti i par gotovo revijalnih sastanaka, ništa, ništa.

Stoga i Vama na kraju, kao zapravo najodgovornijem pitanje: Je li Vas imalo sramota! Tako mlad čovjek, na takvoj poziciji i u tolikoj mogućnosti, a toliko inertnosti, bezvoljnosti, nerada, nebrige, trivijalnosti, a možda i neznanja!? Da ste se bar nekad samoinicijativno javno oglasili, prozvali nekim javnim pismom, pozivom, ogradili se od cijele situacije, na kraju možda podnijeli i ostavku, Vi ništa! Pa mlad ste čovjek, a ujevićevski rečeno, tako star.

Iako je za puno toga kasno, i s ove točke se mora pomjeriti! Krenite više, svi! Ništa vrijeme ovdje neće pomoći; i previše ga je prošlo! Ostavite svoja politička sujetna odijela, pokondirenost, iziđite iz svog mikrokozmosa i radite za što ste plaćeni i za što ste se čapali raznoraznim metodama i sredstvima pod okriljem demokracije, no s posljedicama koje su više slične demonkraciji! Želite li biti supotpisnici toga, ako već niste, prodajući i sebe i HBŽ/K10-kako je god zvali, za Judine škude!?

Stoga, bar jednom budite svoji, novi, konkretni a ne tako opći, uhodani, demagoški, dosadni, uplašenih pogleda usmjerenih uvijek samo prema vrhu stranačkih piramida i rješavajte svoju Hercegbosansku županiju. (I čitajte Šenou: https://www.poezija.info/hrvatska/budi-svoj-august-senoa/).

Livno, 31. listopada 2019. godine

Dinko Periša – Županijska neovisna lista

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply