EKSKLUZIVNO Zlatko Dalić u intervjuu za Fenix Magazin otkrio kako mu je bilo raditi kao trener u islamskom svijetu

Zlatko Dalić, najpoznatiji Livnjak i čovjek koji je Hrvatskoj donio najviše radosti ovo ljeto zbog uspjeha nogometne reprezentacije Hrvatske na SP u Rusiji bio je gost na ovogodišnjoj Livanjskoj noći u Heusenstammu nedaleko od Frankfurta.

Pred održavanje skupa Livnjaka s Dalićem smo razgovarali u jednom frankfurtskom hotelu a potom ga fotografirali, zajedno sa suprugom Davorkom, na središnjem frankfurtskom trgu Römeru te na jednom od mostova Majne.

FM: Što je presudilo da, unatoč obvezama, prihvatite poziv i dođete na Livanjsku noć u Frankfurt?

-Poziv Livnjaka se ne odbija, pogotovo kad sam čuo da ima humanitaran karakter. Druga je to Livanjska noć po redu, Niko Kovač je bio gost prve Livanjske noći, evo ja sam na drugoj. Zaista sam prihvatio poziv bez razmišljanja, svaka čast dečkima na organizaciji i na tome da rade humanitarnu akciju i da nisu zaboravili rodni kraj i ljude kojima je potrebna pomoć u Livnu. Veselio sam se tom događaju i došao bez velikog razmišljanja.

Veličanstveni dočeci

FM: Ovo ljeto ste s reprezentacijom Hrvatske unijeli puno radosti u živote ljudi i učinili Hrvate ponosnim narodom. Uz taj vaš veličanstven uspjeh, pamtit će se i nezaboravni dočeci u Hrvatskoj, kao i Vaš doček u rodnom Livnu.

-Svi ti dočeci bili su nešto veličanstveno, počevši od prvog dana u Zagrebu nakon toga u svakom gradu gdje je netko od nas dolazio. Ja sam imao četiri dočeka, u Zagrebu, Varaždinu, Livnu i Novalji. Možda je Livno bilo najveličanstvenije. Po broju stanovnika najveći broj ljudi bio je u Livnu i proteklo je zaista sjajno, bez ikakvih incidenata i jedno veliko oduševljenje ljudi, jedna velika euforija. Pokazane su emocija i zajedništvo hrvatskog naroda. Mislim da je veći dobitak od našeg srebra kojeg smo osvojili u Rusiji to zajedništvo ljudi koji su pokazali toliku ljubav prema Hrvatskoj.

FM: Mnogi su mišljenja kako ste Vi i Vaši igrači najzaslužniji za to zajedništvo, to što ste bar nakratko ujedinili Hrvate, kako u domovini tako i ovdje u iseljeništvu. Vaše poruke su također bile snažne.

-Mi smo ulazili u SP korak po korak. Kako su dolazili dobri rezultati, tako se ta zajednička euforija širila i povećavala. To zajedništvo su pokazali i igrači koji su bili zajedno, bili su jedna velika grupa koja je disala zajedno i to je tako krenulo i u narodu. Prvu utakmicu je skupa gledala samo obitelj, kasnije drugu i treću cijela ulica, cijeli kvart, da bi na kraju cijela država bila zajedno. I to je bio jedan veliki dobitak. Moje poruke su bile spontane, onako kako je došlo u tom trenutku, bez neke velike pripreme i velikih govorancija. Ja sam jednostavno kazao ono što osjećamo. Mi Hrvati moramo znati svoju pripadnost. Zadnjih 15-20 godina to hrvatsko se bilo počelo polako zatomljavati. Jedna skupina ljudi je to polako suzbijala tako da kad si rekao da si Hrvat i katolik, to je bio problem u Hrvatskoj. Ali evo, sad su se ljudi ponovno ohrabrili, ljudi govore svoju pripadnost. Te poruke su poruke mira, ljubavi i zajedništva, one su bez ikakve mržnje, bez ikakve negative. Sve je to bilo pozitivno i tako mora biti. Daj Bože da se to tako nastavi i dalje u Hrvatskoj.

Hrvat i katolik

FM: Upravo tim svojim stavom “ja sam Hrvat i katolik” dali ste jednu snagu i drugim ljudima da to isto kažu.

Ja sam to rekao zato što to osjećam. Nema razloga da budem u strahu to reći. Cijeli život se borim i guram po svome. Sve što sam napravio u životu, moja obitelj i ja, pomogao mi je dragi Bog i vjera. Čovjek nekad ima teške trenutke i situacije u životu iz kojih mora izići. Iz njih izlazi jači i moj cilj je da tako bude stalno, da iziđemo jači. Znam da nije lako, da je ljudima teška situacija, ali mi moramo biti zajedno i gurati samo pozitivu. Puno je negative oko nas. I onda, ako se za to vežemo, ne može se iz toga dobiti ništa lijepoga.

FM: Kao igrač ste prošli više klubova, od Livna, Splita, Mostara, Varaždina,… Radili ste kao trener u Hrvatskoj i u islamskom svijetu. Je li Vas to što promijenilo u Vašoj vjeri?

Ne, nije. Ja nikada nisam krio da sam Hrvat i katolik. Ono što je najvažnije je da ja držim do svoga i poštujem tuđe. Ja sam (u islamskom svijetu) poštovao njihovu vjeru, njihove običaje, njihovu tradiciju. To je bilo što sam ja maksimalno poštovao. Da bi čovjek mogao reći svoje, moraš poštovati i ono drugo. Gdje god sam bio tako sam se ponašao. Znam tko sam i što sam, ali ja poštujem druge i ono što oni jesu. Svatko od nas ima pravo izjasniti svoje, ono što misli i kako misli. Vjerujem da je to vrlo bitno.

Kritike ne smetaju

FM: Jesu li vam zasmetale kritike na Vaš račun kad ste izjasnili svoj stav o dočeku hrvatske reprezentacije?

Nisu me zasmetale jer svatko ima od nas pravo na svoje mišljenje. Jednostavno, ja se na to ne obazirem. Kad bih se ja na to obazirao, onda bih potrošio svoju snagu i energiju na to a ne na druge potrebne stvari. To bi mi donijelo negativu. A mene samo zanima pozitiva. Jer, svatko ima pravo reći i kritizirati samo ovisi na koji način to prikazuje i iz kojeg kuta to gleda. Netko to radi zbog ovog ili onog, ali ja tome ne dajem pozornost.

FM: Kad ste bili u Rusiji imali ste podršku i Hrvate iz iseljeništva.

Da, jako je bilo puno naših ljudi koji su dolazili s raznih strana svijeta. Bilo ih je s transparentima na utakmicama, tražili su nas po hotelima, pogotovo Hrvati iz Kanade i Australije.

FM: Pamtite li neke od tih susreta?

-Osobno nisam baš imao puno tih susreta. Mi smo bili u hotelu, u karantenama. Nije se do nas baš moglo tako lako doći. Ali na utakmicama sam vidio kako su stadioni bili puni naših transparenata s natpisima Livno, Posušje, Frankfurt, Melbourne, … Svi su bili hrvatskim zastavama i imenima svojih gradova. To je bilo impresivno. Kad vidiš da čovjek dođe iz Kanade ili Australije navijati za hrvatsku reprezentaciju da bude dio toga, onda je to svima nama bio dodatan motiv.

Podrška s tribina

FM: Što ste prvo primjećivali kada bi ulazili na stadion?

-Krajičkom oka sam gledao te transparente. Uglavnom prilikom zagrijavanja. Ali moraš voditi briga o utakmici i onda to čovjek više ne gleda. Ali veseli kad čovjek čuje zvuk s tribina, hrvatsku himnu, pjesmu… huk s tribina. Sve je to dodatan motiv koji daje snagu, pogotovu to slušanje i pjevanje hrvatske himne prije utakmice. tada je čovjek spreman dati sve od sebe.

FM: Koji trenutak sa Svjetskog prvenstva u Rusiji ćete najviše pamtiti?

Ima ih puno, ali pogodak Mandžukića protiv Engleza, koji nas je odveo u finale u 109. minuti, možda je najimpresivniji trenutak i najznačajniji. No, svaka utakmica je bila posebna na svoj način i svaka je nešto imala svoje što se pamti.

Mandžukićev zgoditak

FM: Što sada kažete za utakmicu finala protiv Francuske?

-Igrali smo najbolje prvo poluvrijeme na turniru, najbolju utakmicu, ali primili smo dva gola. Prvi gol je bio iz prekida koji nije bio a drugi iz penala koji je isto dvojben. Ja sam tad isto rekao da se ne osvrćem na odluke sudaca, ne komentiram ih. Mislio sam da ne može tako biti u finalu svjetskog prvenstva kad se odlučuje o prvaku. Ali nažalost dogodilo se. Međutim, to je bilo tako. Moramo to prihvatiti, bila je to dobra utakmica, dobra igra naša reprezentacije, ali nije bilo sreće. Možda nas je sreća mazila u prethodnim utakmicama ali tada nije bila s nama. No, moramo biti sretni s onime što smo napravili.

FM: Sad nismo imali sreće ni protiv Španjolske u prvih pola sata, kada smo propustili one tri velike prilike?

Taj poraz je teško pao svima, pogotovo tako visoki poraz, tužan poraz. Ali ja sam i prije rekao, nismo bili spremni, dečki su dali svoj maksimum, bili su na SP-u, njima treba oporavak. Imaju puno obveza u svojim klubovima, ozlijeđeni su, teško ulaze u formu i to je tako normalno. Dok smo mi bili u Rusiji, krvarili i davali zadnje snage za Hrvatsku, Španjolci su bili na Ibizi i Mallorci kupali se i uživali. To je bilo za očekivati i taj poraz mene nije nimalo promijenio, niti je promijenio moj stav i moje mišljenje. Mi ćemo biti pravi kad bude trebalo a to su kvalifikacije u ožujku za Europsko prvenstvo.

Modrić najbolji

fenix 67_1FM: Koji je Vaš cilj s reprezentacijom?

Moj cilj je Europsko prvenstvo za dvije godine. Hrvatska 1998.godine nakon bronce nije zasjala na Europskom prvenstvu, 2008. godine Slaven Bilić je bio dobar na Europskom prvenstvu pa se nije plasirao na Svjetsko prvenstvo. Nama je cilj ići na Europsko prvenstvo i to moramo napraviti, moramo osvježiti momčad, priključiti par novih igrača koji će biti nova snaga, nova energija. Moj cilj je naći 22 igrača, plus tri vratara te složiti dobar sastav i boriti se za Hrvatsku.

FM: Modrić prvi na svijetu, vi među tri najbolja trenera svijeta.Što kažete na to?

Modrić je zaslužio titulu najboljeg igrača Europe i svijeta a nadam se i Zlatnoj lopti France Footballa. Ja sam uvijek govorio da su Ronaldo i Messi najbolji igrači svijeta, Messi pogotovo. Ali ovo je Lukina godina. Igra sjajan nogomet, najbolji u svojoj karijeri, imao je uspjeha s Realom, došao je do srebra s reprezentacijom i to je sve zaslužio. A ja, meni je bila čast i ponosan sam što sam bio među tri najbolja trenera na svijetu. Biti u tom društvu, u takvoj konkurenciji, da dođem među tri trenera svijeta je čast. Ali to je nagrda za moj rad, mojih 12 godina trenerskog rada, odricanja, moj trud, upornost i to je to. Dragi Bog me nagradio.

FM: Kad ste počinjali nogometnu karijeru jeste li zamišljali da možete stići ovako visoko?

Ne baš to, ali sam uvijek imao neke planove, neke ambicije. Htio sam nešto napraviti u onomu čim se bavim. Nisam baš gledao tako daleko, ali ispalo je tako kako je. Najveći dar moje karijere je da je Hrvatska druga na svijetu

FM: Što bi vas još zadovoljio kao trenera Hrvatske?

Uspjeh na Europskom prvenstvu. Kasnije mogu biti izbornik Brazila ili voditi Barcelonu, ali biti trener Hrvatske je najljepši posao koji sam radio. Biti izbornik svoje države i dovesti je do drugog mjesta na svijetu je rezultat koji se teško možemo ponoviti. Ali se treba potruditi, ja vjerujem da s Hrvatskom mogu još napraviti dobar rezultat. Zato sam i ostao jer vjerujem u to.

Fenix-magazin/SP

Komentari