IN MEMORIAM / Kad utihne Munja…

Livnjaci se oprostili od još jednog poznatog sugrađanina

Livno se još od posljednjeg rata sve više prazni. Mlađi sve masovnije iseljavaju trajno u potrazi za poslom, a stariji i oni srednjih godina sve češće, naprasno, iznenada i najčešće„ nakon kratke i teške bolesti“ odlaze na drugi, nadati je se, bolji svijet.

Jedan takav slučaj dogodio se i u ponedjeljak, 02.09.2019. godine kada je u 67. godini preselio još jedan poznati Livnjak – Munib Šehić zvani Munja.

Ukopan je dva dana kasnije u livanjskom groblju „Kraj“, uz zvuke trube i oproštajni govor brata Muje, pristiglog iz dijaspore s drugim bratom Ahmetom, a koje su, kao jedne od najhrabrijih branitelja Livna i BiH, ratni vihor i svekolika nepravda otjerali iz rodnog grada, jednog u Austriju, drugog u daleku Ameriku.

Ali, i na Mjesecu da su bili, čak i na nekoj drugoj, dalekoj planeti, znajući koliko su voljeli starijeg brata Muniba, Mujo i Ahmet bi sigurno došli na sahranu, što su i učinili.

A uz njih, članove njihovih obitelji, brojni susjedi, rodbinu, prijatelje i Munibove najbliže: suprugu Lepu, kćerke Vesnu i Jasminu, sina Irfana, zetove… od Muniba su se oprostile i njegove bivše radne kolege iz MUP-a i Županijskog tužiteljstva gdje je dugo radio, kao i poznanici iz nekoliko drugih gradova, ali i njegove školske kolege iz nekadašnje elitne livanjske Gimnazije.

Svako od okupljenih na svoj je način tugovao i na svoj način poželio Munibu konačni smiraj nakon teške i galopirajuće bolesti, koja ga je i onako tiha, posljednjih dana ostavila i bez glasa, ali ne i bez sluha, pa je mogao povremeno slušati recitacije stihova poznatih svjetskih pjesnika, koje bi mu čitala njegova Lepa i koji su mu, s obzirom koliko je volio poeziju, bili svojevrsna zamjena za kemoterapiju u najbolnijim trenucima. Da lakše izdrži do kraja i posljednjeg izdaha koji se desio u snu. Samo je zaspao. Utihnuo.

tekst i foto: Ale Kamber, Livno

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply