Ivan Velić: Hercegovina daje puno reprezentativaca, Hrvatska to ne smije zanemariti

Prošlo je mjesec dana od prometne nezgode 45-godišnjeg širokobriješkog košarkaškog stručnjaka Ivana Velića, tada tek imenovanog trenera Cibone.

Bivši trener Širokog otkrio je za Večernji.hr što veže njega, Zlatka Dalića i bivšeg izbornika Vatrenih Nike Kovača, gdje je pratio SP u nogometu, koji su ciljevi Cibone u nadolazećoj sezoni i još mnogo toga.

Već treći dan nakon nesreće gledao sam s ostalim pacijentima pobjedu naših nad Argentinom. To što su oni napravili, to je nevjerojatno. Ja sam plakao više u ovih mjesec dana nego u 45 godina svog života. Evo i sada bih mogao zaplakati od sreće, kazao je Velić.

Velić zbog terapija koje prolazi nije mogao na doček u Zagreb.

I ja sam Livnjak, a i bivši nogometni izbornik Niko Kovač podrijetlom je iz Livna. To će biti lom! Baš dok razgovaramo, ja sam u Livnu i na tim ljudima vidim samo sreću, nastavio je bivši trener Širokog.

Sretan je i što mu se ostvario trenerski san pa je preuzeo Cibonu.

Još u početku igračke karijere pitao sam se hoću li ikad biti dovoljno dobar da zaigram u Ciboni, a poslije sam se pitao hoću li u tom istom klubu dobiti trenersku priliku. I zato, kada je stigla ta ponuda, nisam puno razmišljao.

No, nije baš preuzeo Cibonu u najboljem trenutku.

Ja sam toga svjestan. No, u karijeri nisam preskakao stube i spreman sam za ovaj izazov. Imao sam još dvije ponude na stolu, klubove u kojima bi mi možda bilo lakše, izabrao sam Cibonu jer da nisam, izdao bih svoj sportski san. No, ako bilo tko misli da ja sam mogu napraviti dobar posao, onda se varaju. To ćemo uspjeti samo ako svi budemo radili svoj dio posla i bili tim, ako ćemo od momčadi napraviti pravu klapu. Samo u takvim okolnostima može se napraviti dosta toga.

Velić se osvrnuo i na ciljeve koji su postavljeni pred njega kao novog trenera Cibone.

Cilj je napraviti momčad koja će moći igrati sa svima u ABA ligi. Ne mislim tu na Budućnost, Zvezdu i Cedevitu, no svima ostalima moramo biti ravnopravni pa i bolji od njih. Ne možemo očekivati da Cibona bude prvak ABA lige, to nije realno s obzirom na proračun, no ja se izazova ne bojim. Cilj je biti u sredini regionalne lige, ali i igrati finale domaćeg prvenstva.

Velić je već i prije bio kandidat za trenera zagrebačkog kluba.

Bilo je to prije sedam godina kada sam ja bio trener one momčadi Širokog koja je u ABA ligi osvojila peto mjesto, pri čemu su nam nedostajale tri pobjede da igramo i na Final Fouru u Tel Avivu koji je tada osvojio Makabi. Tada sam imao ozbiljne kontakte, no ne znam što se dogodilo pa se to nije realiziralo. No, to je bilo i jedan jedini put da sam bio ozbiljan kandidat za Cibonu.

Kakvu će momčad imati Cibona u novoj sezoni?

Nažalost, nismo uspjeli zadržati Bošnjaka i Ćorića, a to su moji igrači, dečki koje sam vodio u najosjetljivijem dijelu njihova razvoja. No, izazov novca bio je prevelik. Srećom, uspjeli smo zadržati Bilinovca, a pokušat ćemo što više minuta dati razigravaču Uljareviću i centru Ljubičiću. Zapravo, nastojat ću da imamo što više mladih igrača i zato mi je drago da smo uspjeli zadržati i Gilberta. Mislimo dovesti još dva-tri iskusna igrača. Ja imam osjećaj da se u Hrvatskoj stvara situacija po kojoj mladi igrač mora igrati pod svaku cijenu, a ja mislim da on to mora zaslužiti.

Velićeva igračka karijera započela je kasno i, nažalost, nije bila duga.

Vrlo kasno sam krenuo s košarkom, sa 17 godina u Livnu. Onda je došlo vrijeme rata i ja sam godinu dana proveo u ratu. Nakon toga, odlučio sam otići u Zagreb gdje sam igrao u Boscu pa su me na nekim prijateljskim utakmicama primijetili ljudi iz Cibone. Repeša me zvao u tadašnju Ciboninu ispostavu Donu i ja sam to prihvatio. No, kako sam ja bio nezavršen igrač, od puste želje da nadoknadim te nedostatke trenirao sam kao konji i teže ozlijedio leđa pa sam prestao. Nakon nekog vremena, prihvatio sam poziv iz Širokog jer su mi se leđa smirila i tamo sam proveo tri-četiri sezone sve dok se opet nisu pojavila leđa i tu sam završio karijeru.

No, ubrzo je započeo trenersku karijeru.

U svojoj trenerskoj karijeri najviše sam vremena proveo u Širokom. Najprije sedam godina kao pomoćnik, pri čemu sam povremeno uskakao i u cipele prvog trenera, a od 2009. samostalno. Osvojili smo po tri prvenstva i kupa BiH te već spomenuto peto mjesto u ABA ligi, no još draže od tih trofeja bilo mi je to što je kod mene stasao niz mladih igrača, a to su bili Planinić, Barać, Ramljak, Bilinovac, Bošnjak…

Ivan Velić je rođenjem Livnjak i kao takav ističe važnost hercegovačkog bazena za hrvatsku košarku.

Hercegovina je dala puno hrvatskih reprezentativaca, od Josipa Sesara, Zorana Planinića, Bojana Bogdanovića, Darka Planinića preko Ivice Zubca do članova aktualne selekcije U-20 Čolaka i Drežnjaka i Hrvatska bi trebala posvetiti više pažnje da tamošnje klubove održe na životu. To se ne smije prepustiti slučaju, zaključio je Velić.

(www.jabuka.tv)

Komentari