KAKO ŽIVE SRBI U LIVANJSKOM KRAJU?

U posljednje vrijeme ponovo se pokušava aktualizirati priča o teškom životu pripadnika srpskog naroda u Federaciji BiH o čemu u saopćenjima pišu predstavnici Inicijativnog odbora krovne asocijacije Srba u Federaciji BiH.

Posebno se to, kažu, odnosi na Livno. Na terenu, kako smo provjeravali, na tom području svi teško žive.

U selima Donjeg Livanjskoga polja vrijeme kao da je stalo. Ruševina do ruševine, a među njima, na potezu diljem deset kilometara, živi tek nekoliko srpskih povratnika.

MILICA POKRAJAC, Provo:

Evo vidi, niti imamo puta, niti imamo kola, niti imamo bolnice, niti imamo prodavnice, ništa.

A do najbliže autobusne stanice, ili pak trgovine, u slučaju neke potrebe, svi ovi ljudi u itekako poodmakloj životnoj dobi trebaju pješice preći i desetak kilometara.

SAVA PAJČIN, Gubin:

‘Ko nas vozi, moramo dvadeset maraka dat da nas odveze u Livno, ako trebaju lijekovi, doktoru.

KOSTA POKRAJAC, Provo:

Imamo nikakvu mirovinu, to je možda oko sto maraka.

Djeca svih ovih ljudi uglavnom su daleko, ili u Srbiji, ili u Republici Srpskoj.

KOSTA POKRAJAC, Provo:

A šta će moj sin kada dođe ovdje?

Isto se pitaju i njihovi brojni susjedi Hrvati, koji u odnosu na ove povratnike žive na asfaltu, u gotovo idealnim uvjetima, ali kako posla nema, odlaze.

JAKOV PAŠALIĆ, Rujani:

Masovno se ode, nema ti ‘ko, ti danas da vjetar skine dvije cigle, nema ti ‘ko pomoći.

STIPO PERIĆ, Rujani:

Imam petero dice i ja bi bio sritan da mi jedno dite ostane sa mnom.

Srbi i Bošnjaci su napuštali ove prostore u ratu, a Hrvati ih masovno napuštaju sada u miru. A što rade pojedini političari? Liju suze samo nad sudbinom pripadnika tzv.svoga naroda. Probleme drugih ne vide.

VASILIJA BROĆETA, ministrica rada i prognanih osoba HBŽ (SNSD):

Bilo gdje biti manjina nije lijepo, u Federaciji ili u državi BiH.

Ali, kako to u saopćenjima tvrde u Inicijativnom odboru krovne asocijacije Srba, od svih pripadnika ovog naroda koji žive na području Federacije BiH, ovima u Livnu ipak je nekako najgore, te neki od njih čak prodaju i svoja imanja kako bi preživjeli, sa čim ni Broćeta nije upoznata.

VASILIJA BROĆETA, ministrica rada i prognanih osoba Hercegbosanske županije (SNSD):

Ne bih stala iza toga da im je najgore, jer znam iz svog ministarstva koliko radimo za te ljude.

Jedno je ipak sigurno: bilo što da vlast radi za te, ali isto tako i za sve druge građane na ovim prostorima je nedostatno. Samo je stvar političkih naočala kroz koje se gleda na problem.

Izvor: Franjo Mioč/BHRT

 

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply