KLEČINA: Barlovci i Banja Luka su kap u moru nepravde i zločina o kojima Hrvati svjesno i podmuklo šute

Za Barlovce većina ljudi koji nisu iz Banje Luke nikad nisu ni čuli. Barlovci su drevna katolička župa koja obuhvaća sjeverna prigradska naselja grada Banje Luke (Zalužani, Kuljani, Barlovci, Ramići, Dragočaj) i u kojoj je do zadnjeg rata živjelo oko 4000 katolika, Hrvata. Danas ih tamo živi nešto više od 100-tinjak, staraca uglavnom.

Još manje ljudi zna da je tijekom zadnjeg rata (1992-95.) u župi Barlovci ubijen 31 Hrvat – svi redom civili, nenaoružani, i svi u svojim kućama ili na kućnim pragovima. Od toga 6 žena i 25 muškaraca.

Napominjem da se u Banjoj Luci službeno nije vodio rat, najbliža linija fronte od grada bila je udaljena više od 100 km (ako izuzemo zadnja dva mjeseca rata u 1995.), Banja Luka je jedan od rijetkih gradova u BiH koji je u ratu ostao neokrznut, ni jedna neprijateljska granata ni metak nisu ispaljeni na ovaj grad. Bogu hvala.

Imaju i Barlovci svoju “obitelj Zec” za koju, vjerujem 90% hrvatske javnosti, nije nikad čulo – obitelj Malčević. Otac Tomislav, majka Zorka i 15-godišnji sin Marin, sve troje pokošeni vatrenim oružjem u svojoj kući dok su se u večernjim satima 02.10.1993. spremali ići na počinak.

Za smrt 31 Hrvata iz župe Barlovci do sada nitko nije odgovarao. Kako će i odgovarati kad nitko nije ni pokrenuo sudski postupak. Za domaće pravosuđe i institucije me ne čudi jer njima nije ni u intereresu da se naruši slika Banje Luke kao “oaze mira i tolerancije” u kojoj nije bilo ratnih zločina za vrijeme rata.

A Hrvati? Hrvati su čudne biljke. Hrvati nikad nisu čuli za 31 ubijenog sunarodnjaka u Barlovcima, nisu nikad čuli za obitelj Malčević, za 105 Hrvata ubijenih u zadnjem ratu na cijelom području Banje Luke (od kojih su većina nenaoružani civili).

Kako će i čuti kad se o tome šuti, o tome se ne piše, ne govori. Šuti službena hrvatska politika s obje strane Save i Dinare, šute njihovi mediji, šute NGO organizacije. Ima tko nije nikad šutio, ali nećemo sad o tome.

E, takvi smo mi Hrvati. Zarad vlastitih interesa, zarad vlastitih fotelja šutimo da se ne bi slučajno kome zamjerili. Šutimo i time gazimo po istini, po žrtvama, po povijesti.

I tako gradimo nezdravo, trulo društvo koje zbog svoje truleži mora propasti kad-tad, jer… kako ćemo znati poštivati druge narode i njihove žrtve, ako ne znamo prvo poštovati vlastiti narod i svoje žrtve.

A Barlovci i Banja Luka su tek samo jedan primjer – kap u moru nepravde i zločina o kojima Hrvati svjesno i podmuklo šute.

Davor Klečina

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply