KOMENTAR DANA: Ovakva BiH zajednica u mnogočemu je ista ili gora od bivše Jugoslavije

SARAJEVO – Jugoslavije više nema i nikada je više neće biti, na žalost po sve komuniste i jugo nostalgičare i na radost nas ostalih. Bosnu i Hercegovinu znaju često uspoređivati s Jugoslavijom u onim segmentima u kojima je to moguće, kao zajednicu više skupina naroda, i u toj usporedbi bi jedni htjeli da bude slična, a drugi se boje da će izrazito takva postati.

Jedni ne žele separatizam u BiH koji je svojedobno srušio Jugoslaviju, a drugi koji žele odmak od sličnosti s bivšom tvorevinom, pozivaju se na loše odlike bilo kojega centralizma, pa i onog koji dolazi od, kako kažu, „političkog Sarajeva“. Ali ovakva država Bosna i Hercegovina, objektivno, u nekim stvarima jest ista ili čak gora od bivše komunističke i diktatorske tvorevine.

Nekada je za posao na određenim mjestima ili za bilo kakvo napredovanje trebalo posjedovati člansku iskaznicu, gajiti članstvo u partiji. Znalo je se čak dogoditi i to da djeca iz škola, iako su bila najbolja u nekim područjima, nisu išla na regionalna ili republička natjecanja iz gradiva ili predmeta u kojima su bila najbolja u svojoj školi samo zato jer im očevi nisu bili članovi partije. Svi narodi i narodnosti su bili isti ako su bili odani članovi partije, nije se previše gledalo koji drug vuče koje porijeklo. Zvijezda petokraka bila je iznad nacionalne pripadnosti. A donosila je privilegije.

Po čemu je danas drugačije za one koji apliciraju u javnim ustanovama a nisu članovi vladajućih stranaka kod sva tri naroda? Ni po čemu. Iako smo otvoreno zajednica triju naroda i vjera, i ostalih, ako nisi član vladajućih stranaka kod sva tri naroda, ne treba očekivati neki stalni angažman na neodređeno, ni u državnim ni federalnim kao ni u županijskim institucijama.

Nekada nije loše pripadati ostalima jer njima se moraju omogućiti određene kvote i njihovo popunjavanje, a koliko je važna nacionalna pripadnost i što ona donosi, govori nam i to da ima političara koji deklarativno mijenjaju nacionalnu pripadnost zbog fotelje i funkcije jer se vode mišlju da je guzica ista, i treba ju negdje smjestiti, pa nije ni važno što piše u rubrici nacionalnost.

Ovakvo razmišljanje ponukano je riječima Ivice Gašpara, glavnog tajnika HDZ-a 1990, koji je na Političkoj akademiji PDP-a održanoj na Jahorini govorio o kulturi političkog dijaloga i suzbijanju govora mržnje. Između ostaloga, rekao je kako je važno educirati mlade ljude kroz političke akademije u okviru političkih stranaka na način da će ti mladi ljudi naučiti voditi političke procese.

To je u redu. Edukacija mladih i potentnih budućih političara je više nego pozitivna, učiti i njih i sve nas da se vodimo kulturnim dijalogom i ne posežemo za govorom mržnje je uistinu hvale vrijedan potez, odgovoran zadatak i potreba. Jer mržnja i govor mržnje će dovesti do rušenja društva kojega gradimo, pa ni usporedba s Jugoslavijom neće biti pogrešna.

No, pitanja su tko će iznjedriti takve ljude i koga će oni voditi. Jer na političkim akademijama se govori jedno, a na terenu i u samom političkom životu smo okruženi svime i svačime, samo najmanje sa kulturom u dijalogu i sa konstruktivnim dogovorom, a govorancija ne nedostaje.

A mladi ljudi i sami vide koliko njihovih sugrađana i mahom mladih osoba koji su im generacijski blizu odlazi odavde. Ne čuje se glas ni studenata ni mladih političara koji preko svojih stranaka ponavljaju iste mantre po uzoru na stranačke šefove, mišljenja su im daleko od samostalnih a ako i misle drugačije, u političkom jednoumlju ne smiju to reći. A trebalo bi upravo drugačije, suprotno. Ako smo prisiljeni graditi suživot, onda bi upravo mladi ljudi koji se misle baviti politikom trebali uzeti odmak od svih dosadašnjih političkih vođenja države, jer svi vidimo dokle nas je to dovelo.

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply