MILJAN KONTA / Kako se narode Boga ne bojiš, i Allaha?!

Nestali Mićo Knežević

Prije više od dvadeset dana (!?) iz livanjske bolnice, u sred bijela dana, nestao čovjek. Čovjek koji je bio hospitaliziran. Do sada su iz ove ustanove, na razne načine, nestajali novci, inventari, oprema… no sada su počeli nestajati i ljudi.

Kako se ne zapitati da od toliko uposlenih nitko nije vidio Miću Kneževića da izlazi iz sobe, odjela, kruga bolnice… Treba li ubuduće svim bolesnicima stavljati GPS narukvice pa da rodbina može pratiti njihovo kretanje, kada već to osoblje ne čini. Ili ih vezati za krevet, a medicinske sestre sa pregrštom ključeva otključavati one koji trebaju ustajati.

Bojim se da bi i ključeve izgubile. Čovjek je prošao pola grada. Nitko, ama baš nitko, da se upita što ta osoba tako obučena hoda. Ni narod, ni policija? A onda je nestao. Evo skoro mjesec dana, ni traga ni glasa.

Nešto se malo tražilo i sve prestalo. Potragu preuzela uža rodbina, koja u svojim pokušajima pronalaska nestalog nailazi na zatvorena vrata i nerazumjevanje. Jer, nestao je siromah čovjek, jedan iz mase. Da je nestao kakav guzonja, hajkalo bi se i dan i noć da se nađe. Ovako jedan manje i nije bitan.

Livanjski kraj ima na stotine udruga, od braniteljskih, kulturnih, sportskih… da ih se trećina uključila u potragu, čovjek bi bio pronađen. Gdje su te Hrvatske žene?! Da je bilo u pitanju 100 tisućica, vratove bi polomile tragajući. Gdje su ti bajkeri, razni oldtajmeri, zaštitari spomenika i ptica? Gdje je narod koji je izostao na apel za potragom koju je organizirala obitelj.

Kako se narode Boga ne bojiš, i Allaha? Pa sutra ti može nestati netko od ukućana. Gdje ste fratri, popovi i hodže, da pokrenete stado? A križeva, polumjeseca, zvonika i minareta u izobilju, sve vjernici na baterije i guranje.

Umjesto “ljubi bližnjeg svoga” zaživjela je “pljuni bližnjeg svoga”. Zar smo postali tolika gamad da ni tuđu muku ne razumijemo, zar ni ruku ne pružamo, osim ako imamo koristi.

Zbog toga nam je ovako i bit će i gore, jer Bog ne oprašta licemjerje i lažne uzvišenosti, oholost i nerazumjevanje tuđe muke. Solidarnost ne treba ni spominjati, ona više ne stanuje u našim srcima. Zato čuvajte djecu, starije i bolesne, jer ako, ne dao Bog, nestanu jednog dana – bit ćete u prilici da ih sami tražite.

Miljan Konta

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply