PISMO MATURANTICE / Zahvala mojoj Gimnaziji na odlasku

Od malih nogu sanjam pronaći ono što me čini sretnom i da se time bavim što duže u životu. To sam pronašla kad sam se zaljubila u odbojku. Na prvi trening sam došla prije 10 godina i od tada sam bila konstantna u radu.

Uspjesi su dolazili već sa završetkom osnovne škole. Prvi poziv za pionirsku reprezentaciju BiH došao je prije prvog razreda srednje škole. Moj konačan i jedini izbor za daljnje školovanje bila je Gimnazija. I nisam se pokajala.

Od početka pa sve do kraja moga obrazovanja svi su profesori bili puni razumijevanja i podrške što se tiče mog sportskog puta. Uvijek sam nastojala poštovati svoje profesore i ne biti bezobrazna prema njima. Nikada nisam tražila da mi na temelju toga što nemam puno slobodnog vremena daju “poklonjene” ocjene.

Trudila sam se što bolje učiti kako bi pokazala svoj trud i volju da budem odličan đak. Tri od četiri godine gimnazije završila sam s odličnim uspjehom. Ovih dana mi je stigao već peti poziv za reprezentaciju BiH, ovoga puta za seniorsku.

Također me čeka i daljnje školovanje u dalekim Sjedinjenim Američkim Državama. Gimnazija me naučila što je to disciplina, odgovornost i da se sve može postići kada se ulaže trud u ono što radiš. Svim školarcima koje čeka odabir srednje škole bih toplo preporučila da upišu Gimnaziju jer nije teško učiti koliko svi pričaju. Samo se treba malo potruditi i sve ostalo je lako. Želim se zahvaliti svim svojim dragim profesorima što su bili mali, ali jako drag dio mog života učenice u Gimnaziji.

Hvala Vam za sve savjete koje ste mi dali za život koji me čeka, hvala Vam za sve što ste me naučili u ove četiri godine. I hvala našoj ravnateljici, Saneli Popović, što mi je omogućili da se zahvalim ovom malom porukom te se ovako, puna srca, oprostim od Gimnazije Livno.

Do novog susreta, kada god to bilo.
Barbara Čelar

Komentari