Postoji li šansa za suživot?

USKOPLJE – Znate kako se ono kaže, „matere mi“, kada želite reći da je to nešto što govorite stvarno istina. E pa, kad sam vidio kako je „netko“, još se nije znalo tko, napisao po automobilima i zidovima po Uskoplju uvredljive grafite vezane za Srebrenicu i Bošnjake, matere mi, prvo što mi je palo na pamet bilo je da se na hrvatskom jeziku piše i kaže bit će, a ne „biće“, jer je jedan od natpisa bio: „biće još Srebrenica“, a taj je „potpomognut“ križem. Također, ne znajući tko je autor te budalaštine, pala mi je na pamet i jedna psovka koja uključuje mater. Ne na osobnoj razini, više kao općeniti izraz žalosti što je netko bio u stanju napraviti takvo nešto. Matere mi, ja ništa nisam napravio da mi je netko opsuje, a onaj autor novih međunacionalnih i međuvjerskih izljeva mržnje preko grafita, tko god to bio, jest zaslužio da mu se spomene majka, ali ne u kontekstu psovke već u kontekstu odgoja, jer čovječe, uz dužnu ispriku ljudskom rodu, ako te nije majka odgojila kako treba, mogao si sam dokučiti razliku dobra i zla, morao si znati da to nije u redu.

Mnogi su psovali majku hrvatsku i srpsku nepoznatome autoru dok se u međuvremenu nije saznalo da je autor uvredljivih grafita zapravo Bošnjak, musliman, a nije mu ni sestri zgodno ovih dana. Osobno i dalje stojim uz svoj stav, matere mi, i da je bilo tko drugi posegnuo za takvom vrstom provokacije, da je Hrvat ili Srbin, isto bih rekao da se radi o mamlazu nedoraslom civilizacijskim dostignućima. Ali eto, u ovom slučaju je došlo do dvosjeklog mača, i sad smo saznali da je moguće da postoje slučajevi u kojima netko na ovaj način namjerno želi dovesti do netrpeljivosti i svađe, mržnje, nereda, makar koristio metode u kojima će popljuvati svoje.

Nakon svega se nametnulo pitanje samo po sebi, a nameće se već dugo i postavljamo ga sami sebi, svojim ga postupcima potenciramo, a to pitanje jest je li moguć suživot u ovoj državi. Suživot različitih vjera i nacija koje sve pripadaju istom civilizacijskom dosegu. Je li moguće da vjerski i politički poglavari stvore atmosferu normalnog suživota? Politika je kreator promjena, najveći kreator života u ovoj državi, to ne radi dobro, a građani ove države, mi ne mijenjamo ništa već samo podižemo atmosferu koju oni, političari, stvaraju. Mi ih biramo da vladaju ponovno. Ne ja, ne daj Bože, nisi ni ti, ali nas dvojica i svi ostali u ovoj državi smo mi, društvo u cjelini. A većina vas je birala te ljude. Hajdemo se zapitati je li uopće znamo što znači ta riječ suživot, koja je definicija tog pojma, jesmo li kadra dokučiti što bi on trebao predstavljati u specifičnom okruženju u kojem se nalazimo, i ono najbitnije, jesu li političari zaslužni što ovaj i ovakav suživot postoji, bi li s njima ili bez njih bio moguć bolji ili gori.

Odmah na prvu, znam, suživot nije ponašanje prema mojim pravilima u kojem ćemo isticati sve moje vrline i osobine koje bi trebale poduprijeti te vrline, a tvoje mane da mi stoje pri ruci, ako zatreba, da ih pokažem svijetu i tebi samom, da nas podsjete na moja odricanja i tvoja ugnjetavanja mene. Suživot je zajednički projekt pun odricanja i kompromisa. Takav je suživot i dvoje ljudi u braku, a kamoli tri vjere i nacije plus ostali u jednoj ratobornoj i „klimavoj“ državi. Mnogi, nažalost, nisu uspjeli sebe smjestiti u zadane okvire pa su napustili ovu državu u ljutnji, tuzi, boli, a mnogo ih je sve te osjećaje zamijenilo srećom i zadovoljstvom kada su negdje drugdje pronašli ono što im njihova država nije bila u stanju omogućiti. Neki od njih se vrate ponekad na godišnji odmor i uz obveznu priču o tome kako je sve lijepo i sređeno u Njemačkoj ili nekoj drugoj destinaciji gdje su se snašli, usput nas pokušavaju zatrovati svojim jalom i posijati sjeme mržnje prije nego se gore vrate.

Autor ovoga teksta ima tu životnu okolnost da živi u jednonacionalnoj sredini. I nikada mi nije palo na pamet odavde sijati sjeme mržnje tamo gdje žive multietničke zajednice, a kamoli tamo gdje je jedna zajednica u osjetnoj manjini. Jer svugdje ima ljudi koji su normalni, željni normalnog SUŽIVOTA. Kako li je njima neugodno bilo doći u kafić, pekarnicu, sresti na ulici nekoga od „onih drugih“, nakon posljednjih nemilih događaja u smjeru sijanja mržnje? Normalni ljudi su se opet normalno i pozdravili. A oni nenormalni koji sijaju sjeme mržnje, makar koristili podmuklu metodu pa šarali grafite koji zazivaju štetu narodu kojem pripada, e takvi bi trebali biti okarakterizirani da nisu ničiji. Sjeme su zla jer namjerno žele zlo izazvati.

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply