Priča iz dijaspore: Ovo je Minken

31. listopada 2016., 15:08
Share Button

Većina obitelji na ovim prostorima oduvijek ima nekoga u inozemstvu.Njemačka u tom zauzima prvo mjesto

danijela

Oni su obično imali najbolje fasade na kućama,po par vrsta grijanja u istim,garaže pune alata(nek se nađe),i auta su im mirisala drugačije.
Uglavnom su to bili mercedesi i bmw-e. Našao bi se i neki “izrod”,pa bi kupio neku drugu marku automobila.To bi se “opraštalo”samo, ako je daljnji rođo.
Haribo bombone i milka čokolada se prenosila sa koljena na koljeno kao dar djeci u rodbini.
“Ajde,nemojte se stidit! Jamite,to je za vas.”
Tako bi se obraćali djeci koja su gledala u pune vreće pred sobom.
Roditeljima bi se davale neizostavne koverte sa “dojče markama”
Ostali bi dobijali porodična pakiranja Ariela ili Persila koji su bolje izbjeljivali čaršafe od domaće varikine. Omekšivači su posebna priča. Po njima je sedam dana garant mirisala posteljina.Neki posebniji su bili toliko dobri da bi u slučaju da je susjedin prozor otvoren od njega i njezine store primile miris.
Dogonilo se tu još svašta. Od bačva za kupus, freza,pa sve do bliskim rođama felga. E, kako su samo se caklile te felge. Kad bi rođo sa njima prošao autom kroz ulicu nastajao bi žamor.
“Aaaa,iz čiji je kuća”

Oni su isto davali najbolje Jabuke u svatovima i često bili zvani za kumove na Krizmi jer su kupovali najbolje poklone i pazili kumče ko svoje vlastito dijete.

Međutim,sva ta poznata Njemačka uzduž i poprijeko pada u vodu i klone pred “fenomenom Minken”-koji “hara” zadnjih godina.

Tako da će vam “novopečeni bavarci” bolje i stručnije objasniti pojam “ponude i potražnje” već svi svjetski burzovni stručnjaci.

Tako da bez obzira da li pitate svog rođaka, susjeda, kuma….(koji je par zadnjih godina u Münchenu)o poslu ili smještaju-odgovori su uglavnom isti!

“Šta je tebi? Đe si konto dolazit? Ko će te vodat po gradu? Ovde je taka navala da vi dole to ne morete ni zamislit! Poljaka,Rumuna,Čeha…ma nema kog nema ovde! To je navala! I sve da nađeš poso-đeš stanovat!? Stan je bolan nemoguće nać! To je loto! Lotooooo kad ti kažem!!!!!Ovde se zna koliko ih more bit u stanu!Nema zaj… sa švabom! I moraš brate mili znat dobro njemački pričat!”

Nebi to bilo, bar za jezik toliko čudno da njihov razgovor ne teče odprilike ovako

“Alo,evo me na banovu. Pošo kupit broćne ,pa bi mogli popit po jednu biru u štrase onoj kod banova”

Sindrom:svoj jezik zaboravio u kratko vrijeme,a strani nije savladao.

Uglavnom,kako god da bilo samo ne pitajte za stan.Tim pitanjem “pobudite duhove. ” Krv im uzavre, dlake na glavi se dižu, puls ubrzava…

Obavezno ti onda pri preuzimanju šteke cigara naglase:
“Znaš ti da onaj Jozo,što mu je brat išo u školu sa Milom, e pa od njegovog zeta ,sestrin mali je već treću godinu ovde i još živi u jednoj sobi. Ljudi moraju znat da je ovo Minken!”

Taman kao da ljudi koji dođu ili imaju potrebu doći u München-imaju predodžbu o tom gradu kao o Čakrčićima ili Mandinom selu.

Čudno nešto se događa sa ljudima. Ljubomora, zavist i pohlepa su sve prisutniji na svakom koraku. Put do propasti!
Na sve se načine nastoji zaradit koji “ejro”na tuđoj muci.
Tako da se u ponudi za smještaj (inače je loto u Münchenu novi naziv za smještaj) nude:
Sobe, ostave, hodnici…koji izgledaju kao lošiji podrumi u prijeratnim zgradama.
Imate i kontejnere. To se već od “ponuđača” naglašava kao bolji smještaj.
I najrasprostranjenije su pansionske i privatne sobe.

Te sobe su veličine cca 15 m2. U iste se (vjerujem-nadljudskim naporima) nagurana tri željezna kreveta na kat! Ormar, natkaslica i u “luksuznijoj” ponudi i frižider! Cjena tog ležaja je 350-400 euro po osobi. Ovisno da li ste na gornjem ili donjem katu kreveta. Morate biti sretni kada se dočepate jednog takvog kreveta! Jer “ovo je Minken”.

Bez obzira što je u toj sobici za šest osoba svjež zrak misaona imenica. Bez obzira što od njih šestorice-petorica glasno hrču u različitim intervalima po cijelu noć. Što redovno neko ima problem sa prostatom, pa hoda noću svako malo do wc-a. A,do istog ima dobrog hoda jer je negdje na dnu zajedničkog hodnika. Radne cipele u kojima se provede po cio dan, također moraju biti smještene u toj istoj sobi. Pa ti diši!? Pa se naspavaj!? A,već prije sunca moraš ustati “arbajtati”.

Ne dao Bog da zucnete jer ipak “ovo je Minken”
Provizije se od “svojih” naplaćuju za sve i svašta.
Budite spremni na iznenađenja kojima kraja nema!

-“I dok evo ja drinkam kafe u ovom jako šene objektu, želim ale vama DOBRO DOŠLI U MINKEN”

Daniela Škegro – Hercegovina.info

Share Button

Komentari

JOŠ IZ KATEGORIJE Kolumna


...