Sprema se novi rat: Amerika je izdala Kurde, a Turska ide u invaziju Sirije

IZDAJA je teška riječ, ali još teže ju je ne iskoristiti za najnoviji obrat u osmogodišnjem ratu u Siriji. Američka vojska, koja je prisutna u Siriji već godinama, gdje je pomogla lokalnim kurdskim borcima uništiti Islamsku državu, sad je prepustila svoje saveznike na milost i nemilost svojoj drugoj saveznici, Turskoj.

Naime, američke snage su se povukle s tursko-sirijske granice nakon što je Turska najavila da će uskoro krenuti sa svojom dugo planiranom operacijom u sjevernoj Siriji, a Bijela kuća to je sinoć potvrdila.

Vodstvo sirijskih Kurda ovo je nazvalo “iznenađenjem” i “nožem u leđa” od Amerikanaca. No Bijela kuća u svojoj izjavi o nadolazećoj vojnoj operaciji nije ni spomenula svoje kurdske saveznike. Naglasila je samo da “američke oružane snage neće podržati ili biti uključene u operaciju”, perući na taj način ruke od onoga što će uslijediti.

Turska planira u sjeveroistočnoj Siriji, koja je pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga (SDF), silom uspostaviti još jednu “sigurnu zonu”, po uzoru na onu koju je već uspostavila na sjeverozapadu Sirije. Taj je teritorij zauzela, uz pomoć vlastitih lokalnih saveznika iz Slobodne sirijske vojske, prvo tako što je istjerala Islamsku državu s tog područja, a potom i napadom na kurdsku enklavu oko grada Afrina.

SAD ne bi pobijedio ISIS bez Kurda kao vojske na tlu

Bez saveza s borcima SDF-a koji su hrabro i požrtvovno oslobađali grad po grad, selo po selo i ulicu po ulicu od terorista ISIS-a, sve dok njihovo posljednje uporište nije oslobođeno u ožujku ove godine, koalicija predvođena SAD-om sigurno ne bi uništila samozvani kalifat u Siriji.

Za tako nešto bi bila potrebna kopnena invazija desetaka tisuća američkih i drugih savezničkih vojnika – ili savez s brutalnim režimom Bašara al-Asada i američkim neprijateljima Rusijom i Iranom, što baš i nije bio realan, a ni preporučljiv scenarij, u najmanju ruku.

S druge strane, ni Kurdi sasvim sigurno ne bi pobijedili ISIS bez zračne, logističke, obavještajne i terenske podrške Amerikanaca i ostatka anti-ISIS koalicije. Štoviše, SDF je i osnovan na američku inicijativu kao savez za borbu protiv ISIS-a, sačinjen pretežno od kurdskih boraca iz Jedinica narodne obrane (YPG) – vojnog krila kurdske Partije demokratskog jedinstva (PYD) – i, u manjoj mjeri, arapskih pobunjenika koji su se ranije uglavnom borili u Slobodnoj Sirijskoj vojsci (FSA) protiv Asadova režima.

A sada jedan američki NATO saveznik najavljuje da će “svakog trenutka” početi vojnu ofenzivu na drugog američkog saveznika – opet. Dogovor koji je dosad vrijedio, da će Turska i sirijski pobunjenici kojima zapovijeda držati zapadne strane Eufrata, a da će SDF ostati na istočnoj strani, prekršila je Turska kad je odlučila uspostaviti “sigurnu zonu”, odnosno tampon-zonu u rasponu od 32 kilometra (20 milja) uz tursko-sirijsku granicu.

Turska smatra i kurdske borce i ISIS teroristima

Turska, naime, s dobrim razlogom smatra kurdski PYD i njihovo vojno krilo YPG sirijskim ogrankom Kurdske radničke partije (PKK). A ta je kurdska stranka zabranjena i proglašena terorističkom organizacijom u Turskoj zbog građanskog rata koji je desetljećima vodila s turskom državom u borbi za neovisnu kurdsku državu – Kurdistan.

Da paradoks bude veći, i SAD drži PKK za terorističku organizaciju, no iz pragmatičnih razloga negira njegovu očitu povezanost s kurdskim borcima i vlastima na sjeverozapadu Sirije, u pokrajini koju Kurdi zovu Rožava.

Pod vodstvom sve autoritarnijeg predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana Turska je posljednjih godina cinično povlačila znak jednakosti između ISIS-a i kurdskih boraca koji su ih pobijedili na bojnom polju, predstavljajući oboje kao teroriste koji jednako ugrožavaju tursku nacionalnu sigurnost.

Index.r

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply