TEŽAK ŽIVOT U LIVANjSKOM POLJU, ALI JE JAKA LJUBAV PREMA RODNOJ GRUDI

Livanjski Srbi, narod koji je stoljećima stradao, ali i uskrsavao, danas rame uz rame stoji sa svim nedaćama i ponosno prkosi vjetrovima sa Dinare i Šatora u nepregledom Livanjskom polju.

Priredila: Jelena DEŠIĆ

LIVNO, 26. SIJEČNJA /SRNA/ – Srpska sela koja se prostiru nepreglednim Livanjskim poljem ispod Dinare protekli rat je opustošio, danas svega tridesetak povratnika u Gubin vodi ljutu bitku za opstanak, jer su Srbi u tom federalnom kantonu zapostavljeni i uglavnom prepušteni sami sebi.

Život u selima gdje je rat sve uništio veoma je težak. Malobrojni povratnici žive u teškim uvjetima, ali ono što ih drži jeste ljubav prema rodnoj grudi. Najvažnije, ističu, jeste to da ih nisu zaboravili u Republici Srpskoj i Srbiji.

Ovaj kraj, kako kažu u Zavičajnom udruženju “Ognjište”, na prvom mjestu prepoznatljiv je po dobrom i čestitom narodu.

“Srpska livanjska sela danas gotovo da nikome ne pripadaju, ali tu smo mi da vodimo računa o onima koju su se vratili, o svakom kamenu, kući, o svakom pedlju naše djedovine”, poručuju iz Zavičajnog udruženja.

Predsjednik Skupštine “Ognjišta” Nedeljko Vukovljak priča za Srnu da im je cilj da sačuvaju od zaborava običaje i tradiciju koji se prenose s koljena na koljeno, te da to čine i sudjelovanjem na raznim sajmovima.

“Ove godine dobili smo poziv za sudjelovanje na Sajmu zavičaja u Novom Sadu 22. veljače. S ponosom dolazimo da predstavimo ono po čemu je livanjski kraj prepoznatljiv – Livanjski sir, rakija Plemka, vino, pršuti, autentična narodna nošnja”, kaže Vukovljak.

Udruga surađuje i sa Vojvodinom, gdje živi veliki broj Srba iz livanjskog kraja, te je od direktora pokrajinskog Fonda za izbjegle i raseljene osobe Duška Ćutila prošle godine dobilo financijsku pomoć.

Intenzivno se radi i na prikupljanju financijskih sredstava za izgradnju crkveno-narodnog konaka pored Crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Gubinu.

“Nijedno selo u Krajini se ne može pohvaliti poduhvatom kakav mi radimo. Projekat izgradnje konaka vrijedan je oko 200.000 KM, a radovi traju i svakog dana naš konak dobija izgled kakav je i zamišljen”, napominje Vukovljak, koji je i jedan od inicijatora izgradnje konaka.

On napominje da od Livna, kome pripadaju, nikada ništa nisu dobili, a oni koji im pomažu su malobrojni.

“Ali, bitno je da kažemo da najveću podršku dobijamo od Republike Srpske i Srbije”, ističe Vukovljak i apelira da predstavnici županijske i federalne vlasti dođu u srpska livanjska sela i uvjere se kakav je život malobrojnih povratnika.

Vukovljak, koji danas živi u Austriji, napominje da je kao dječak otišao iz rodnog sela, ali da nikada nije zaboravio odakle je krenuo.

Jedan od Gubinjana Lazo Pajčin u stihu opisuje ljubav prema zavičaju. “Umrijeću što daleko osta selo moje, Republiko Srpska od granice tvoje”, kaže Pajčin za Srnu.

Livanjski Srbi okupljaju se za praznike, prele, zapjevaju i tada ta sela zažive kao prije mnogo godinina. Svake godine, krajem kolovoza, organiziraju “Zavičajne dani na Gubinskoj parohiji” koji okupe više od 600 parohijana, raseljenih širom svijeta.

 

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply