UŽIVO: JUTARNJI NESLUŽBENO DOZNAJE Slobodan Praljak umro u bolnici!

29. studenoga 2017., 14:33
Share Button

praljak

Slobodan Praljak pije nešto iz čašice tijekom izricanja presude pred Haškim tribunalom
– Izricanje pravomoćne presude Žalbenog vijeća Haaškog tribunala šestorici Hrvata iz BiH optuženih za ratne zločine zasjenio je incident kojega je u sudnici izazvao Slobodan Praljak, zbog kojega je izricanje presude prekinuto.

– Nakon što je Žalbeno vijeće potvrdilo Praljku kaznu od 20 godina zatvora, on je uzviknuo da “nije ratni zločinac i da odbacuje presudu suda” i potom nešto popio iz male čašice.

– Nekih dvadesetak sekundi kasnije čuje se Praljak kako govori da je popio otrov, a predsjedavajući sudac Agius prekinuo je suđenje.

– Prema novinarima koji izvještavaju iz Haaga, Praljku je pružena medicinska pomoć, a helikopter koji je preletio iznad suda nije sletio. Nešto poslije 13h zgradu suda napustilo je vozilo hitne pomoći, a pretpostavlja se da je u njemu bio Praljak.

– Nema službene informacije u kakvom je stanju general Praljak, ali prema neslužbenim informacijama u teškom je stanju.

– Prije prekida Žalbeno vijeće potvrdilo je kazne zatvora od 25 godina za Jadranka Prlića i po 20 godina zatvora za Brunu Stojića i Slobodana Praljka.

NOVO 14:28 – Jutarnji list neslužbeno doznaje da je Slobodan Praljak, koji je danas u sudnici prilikom izricanja presude popio otrov, preminuo u bolnici.

—————————–

14:25 – Nastavljeno je izricanje presude pravomoćne presude Žalbenog vijeća Haškog tribunala šestorici Hrvata iz BiH optuženih za ratne zločine. Preseljeno je u drugu dvoranu, obzirom da se u kojoj je Praljak popio otrov, provode se forenzična istraživanja.

14:12 – Praljak je odveden u bolnicu u jako kritičnom stanju te je stabiliziran, javlja Dnevnik.hr.

—————————–

14:00 – Haški sud u srijedu još nije službeno objavio kakvo je stanje generala Slobodana Praljka niti je želio potvrdio traje li istraga u sudnici u kojoj je popio otrov.

“Ne mogu to komentirati”, rekao je Hini glasnogovornik suda Nenad Golčevski.

Neslužbeno se doznaje da je sudnica u kojoj se dogodio incident zapečaćena radi policijske istrage. Izricanje presude trebalo bi se nastaviti u drugoj sudnici oko 14 sati i 15 minuta, rekao je Golčevski.

—————————–

13:45 – Navodno je donesena odluka da se izricanje presude nastavi u 14:15.

Kako javlja BIRN BiH, prema neslužbenim informacijama, Praljak se nalazi u bolnici Bronovo u Haagu gdje mu se pruža medicinska njega.

—————————–

13:38 – Glasnogovornik Haškog tribunala Nenad Golčevski rekao je dopisnicima BIRN-a BiH da je Praljku “pružena medicinska pomoć”, ali da ne smiju govoriti o detaljima.

Žalbeno vijeće trenutno zasjeda kako bi se donijela odluka hoće li biti nastavljeno izricanje presude, rekao je Golčevski.

—————————–

13:20 – U ovim trenucima vozilo Hitne pomoći napustilo je zgradu Haškog suda u kojoj je izricana presuda te se vjerojatno zaputilo prema bolnici. Pretpostavlja se da se u vozilu nalazi i Slobodan Praljak, koji je u sudnici popio neku supstancu, vjerojatno otrov, nakon izricanja presude.

—————————–

13:15 – Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović prekida program u Republici Islandu i žurno se vraća u Republiku Hrvatsku – priopćili su iz Ureda predsjednice.

—————————–

13.05 – Djelatnik haaškog suda rekao je novinarki Nove TV da ‘Slobodan Praljak prima svu potrebnu skrb’:

– Ostanite mirni i bit ćete i dalje informirani – dodao je.

Dnevnik.hr javlja i da se je zadnja informacija iz Haaga da se Praljka reanimira. Stigli su i forenzičari koji vjerojatno izuzimaju čašu i rade forenzičku analizu.

—————————–

13:03 – I dalje nema službenih informacija o zdravstvenom stanju Slobodana Praljka, a Hina javlja da helikopter koji je preletio sud nije sletio.

—————————–

12:55 – Nešto o stanju Slobodana Praljka rekao je Marinko Krešić, član Generalskog zbora:

– Čuo sam se sa ženom generala Petkovića koja mi je rekla da je general Praljak u dosta teškom stanju. Praljkova odluka nas je potresla, da na takav način završi svoj život da bi i dokazao svoju pravdu i pravdu ljudi koji su pošteno branili te prostore na kojima smo vječno živjeli. Zanimljivo kako se to moglo u sudu dogoditi, kakav je to zatvor.

Bivši ministar obrane i predsjednik Generalskog zbora Pavao Miljavac komentirao je i sažetak presude:

– Nismo baš bili previše iznenađeni da su presude potvrđene. Ali nas ne iznenadila kvalifikacija. Ne postoji gora kvalifikacija – udruženi zločinački pothvat, okupacija, čak i veze s Hrvatskom. To su teške kvalifikacije koje će definitivno, voljeli mi ili ne, imati posljedice i za Hrvatsku, ali isto tako i na muslimansko hrvatske odnose u BiH. General Praljak, kojeg osobno znam, je jedan karaktera čovjek koji očito ima određene principe i on je procijenio da će to biti neka poruka koja će sigurno potresti i haški sud, ali i okarakterizirati ga. Sud je zahvatio razdoblje udruženog zločinačkog pothvata u nekih četiri pet mjeseci kada je Armija BiH svim silama pokušala izbiti na Neretvu i probiti se do mora. I naravno da je reagirao i HVO, i čini se da smo i mi reagirali, da do toga ne dođe. U tom je trenutku srednja Bosna bila praktički očišćena, mudžahedini su vršili ritualna ubijanja. Ali to se zaboravlja i sve se stavlja na teret HVO-a. Ova presuda sigurno neće doprinijeti pomirenju na ovim prostorima. Hrvatska je politika podcijenila ovu situaciju. Trebala se puno više angažirati, naročito preko onih koji su nam se ipak pokazali kao prijatelji.

—————————–

12:45 Tim za reanimaciju ušao je u prostore u kojima je Praljak.

12:08 – Po bivšeg zapovjednika HVO-a Slobodana Praljka, koji se možda otrovao u sudnici, upućen je helikopter koji će sletjeti ispred zgrade Haškog suda. Svim novinarima ispred sudnice naloženo je da se zbog toga maknu.

Iz izvora bliskih sudu i od očevidaca u sudnici doznaje se da se radi o tekućini nepoznata sastava, a po odluci suda bočica se sada na smije iznijeti iz sudnice. Praljku je pozvana liječnička pomoć.

—————————–

11:37 – Slobodan Praljak nešto je popio iz čašice i potom je prekinuto suđenje. Sudac je odmah naložio da se spuste zastori.

– Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu – rekao je Praljak prije nego je podigao malu čašicu i nešto popio.

Nakon što je sjeo, sud je nastavio s izricanjem presude Milivoju Petkoviću. No, nakon dvadesetak sekundi Petković se okreće, a u pozadini se čuje Praljak kako kaže “Ovo je otrov koji sam popio”. Odvjetnica Slobodana Praljka je potom predsjedavajućem sucu rekla da je “njezin klijent rekao da je jutros popio otrov”.

Agius je potom naredio prekid suđenja i spuštanje zavjesa. Sudac je također zabranio da se iznese čaša iz koje je Praljak pio – piše N1.

11:14 – Slijedi iznošenje presuda, na koje su se žalili svi osim Praljka.

Žalbeno vijeće uzelo je u obzir dijelove presude koju su preokrenuli, ali i dalje zadržava osuđujuće presude za sve optužene.

– Žalbeno vijeće potvrdilo je osudu Jadranka Prlića na 25 godina zatvora zbog počinjenja ratnih zločina protiv čovječnosti, ubojstava, progona i kršenja Ženevske konvencije kao dio UZP-a. Prlićeva žalba je u cijelosti odbijena.

Žalba Brune Stojića djelomično se usvaja. Žalbeno vijeće potvrdilo je kaznu od 20 godina zatvora za Stojića.

Djelomično se usvaja dio žalbe Slobodana Praljka. Žalbeno vijeće potvrdilo je Praljku kaznu od 20 godina zatvora.

Usvojeni su dijelovi žalbe Milivoja Petkovića, ali i dijelovi žalbe tužiteljstva.

—————————–

11:05 – Žalbeno vijeće smatra da je raspravno vijeće počinilo greške prilikom utvrđivanja odgovornosti šestorke za brojne ratne zločine pod trećom kategorijom optužnice iz UZP-a.

Riječ je o nekoliko desetaka incidenata za koje tužiteljstvo traži da se zaključci u prvom stupnju preokrenu te da se povisi žalba optuženima.

No, Vijeće kaže da ne može iz početka suditi o činjenicama iz treće kategorije zločina u optužnici, jer je to bila zadaća prvostupanjskog suda. Vijeće je odbilo zahtjev da se ponovi postupak optuženicima po trećoj kategoriji zločina iz UZP-a, uzimajući u obzir prvostupanjske osude i dugi postupak u trajanju od 13 godina.

—————————–

11:00 – Žalbeno vijeće usvojilo je dio žalbe koji se odnosi na zaključak da je optuženi Stojić saznao i prihvatio da su civili koji su prebačeni iz Prozora zatočeni u zatvoru u Ljubuškom u srpnju 1993. godine. No, sud ne smatra da to utječe na njegovu sveobuhvatnu odgovornost unutar udruženog zločinačkog pothvata.

Usvojeni su i dijelovi žalbe Berislava Pušića,... ali je također potvrđeno da to ne utječe na njegovu ulogu u UZP-u.

Također, u odnosu na žalbe Petkovića i Ćorića žalbama, Agius je rekao da prvostupanjsko vijeće nije napravilo greške na činjeničnoj osnovi koji bi utjecali na osuđujuću presudu.

—————————–

10:50 – Žalbeno vijeće odbacilo je prigovore obrane u odnosu na postojanje UZP-a na čelu s Franjom Tuđmanom s ciljem ostvarivanja Herceg Bosne kroz etničko čišćenje muslimanske populacije.

– Njihovi argumenti nemaju meritum i zbog toga se odbacuju – rekao je Agius.

Svih šest žalitelja osporavali su da su zajednički zločinački cilj dijelili svi, a da je cilj bio dominacija Hrvata kroz etničko čišćenje Bošnjaka. Obrane tvrde da su počinjene greške u definiciji zajedničkog zločinačkog cilja i da je stav Sudskog vijeća u pogledu obujma i širenja cilja i fazama realizacije pogrešan.

No, nijedan žalitelj nije pokazao grešku u zaključcima Vijeća u prvostupanjskoj presudi, rekao je Agius, a piše Detektor.ba.

Žalbeno vijeće zaključilo je da Praljak nije odgovoran za zločine počinjene nakon 9. studenog 1993. godine. Također je zaključilo da nije dokazano da je Praljak odgovoran za zločine počinjene u Stupnom Dolu 23. 11. 1993., ali dodalo da Praljak nije dokazao da nije odgovoran za planiranje i provođenje zločina u Varošu.

No, kako je rekao Agius, Praljkova obrana nije dokazala kako to utiče na sveobuhvatnu presudu. Žalbeno vijeće potvrdilo je njegovo sudjelovanje u UZP-u.

—————————–

10:40 – Žalebno vijeće poništilo je zaključak da su napadi na Gornji Vakuf bili neselektivni. U pitanju napada na selo Dušu, koji je HVO granatirao i ubio sedam civila, Agius je pojasnio da je prvostupanjsko vijeće zaključilo da su korištene granate i da je vatra bila neselektivna. Žalbeno vijeće je ukinulo zaključke da su svi ovi napadi neselektivni, s obzirom da je zaključak donesen samo na osnovu korištenja granata.

Prema mišljenju Žalbenog vijeća, na osnovu toga ne može se zaključiti postojanje umišljaja samo na osnovu korištenja granata.

Žalbeno vijeće smatra da je UZP postojao tek od lipnja 1993. godine, a ne siječnja 1991. godine, uslijed čega su optuženi oslobođeni po osnovi ubojstva dva civila iz travnja 1993.

—————————–

10:27 – Agius sada čita dijelove žalbe obrane generala Praljka. Žalbeno vijeće je njegove prve dvije tvrdnje odbacilo.

Žalbeno vijeće podsjeća i da premještanje stanovništva ne može biti opravdano kad je humanitarnu krizu izazvao sam optuženi.

Sudsko vijeće je u prvom stupnju zaključilo da je tenk HVO-a jedan cijeli dan gađao Stari most u Mostaru, za koji je rečeno da je bio od ključnog značaja za vojne aktivnosti te da je bio vojni cilj. Razaranje Starog mosta rezultiralo je totalnom izolacijom nekih dijelova stanovništva, kao i psihološki efekt na muslimansko stanovništvo te da je imalo nesrazmjerni efekt. HVO je bio odgovoran za rušenje Starog mosta, zaključeno je u prvom postupku.

Stojić, Praljak i Petković žalili su se na zaključke sudskog vijeća u prvom stupnju. Žalbeno vijeće smatra da pošto je Stari most bio vojni cilj, onda je njegovo razaranje ostvarivalo sigurni vojni dobitak te se ne može smatrati da je njegovim uništenjem došlo do bezobzirnog razaranja.

Žalbeno vijeće zaključuje da snage HVO-a nisu imale konkretnu namjeru da diskriminiraju ili vrše teror kada su uništile Stari most. Žalbeno vijeće stoga je zaključilo da nije dokazan element kaznenog djela i ukida osuđujući dio za zločin “bezobzirnog razaranja gradova i sela” u odnosu na Stari most.

Sudac Pocar imao je izdvojeno mišljenje.

Po pitanju granatiranja dijelova Mostara u kojem su živjeli Bošnjaci, Žalbeno vijeće je zaključilo da je postojala diskriminatorska namjera pri granatiranju, te je potvrdilo zaključke prvostupanjske presude.

—————————–

10:17 – Žalbeno vijeće zaključilo je da je optužnica bila manjkava te usvojilo dijelove žalbi odvjetnika Valentina Čorića po osnovi sudjelovanja UZP-a u svojstvu ministra vanjskih poslova, rekao je Agius.

Žalbeno vijeće ukida zaključak raspravnog vijeća da je međunarodni oružani sukob Armije BiH i HVO-a postojao samo tamo gdje su se vodile borbe. Vijeće smatra da se međunarodni oružani sukob proteže i dalje od tih prostora te se proteže do kraja oružanih sukoba u BiH dok god postoji neksus s oružanim sukobom.

Žalbeno vijeće konstatira da je postojala vlast vodstva Herceg-Bosne na područjima gdje su počinjeni ratni zločini.

Nadalje, žalbeno vijeće smatra da nije pokazano postojanje greške u žalbi po osnovi da se ne mogu počiniti zločini nad pripadnicima vlastite vojske, budući da su vlasti Republike Herceg-Bosne u obzir uzimali lojalnost muslimana u postrojbama pod njihovom kontrolom.

Žalbeno vijeće smatra da zatočenje grupa muslimanskih muškaraca traži individualnu ocjenu i da je raspravno vijeće u tome ispravno postupilo.

Također, odbačeni su prigovori Praljka i Stojića da se kao dokazi izbace dnevnici Ratka Mladića. Vijeće je utvrdilo da ti dokazi nisu zlorabljeni u prvostupanjskom postupku.

—————————–

10:05 – Predsjedavajući sudac Carmel Agius rekao je da je ovo bio dugi i kompliciran slučaj. Napomenuo je da sažetak presude ne čini dio same presude.

– Događaji o kojima ćemo pričati dogodili su se u osam općina na području BiH, u jednom trenutku i takozvane Republike Herceg Bosne, između 1992. i 1994. godine – rekao je sudac i potom pročitao funkcije svih optuženika.

– Vijeće je u prvom stupnju utvrdilo da je od siječnja 1993. godine postojao udruženi zločinački pothvat (UZP) čiji je cilj bila dominacija etničkih Hrvata na području Republike Herceg-Bosne i kasnije pridruživanje Republici Hrvatskoj. Tijekom UZP-a došlo je do ratnih zločina ubojstva, mučenja zarobljenika, korištenje zarobljenika kao živog štita i etničkog čišćenja. Vijeće je utvrdilo da su tisuće ljudi bili žrtve ovih zločina koje je počinio HVO. Vijeće je također utvrdilo da je svih šest optuženika bilo dio UZP-a.

Agius je rekao da se Prlić žalio da mu je sistemski uskraćivano vrijeme, a Stojić da je pogrešno oslanjanje na izjave onih koji su preminuli prije suđenja – poput Franji Tuđmani. Žalbeno vijeće je odbilo obje žalbe, navodi Detektor.ba.

Žalbeno vijeće također je odbilo žalbe Stojića i Petkovića u odnosu na to da li su bili obaviješteni u vezi s oblicima odgovornosti po kojima su optuženi.

—————————–

10:00 – Uskoro počinje čitanje sažetka presude.

Odvjetnici obrane i tužiteljstvo potvrdili su sudu svoju nazočnost. Svih šest optuženika potvrdilo je da razumije jezik na kojem će slušati presudu, bilo direktno, bilo u simultanom prijevodu.

Jedino Berislav Pušić neće biti na izricanju presude.

—————————–

Fata Kaplan iz Plješevice kraj Stoca svjedočila je u Haagu kako su vojnici HVO-a 13. srpnja 1993. upali u njezino selo. Desetak dana prije po selima između Čapljine i Stoca pokupili su muškarce i odveli ih u logore. Vojnik HVO-a ušao je u Fatinu kuću i naredio im da izađu. Kuda nas vodite, suprotstavila se njezina kći Senida. Osamnaestogodišnjakinja je pala pokošena rafalom.

Logor Dretelj

“Molila sam ga da me pusti da je još malo gledam”, rekla je Fata Kaplan. Vojnik, za koga je kasnije saznala da se zove Dragan Bunoza, natjerao ju je da odmah ode s ostalima. Bunoza je u Mostaru pravomoćno osuđen na devet godina zatvora.

Fatin muž Hamzo, sinovi Samir i Ibrahim odvedeni su u logor Dretelj: Hamzo i 15-godišnji Ibrahim oslobođeni su nakon dva mjeseca, Samir tek nakon devet mjeseci, među zadnjima. Muža nije prepoznala kad se vratio. Njegov brat Salko u Dretelju je premlaćivan i umro je deset dana nakon zatočenja.

Odvjetnici optužene šestorke nisu osporavali počinjene zločine. Ono što su osporavali jest teza tužiteljstva da su zločini počinjeni namjerno, u sklopu plana etničkog čišćenja, s ciljem protjerivanja nehrvata s područja Herceg-Bosne. Udruženog zločinačkog pothvata nije bilo, isticali su, a da ga je i bilo, tužitelj nije dokazao da su optuženi u njemu sudjelovali, niti je dokazao vezu između optuženih i pojedinačnih zločina. Objašnjavali su da je HVO po ratnom pravu imao pravo vojnosposobne muškarce suprotne strane sklanjati u detencijske centre, u kojima uvjeti nisu nažalost bili dobri.

Hrvati nisu napadali, nego su se branili, tvrdi obrana. Operacije između Stoca i Čapljine bile su dio priprema za obranu od ofenzive Armije BiH na tom području, ističe obrana, ukazujući na to da je HVO od početka sukoba s Armijom BiH stalno gubio i smanjivao teritorij pod svojom kontrolom. Kakvi su to agresori koji stalno gube?

https://www.jutarnji.hr

Share Button

Komentari

JOŠ IZ KATEGORIJE Svijet


...