Zamislite svijet koji kontrolira Kina, pritiskom gumba. E to je srž rata s Huaweijem, dobrog Trumpovog poteza

Đivo Đurović objašnjava zašto je ova tehnološko-špijunsko-geopolitička priča s Huaweijem puno uzbudljivija, i važnija, nego što se možda čini

Američke sigurnosne agencije procjenjuju da Kina i prije 5G-a ima cyber-sposobnost da zaustavi promet u plinovodima u nekim ključnim zemljama.

Zemlja koja Kini preda kontrolu nove generacije interneta izlaže se opasnosti da je Peking u slučaju razmirica potpuno blokira, od kontrole komunikacija do protoka energije. Zadatak sigurnosnih procjena je da idu u ponekad i najteoretskije scenarije, a iz ove koju sam čitao jedan mi je posebno iskočio – ako dođe do rata sa zemljom koja kontrolira internetsku infrastrukturu, ona može ne samo zaustaviti nalog za lansiranje raketa – koje će se također uskoro slati preko 5G mreže – nego suptilnije i strašnije: može ući u bazu podataka i izmijeniti podatke o krvnoj grupi vojnika. Tako mala cyber-intervencija pretvorila bi ranjavanje u pomor

kaosu koji oko sebe svakodnevno stvara, lako je promaknula vijest da je Donald Trump možda napravio jedan dobar potez. Pripišite ga administraciji, “Deep Stateu”, savjetnicima ili The Donaldu osobno – ali njegov potez da ograniči širenje kineske poludržavne kompanije Huawei taman je odmjeren, ispravan i pravovremen kakav bi bio došao i da je 2016. pobijedila Hillary Clinton. U pozadini je bitka za izgradnju infrastrukture za petu generaciju mobilnog interneta, nešto što će promijeniti naše živote, a moglo bi ugroziti naše slobode ako se prepusti autoritarnoj Kini. Trump sigurno nije najsretniji izbor za pozitivca u ovoj priči – i sam se u međuvremenu potrudio to dokazati, ne samo neodmjerenim komentarima, nego i prtljanjem da status Huaweija zapravo ovisi o uspjehu njegova “sporazuma svih sporazuma” s Kinom, pa Huawei može na kraju dobiti sve što bi htio.

Srećom, šanse da se dogodi taj megasporazum samo su malo veće od toga da njegov zet Jared Kushner donese mir Izraelu i Palestini. Na kraju, Amerika će vjerojatno uspjeti suspregnuti, ili barem alarmirati, saveznike koji bi se zaletjeli u naručje kineske kvalitetne a jeftine tehnologije. Kao i sve što je kvalitetno a jeftino, tako i Huawei nosi neizrečeni rizik – a to je da autoritarna Kina sutra zagospodari ne samo internetom, nego i mnogim aspektima života ljudi na Zapadu. Jer mreža pete generacije nije samo brži internet, nego promjena svijeta kakav znamo. Mogla bi postati i veća ako tehnologiju preuzme najveća autoritarna država na svijetu.

TEHNOLOŠKO-ŠPIJUNSKO-GEOPOLITIČKA PRIČA
Evo tehnološko-špijunsko-geopolitičke priče. Huawei je drugi najveći proizvođač mobitela na svijetu – prošle godine preskočio je Apple, pa zaostaje samo za Samsungom. No, razlog za zabrinutost nije u njegovu biznisu s mobitelima, nego u činjenici da je jedan od najvećih proizvođača mrežne opreme i prvak u razvoju nove generacije mobilnog, 5G interneta. Bez obzira na ishod drame o kojoj ću vam nešto reći, Huawei će sigurno izgraditi barem polovicu globalne infrastrukture za 5G mreže – pitanje je samo hoće li dobiti i pristup na telekomunikacijska tržišta zapadnih zemalja. Kompanija čije se ime ne čita [Hua-vei] nego [Va-vei] nastala je prije dvadesetak godina i pratila streloviti rast gospodarstva Kine nakon uvođenja državnog kapitalizma. Iako tamo i dalje vlada Partija, ona je “komunistička” samo po tome što društvo drži u autoritarnom stisku, a ne zato što prati ekonomska načela marksizma-lenjinizma.

Firma koja je počela razvođenjem telefonskih kablova po ruralnoj Kini došla je do toga da je danas po prihodima dvaput veća od usporedivog Cisco Systemsa – čije je patente ukrala za svoje uređaje – i daleko veća od IBM-a. Osnivač Ren Žengfej, jedan od najbogatijih i najutjecajnijih ljudi u Kini, bivši je inženjer u Narodnooslobodilačkoj vojsci, kako se zovu kineske oružane snage. Iako tvrdi da ni vojska ni Partija, čiji je član, nemaju utjecaja, mnogi vjeruju da je Huawei njihova produžena ruka. Američke obavještajne službe već desetak godina upozoravaju da bi Kina mogla iskoristiti Huawei za špijuniranje i cyber-napade, pa su postigle da tri glavna mobilna operatora – AT&T, Verizon i T-Mobile – ne koriste njegovu opremu. Sad SAD pokušava nagovoriti i saveznike.

POTPUNO NOVI I DRUKČIJI INTERNET
Svijet se nalazi na pragu nove digitalne revolucije, a većina država će izbor partnera za gradnju 5G mreže donijeti ove godine. Zato Huawei ide po Europi, Latinskoj Americi i Africi te nudi gradnju infrastrukture jeftinije od konkurenata. Kinezi još ne znaju proizvesti vrhunske čipove, pa ih kupuju, ili kradu tehnologiju. No, Huawei nije firma koja prodaje bofl robu, nego korporacija svjetske klase, i opremu nudi povoljno – njihove ponude siromašnijim zemljama dolaze s povoljnim kreditima kineske vlade. Problem je u tome što 5G tehnologiju nudi još samo nekolicina proizvođača, puno skuplje. Najbizarnije, Amerika – koja se toliko trudi uvjeriti druge da ne kupuju kinesku opremu – sama ne proizvodi 5G infrastrukturu. Alternativa Huaweiju u iduće dvije-tri godine su samo finska Nokia, švedski Ericsson i korejski Samsung.

Ali ako će razlika između mreže 4G i one 5G biti samo u jednoj brojci na vrhu zaslona vašeg mobitela, koga briga hoće li je graditi Kinezi, Finci ili Šveđani? Kvaka je u tome da 5G neće biti tek unapređenje postojeće mreže, nego – nije previše reći – potpuno novi i drukčiji internet. Peta generacija neće samo biti zvjerski brza, nego će promijeniti naš pojam o tome što može i čemu služi internet; transformirat će ekonomiju, druge tehnologije, sigurnost – ukratko temeljito će promijeniti gotovo svaki aspekt svakodnevice. Za koju godinu imat ćemo mobilni internet koji će biti nezamislivo brži i lakše dostupan. Njegova protočnost promijenit će glagolska vremena, pa se filmovi više neće “skidati”, nego “skinuti” u sekundi kad kliknete. To će otvoriti nove mogućnosti interneta u svakodnevnom životu i uvesti nas u novu eru digitalne revolucije – u svijet “interneta predmeta” i druge, danas još maglovite inovacije.

20 MILIJARDI KUĆNIH UREĐAJA SPOJENIH NA WEB
“Internet predmeta” (Internet of Things) bežično će na internet spojiti mnoge uređaje koji vas okružuju. Prije desetak godina, na internet se spajalo samo vaše računalo. Danas je u prosječnom domaćinstvu na kućnom WiFi-ju barem jedan do dva laptopa, barem onoliko mobitela koliko ima ukućana, tu i tamo koji tablet ili Alexa, ponegdje i televizor. U mom njujorškom domaćinstvu ispod kreveta cijeli tjedan spava plosnati okrugli usisavač, koji se pokrene kad mu preko mobitela naredim da počisti stan. Ljudi već imaju aute spojene na internet. Sve što sam nabrojio – za deset godina će zvučati naivno, smiješno i zastarjelo. Prvi koji će otići online vjerojatno će biti auti – s dobrim razlogom, da proizvođači prikupe što više podataka o vožnji i unaprijede sigurnost.

Već ste vjerojatno čuli da će frižideri skenirati kodove na ambalaži i javljati vam kad nečemu istječe rok trajanja ili da je u vratima izvagao još samo pola litre mlijeka. Idući korak bit će medicinska pomagala spojena s ambulantom vašeg doktora, koja će alarmirati ako nešto pođe po zlu, ili auti bez vozača, koji ne mogu biti autonomni bez trajne i brze razmjene podataka s “cloudom”, koji im govori kuda da idu, gdje da stanu i kako da nikoga ne pregaze. Mnogi obični uređaji postat će “pametni”; ljudi su 1990-ih koristili mobitele za slanje poruka; sad će to – bez da im kažete – raditi i vaši tlakomjeri. Ovo nije fantazija – u svijetu je prošle godine na internet bilo spojeno oko 14 milijardi kućnih uređaja; do kraja iduće godine bit će ih spojeno oko 20 milijardi.

PROBLEM: TEHNOLOŠKI PODLOŽNIJI MANIPULACIJI
Da bi Internet predmeta mogao sve to obaviti, treba mu šira i brža protočnost, koju donosi 5G. Uz ove kućne, peta generacija mobilnog interneta donijet će koristi i državi – superbrzi internet postat će toliko nezaobilazan da će ga na kraju koristiti i državne agencije poput kontrole leta ili snaga sigurnosti, od policije do vojske. To drugim riječima znači da će 5G postati ne samo osnova digitalne ekonomije, nego centralni živčani sistem cijelog društva, operativna platforma koju koristi i kumica na Dolcu i raketna topovnjača Petar Krešimir IV. No, 5G nije opasan zato što će ga koristiti i trgovci i vojnici, nego zato što je tehnološki podložniji manipulaciji. Pojednostavljeno, današnji internet bazira se na nizu fizičkih uređaja koji usmjeravaju promet. Nova generacija, 5G, i dalje će imati fizičku podlogu – i odašiljače i prijemnike – ali će njena transformativna brzina proizlaziti iz činjenice da velik dio mreže nisu fizička, nego softverska rješenja.

Još kompliciranije, to neće biti gotova softverska rješenja, nego programi kojima svako malo treba “update”, kako se konfiguracija mijenja. Cijela mreža će se “updateati” kao što vaš mobitel preko noći downloada novi update, bez da to i primijetite. To znači da će onaj tko kontrolira softver biti u prilici manipulirati prometom unutar mreže. I to je razlog cijele ove drame, jer rijetko tko misli da je Kina dobronamjeran akter koji će propustiti priliku da zloupotrebi, ili barem iskoristi, obilje podataka koji su joj nadohvat. U neka druga vremena, recimo u vrijeme kad je Huawei u mnogim zapadnim zemljama izgradio dobar dio infrastrukture za 4G mrežu, zabrinute nacije uzele bi komad opreme, dale ga na vještačenje, provjerile opasnosti za špijuniranje ili upad u sistem i onda odobrile upotrebu ako nema sigurnosnog rizika. To je nemoguće s 5G tehnologijom čiji se softver stalno mijenja.

KINA BI DOSLOVNO UPRAVLJALA CIJELIM SVIJETOM
Zato Amerika navija da barem njeni saveznici ne odaberu Huawei za gradnju 5G infrastrukture – lako bi mogli postati podložni tehnološkom nadzoru i gotovo nevidljivoj softverskoj manipulaciji najveće autoritarne države na svijetu. Kina voli kapitalizam, koji ju je učinio bogatom, ali voli i represivne metode držanja stanovništva pod kontrolom – ovog tjedna bila je 30. godišnjica masakra na Tiananmenu, o čemu u Kini ne samo da nije rečeno ni slova, nego se za spominjanje ide u zatvor. Kina drži desetke tisuća Ujgura, pripadnika muslimanske manjina na zapadu zemlje, u kaznenim radnim logorima, a one koji su na slobodi nadzire koristeći upravo najsuvremeniju tehnologiju, poput kompjuterskog prepoznavanja lica. Takva Kina doći će sigurno u priliku da zavlada digitalnom komunikacijom u dobrom dijelu svijeta; zato ima smisla odabrati drugu, ne-kinesku opciju za 5G tehnologiju.

Američke sigurnosne agencije procjenjuju da Kina i prije 5G-a ima cyber-sposobnost da zaustavi promet u plinovodima u nekim ključnim zemljama. I da Rusija – tehnološki značajno zaostalija od Kine – može nakratko ugasiti opskrbu strujom diljem svijeta. Zemlja koja Kini preda kontrolu nove generacije interneta izlaže se opasnosti da je Peking u slučaju razmirica potpuno blokira, od kontrole komunikacija do protoka energije. Zadatak sigurnosnih procjena je da idu u ponekad i najteoretskije scenarije, a iz ove koju sam čitao jedan mi je posebno iskočio – ako dođe do rata sa zemljom koja kontrolira internetsku infrastrukturu, ona može ne samo zaustaviti nalog za lansiranje raketa – koje će se također uskoro slati preko 5G mreže – nego suptilnije i strašnije: može ući u bazu podataka i izmijeniti podatke o krvnoj grupi vojnika. Tako mala cyber-intervencija pretvorila bi ranjavanje u pomor.

IZ EUROPE DOLAZE DVIJE VRSTE REAKCIJE
Toga se groze i mnogi u Europi. Tu je tragedija ove priče: iako većinu EU zastrašuju spomenuti (i još gori) dugoročni scenariji s Kinom, trenutačno ih još više zastrašuje Amerika na čelu s Trumpom. Dapače, postoje dvije vrste reakcije – ni jedna ne vodi sretnom ishodu. Prva proizlazi iz opravdanog dojma da gotovo ništa što dolazi od Trumpa nije dobro. Europljani vide administraciju koja simpatizira neonaciste i namjerno potkopava Europsku uniju, podržava režim Viktora Orbána, vladu Mattea Salvinija i onu Jarosława Kaczyńskog, političke ambicije Marine Le Pen i destrukciju Nigela Faragea; vide Washington u zagrljaju s najgorima na europskoj periferiji, od Vladimira Putina i Benjamina Netanjahua do Mohameda bin Salmana.

Normalni političari trpe ako priznaju da je Trump u nečemu u pravu, recimo oko Huaweija. Druga reakcija još je poraznija, i o njoj će se tek početi govoriti kako se Trumpova vlast bude približavala kraju: Zašto bismo mi u Europi vjerovali Americi, koja je za predsjednika izabrala Trumpa? On je napravio veću štetu od Orbána i svih spomenutih populista u Europi. I još važnije – ako je Amerika jednom izabrala takvog političara za predsjednika, što jamči da to neće sutra ponoviti, s nekim još gorim? To dijelu europskih lidera daje opravdanje da kinesku “autoritarnu stabilnost” tumače kao manje (ili barem predvidljivije) od dva zla. Ideja “America First” veliki je saveznik Huaweija i kineske vlade. Sve dok Trump omalovažava saveznike i pokušava ugasiti multilateralne institucije koje ih vežu, Peking je sretan.

ZAŠTO BI EUROPA SLUŠALA OVAKVU AMERIKU?
Trumpovi diplomati idu po Europi i saveznike upozoravaju na opasnost od izručivanja kritične digitalne infrastrukture u ruke države koja im možda sutra neće biti sklona. A europski sugovornici ih gledaju i vide izaslanike predsjednika koji im već danas nije sklon – zašto bi ih poslušali? Zato što ih američki ambasador podsjeti da su članica NATO-a? To bi možda nešto značilo da Trump nije temeljito potkopao smisao saveza, opetovano ga prikazujući kao sigurnosni reket za koji bi članice trebale plaćati danak Americi. Čak i Poljskoj – čiji su političari uz Kolindu Grabar Kitarović najveće Trumpove podrepne muhe – trebalo je zaprijetiti da bi deal s Kinezima značio kraj snova o američkoj bazi, simpatično nazvanoj Fort Trump. Tek tad Poljaci su odbili Huawei. Američki saveznik Velika Britanija sama se 2016. osudila na sporu smrt.

To je neke među njima natjeralo da razmisle što nakon Brexita – kad bez EU ostanu list na vjetru. Neki Sir Humphrey izmislio je da se 5G tehnologija može “podijeliti na osnovnu i sporednu”, a UK će od Kineza kupiti samo sporednu. Tako bi osvojili simpatije Pekinga i Washingtona za buduće trgovinske sporazume. Tko god je bio američki čovjek u Number 10, odmah je obznanio deal, što je dovelo do prvog otkaza nekom ministru u više desetljeća – Theresa May riješila se ministra obrane. S druge strane, Huawei je neke potaknuo da razmišljaju konstruktivno.

NJEMAČKI ZELENI POKAZALI ZRELOST
Njemački Zeleni desetljećima su bili tzv. testimonial party, stranka koja se ne bori za vlast nego ukazuje na zanemarene probleme i tako pokušava utjecati na mainstream. No, nedavni europski izbori pokazali su da Nijemci od zelenih očekuju više – prestigli su socijaldemokrate i postali druga najjača stranka. Svjesni da bi mogli doći na vlast, zeleni ozbiljno rade na vanjskopolitičkoj platformi, koja je dosad uglavnom bila kompilacija pacifističkih fraza. Taj posao ne ide lako. Pokušaji da formuliraju stav prema Rusiji završili su loše – kad je vodstvo stranke poslalo prijedlog platforme, članstvo se podijelilo napola, a stranka skoro rascijepila. No, nedavno su im poslali prijedlog politike prema Kini: traže preispitivanje kineskih investicija, otpor kineskom tehnološkom pritisku na njemačku ekonomiju i krađi intelektualnog vlasništva, kao i zauzimanje jasnog stava prema geopolitičkim implikacijama kineske inicijative “Jedan pojas – jedan put”.

Za razliku od ruske, kineska platforma je prihvaćena – jednoglasno. Zeleni su – sigurno u tom aspektu – pokazali zrelost stranke koja može vladati Njemačkom i Europom. Da se vratim na početak – još nije potpuno jasno da Donald Trump doista misli pritisnuti Kinu po pitanju izgradnje infrastrukture za buduću, revolucionarnu generaciju mobilnog interneta. Njegova administracija sigurno neće dopustiti da Huawei gradi 5G u Americi, ali Trump je otvoreno rekao da je otvoren prema različitim rješenjima za status Huaweija u sklopu općih pregovora Amerike i Kine o budućim trgovinskim odnosima.

TRUMPOV NAJVAŽNIJI VANJSKOPOLITIČKI POTEZ
Trump se uvijek i isključivo vodi dnevnim postignućima – onim što je vijest dana ili sata – a ne posljedicama koje se mogu pokazati već sutradan. Zato, unatoč svemu što sam napisao, ne treba pasti na dupe ako on ispregovara “genijalni deal” u kojem će dati suglasnost Kini da Huawei gradi 5G infrastrukturu u ostatku svijeta. Također, moguće je da pregovori o “sporazumu svih sporazuma” potraju unedogled, pa ostane na svakoj pojedinoj državi da se nosi s kineskom atraktivnom ponudom. To bi moglo dobar dio svijeta dugoročno staviti u sferu kineskog utjecaja, čak i ako oni koji odlučuju toga ne budu isprva svjesni. No, ako Trump ostane pri sadašnjem stavu, otpor širenju Huaweija mogao bi biti najvažniji vanjskopolitički potez njegova predsjedništva (istina, konkurencija je slaba jer u zadnje dvije i pol godine nije bilo nepredviđenih velikih kriza).

Realistička škola vanjskopolitičke teorije rekla bi da je to upravo ono što Trump i treba napraviti. Još od Tukididove “Povijesti Peloponeskog rata” znamo da – ako se “hegemon” i “sila u usponu” trebaju suočiti – onda hegemon to treba napraviti što prije, dok je izazivač slabiji; za deset godina sigurno će biti jači, pa će i ishod biti lošiji po hegemona. Današnji svijet nije samo kompleksniji od onog iz Peloponeskog rata, nego je kompleksniji i od zadnjeg pokušaja primjene teorije realizma na odnose Kine i SAD-a – harvardski profesor Graham Allison objavio je svoj zloguki bestseler “Tukididova zamka” prije dvije godine, ali u njemu nije uzeo u obzir ulogu Huaweija (inače, predvidio je neizbježni rat Kine i Amerike; svaki put kad realisti prognoziraju budućnost, uglavnom predvide rat).

PEKING ĆE DOSLOVNO IMATI PREKIDAČ ZA ZEMLJE
No, ne treba realiste odbaciti u potpunosti. Slijed događaja – ovakav kakav se zbiva – mogao bi potvrditi njihovu drugu tezu: velike sile mogu izbjeći rat tako da postignu nagodbu u kojoj svaka ostvari “sferu utjecaja” u skladu sa svojom snagom. To je, ako se sjećate, erotski san Vladimira Putina – obnovljena sfera ruskog utjecaja u istočnoj Europi. Nešto slično moglo bi se doista i dogoditi – ne s Rusijom, koja nije globalna nego regionalna sila – nego s Kinom. Ako uspije projekt Huaweija – a sigurno će uspjeti u nekoj mjeri – Peking će imati prekidač kojim će zemlje u svojoj sferi utjecaja moći uključiti i isključiti – doslovno – po volji.

Pametno rješenje ovog pitanja je u tome da shvatimo kako je Kina važan akter, koji će u određenoj mjeri uspjeti ostvariti svoj utjecaj. I da se trudimo živjeti u svijetu “tehnološke koegzistencije”, a ne u svijetu “digitalne željezne zavjese”. Pitanje za sve koji još mogu birati je s koje se strane žele naći: na autoritarnoj kineskoj ili na demokratskoj europsko-američkoj. To neće biti važno samo vašoj djeci, nego i vašem frižideru (kad dobije pravo glasa).

Telegram.hr

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply