Zemlja loše politike i političkih „đavoljih odvjetnika“

SARAJEVO – Koji god potez napravili naši političari i kako god vodili ponajprije stranku, a onda svoj dio vlasti ako su u poziciji, uvijek postoji masa koja sve to odobrava, stoji iza svega i podupire, a nema razloga za to jer znamo i vidimo kako i gdje živimo, odnosno tko dobro živi a tko se i na koji način bori. Nema općeg kriticizma, a zaslužili su. Nema glasnog suvislog i demokratskog bunta, ali nema ni onog tihog, ni glas maloga čovjeka da se čuje.A takvih, malih, je najviše. Kad bi se male ruke složile… a ne mogu se složiti jer politika u bilo kakvu neovisnu jedinicu ubaci nekog svog ili nešto svoje što će donijeti raskol među tražitelje promjena.

O sindikatima koji bi se borili za prava radnika ništa i ne čujemo, ako bi i htjeli nešto reći. Umirovljenici se zadovolje s par povećanja mirovina od tri i nešto posto tako da, kada najniže mirovine dosegnu masivnih 400 maraka, jedan umirovljenički par će si moći priuštiti jedan mjesečni ručak od teletine. Kud ćeš bolje a da su zadovoljni, svjedoče i rezultati stranke umirovljenika na izborima. Usput svaka politička stranka ima barem jedan svoj medij preko kojega se ispire mozak svakodnevnim pojavljivanjem vođa u pozitivnom tonu a blati se druge pa kada iz dana u dan čitamo jedno te isto, istina postaje sve pa i to da bi nekoga trebalo uzvisiti na stup svetosti, kako je dobar. Druge stranke iz istoga miljea koje bi mogle postati prijetnja, barem na dugoročnom planu, one najjače na vrijeme „poklopi“ s par imenovanja na neke funkcije najviših oporbenih čelnika tako da i oni oporbeni koji su bili glasni, odjednom progovore pomirljivim tonovima podrške.

Naviknuti na političku svemoćnost u kojoj se događa odnos nedodirljivosti u kojem oni gledaju na ljude s visoka a ljudi svjesni da ne mogu ništa promijeniti, došli smo do statusa u kojem se nalazimo. Političari mogu što hoće. I onda kad je sve jasno, kada prepreka za sastavljanje vlasti na prvi pogled nema, oni ga izmisle. Iako ima dovoljno ruku za potvrđivanje svih unaprijed utvrđenih dogovora, oni se dogovoriti ne mogu. Jednima smeta odluka Ustavnog suda kojom se mora mijenjati Izborni zakon, drugima smeta što narodi još uvijek, u demokratskom procesu izbora, biraju one koje će nazvati nacionalistima, trećima koji su apsolutni pobjednici izbora smeta što bi netko od partnera želio zauzeti njihove unaprijed utvrđene želje u smislu resora, ministarstava u Vijeću ministara i Federaciji. Jasno, ono financija i trezora u državi kao i financije u Federaciji su najveći kamen spoticanja za uspostavu vlasti.

Dakle, nepoštivanje Ustava i niza odluka tog tijela vlastite države, međusobna netrpeljivost koja koči suvislu suradnju te pomahnitala požuda za najvećim dijelovima kolača kojega dijele, te tri stvari koče uspostavu vlasti, pomjeranje sa nule, pomak s dna, nastavak integriranja u međunarodnim okvirima i procesima, i sve to su nam priuštili u prvom tromjesečju tekuće godine. To i novi niz neispunjenih obećanja u vidu probijenih vremenskih rokova, nekoliko međunarodnih pljuski na ugled same države Bosne i Hercegovine, uz uvijek prisutno svaljivanje krivice na onoga drugoga što podupiru raznorazni đavolji odvjetnici.

Ako se ne poštuju ustavne odluke, ili nije u redu Ustav ili treba kazniti one koji ga ne poštuju. Ako je s nekim nemoguće surađivati, pa onda nemojte ni ulaziti u suradnju. Ako je svima više postalo jasno da ne krećemo s nule, nemojte nas barem više, ne nas, nego nemojte sebe lagati. I sve to jer nema dogovora, sve to iz godine u godinu pa i u ovom prvom tromjesečju iza nas u 2019. godini. U Kini je godina zeca, konja ili zmaja, tko zna čega, ova 2019. je godina svinje, a kod nas je iz godine u godinu ona guski što im se ne da iz magle s jedne strane, i Montgomery Burnsa s druge. Guske su narodi ove države, naravno, a s druge moramo posegnuti za likom iz popularne animirane tv serije kako bi prikazali političku pohlepu.

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply