Velika hvala, uime Organizacijskog odbora, svim našim Livnjacima u Hrvatskoj i BiH, ali i u svijetu, koji su podržali ideju podizanja spomenika Hrvatici iz Livna.
U Livnu se ovih dana obilježava 150. obljetnica dolaska Družbe sestara milosrdnica i 50. obljetnica smrti velikog slikara Gabriela Jurkića, a glavni su događaji izložba Jurkićevih slika u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica te otkrivanje spomenika sestri milosrdnici Bogoljubi Jazvo, rođenoj Livanjki koja je u vrijeme Drugoga svjetskog rata s tadašnjim zagrebačkim nadbiskupom Alojzijem Stepincem spašavala Židove u Bolnici sestara milosrdnica u Vinogradskoj cesti u Zagrebu.
O Jurkiću se zna manje-više sve, no lik i djelo sestre Bogoljube otkrivamo tek sada. Porazno je to što je ona sve dosad bila nepoznanica čak i njezinim Livnjacima. Što o tome kaže zagrebački Livnjak, poznati hrvatski poduzetnik Ivan Miloloža, predsjednik Uprave Tvornice akumulatora Munja, sveučilišni profesor i jedan od prodekana osječkog Fakulteta za dentalnu medicinu i zdravstvo.
Večernji list: Kako je moguće da ni Livnjaci nisu znali za veliko djelo sestre Bogoljube Jazvo? Kako biste objasnili šutnju o tako velikoj osobi?
– Ne znam ni sam kako to objasniti. Kad sam prije nekoliko mjeseci doznao za sestru Bogoljubu i vidio povijesne činjenice, zapitao sam se kako je moguće da se to prešućivalo svih ovih godina od samostalnosti Republike Hrvatske. Još nekako mogu razumjeti da to nismo mogli znati u komunističkom režimu, ali ne mogu nikako shvatiti što je razlog ili tko je kriv za tri desetljeća “hrvatske šutnje” o toj ženi i njezinim djelima niti mogu shvatiti zašto su se povijesne činjenice skrivale.
Ako smo imali stigmu i nametnutu šutnju 45 godina, pitam se što je razlog našoj šutnji ove posljednje 33 godine, i to o povijesnim događajima s egzaktnim dokazima, koji daju i drugu sliku o djelovanju i radu hrvatskog naroda, njegovih pojedinaca, od 1941. do 1945. godine.
Dopuštam da moja generacija tijekom svog školovanja nije mogla znati za tu veliku ženu zbog komunističke torture i da je nije bilo u knjigama iz kojih smo mi nekad učili, ali sada, kad tih ograničenja nema i kad su nam povijesne činjenice dostupne, nema nikakva razloga za šutnju. Pogotovo o takvim primjerima velike humanosti za vrijeme Drugoga svjetskog rata, u kojem su zbog suludih ideja psihopata stradali mnogi narodi. Čega se bojimo? Istine o onom što se događalo? Istina je istina, a pozitivni primjeri donose rehabilitaciju.
