Institucionalni kolaps na primjeru livanjskog divljeg konja

Možda se sjećate kada je u studenom 2015. godine u Banjaluci ubijen medvjed jer nadležne institucije nisu imale sredstvo kojim bi uspavale zalutalu životinju i premjestili je na sigurno.

Možda previše (a previše je bilo što) očekujemo od ljudi koji, vodeći ovu državu, više vode računa o interijeru i kvalitetu službenog automobila od, na primjer, toga kako i čime ugasiti požar koji bukti danima.

Da se nismo daleko pomakli od 2015. pokazuje primjer divljeg konja kod Livna.

Novinarka Vanja Stokić i fotograf Ajdin Kamber danima na životu održavaju povrijeđenog divljeg konja kojeg su pronašli u blizini Livna.

U tom dijelu Bosne i Hercegovine, inače, u divljini živi veliki broj ovih životinja. Fotografije i video snimke tih životinja nerijetko možemo vidjeti na turističkim razglednicama i u kampanjama kojima se promoviraju prirodne ljepote BiH.

Kada su, međutim, novinari obavijestili više različitih institucija da je jedan od tih konja povrijeđen i da ne može da se pomjera nije stigla nikakva reakcija. Povrijeđenog divljeg konja na životu održavaju novinarka i fotoreporter koji mu donose hranu i vodu.

“Nema koga nismo kontaktirali. Od različitih službi do nevladinih organizacija, veterinara iz nekoliko gradova pa i agencija koje vode turiste u obilazak konja. U suštini nitko ne želi da se bavi njim. Nitko nije nadležan, svi prebacuju na nekog drugog, svi imaju prečeg posla. Došli smo do toga da, ako želimo da neko uopće dođe do njega i pogleda povredu, sami trebamo to da financiramo. A čak je i za to teško naći osobu koja pristaje da dođe“, napisala je novinarka Vanja Stokić na FB profilu, prije nekoliko dana.

Njena objava izazvala je mnogo reakcija ali bez konkretnih rezultata.

“Kako sam napisala na FB što se dešava, neki ljudi koji su nas ignorirali ovih dana su počeli ipak da se interesiraju i javljaju. Veterinar je trebao jutros da dođe ali još nije. Ajdin i ja ga hranimo i dalje, polijevamo vodom da ga osvježimo. Malo je vratio snagu, sinoć je pojeo cijelu balu sijena“, rekla je danas za Gerila info Vanja Stokić.

U međuvremenu Vanja i Ajdin su privatno angažirali veterinara koji je pregledao povrijeđenog konja i nagovijestio mogućnost oporavka životinje. Na livanjskim pašnjacima, procjena je, danas živo oko pet stotina divljih konja. O njima brigu, zvanično, vode grad Livno i planinarsko društvo Borova Glava.

“Gradsko vijeće godinama izdvaja sredstva za nesretne konje. Nije izvjesno kome i kako se ta sredstva prebacuju“, napisala je, u jednom od komentara na FB Hana Milak Dronjić nekadašnja članica livanjskog Gradskog vijeća.

Livanjski divlji konji prava su atrakcija i na internetu postoje brojne fotografije i video snimci a postoje i organizirane ture turističkih obilazaka divljih konja. Stiče se utisak da su Livno ali i BiH ponosni na to što imaju divlje konje kao i da se njima rado hvale stranim turistima.

Zato još više čudi da dvoje novinara imaju toliko problema da izdejstvuju pomoć nadležnih institucija jednom od povrijeđenih divljih konja. Ili ne čudi.

U zemlji u kojoj nema pravde za sve ljude teško da je može biti za jednog konja. Ako za ljude koji žive u ovoj zemlji bar možemo reći da sami biraju vlast koja treba da brine o njihovim potrebama za životinje u BiH to ne možemo reći. One jednostavno nisu imale sreće pa smo njihove ljudske komšije mi.

Vladimir Kovačević/Gerila info