Život don Ivice Sinanovića, svećenika iz Osove u Bosni i Hercegovini, pokazuje koliko su nepredvidivi putevi božji. Don Ivica, koji je rođen prije 55 godina, suočavao se s velikim izazovima, uključujući tragičan događaj koji ga je najprije odveo u zatvor, a zatim gotovo i u grob.
Unatoč tome što mu je majka kao dječaku govorila da zbog siromaštva i govorne mane nikada neće moći postati svećenik, don Ivica nije odustao od svojih snova.
Godine 1984. krenuo u sjemenište u Bosni, no zbog bolesti je otpušten nakon dvije godine pa se preselio na zagrebački Ksaver kod trećoredaca. Još nekoliko puta bio je odbijen od različitih redovničkih zajednica, no nije posustao. “Uvijek sam želio biti Isusov i nisam odustajao. Jedini sam od kolega s kojima sam išao u školu da su ga toliko tjerali, a da sam se ja toliko vraćao”, rekao je.
‘Nisam se osjećao sigurno’
Nakon školovanja u Zagrebu i Ljubljani radio je kao vjeroučitelj u Bosni, a nakon ređenja inkardiniran je u Dubrovačku biskupiju. A onda nakon sedam godina svećeničke službe, u vrijeme župničke službe u Banićima, dogodila se tragedija koja će obilježiti nastavak njegovog života.
U to je vrijeme don Ivica obnašao službu župnika u dvije male župe na čijem je području vlast željela napraviti odlagalište smeća, a on se tome usprotivio i stao uz narod. Tada je počeo doživljavati napade i prijetnje različitih vrsta što mu je teško padalo s obzirom na to da se na razne načine trudio pomoći ljudima kojima je bio poslan.
“Nisam se osjećao sigurno”, rekao je don Ivica i dodao da je u prvim godinama svećeništva obolio od PTSP-a.
A onda mu se jedne večeri promijenio život. U njegov župni ured provalio alkoholiziran predsjednik Mjesnog odbora Marko Kraljević i napao ga, a don Ivica mu je u samoobrani uzvratio udarce i zadao ozljede od kojih je preminuo. “Kod mene se nešto dogodilo što je obilježilo mene kao bratoubojicu. Eksplodirao sam”, prisjetio se svećenik.
Sud ga je isprva osudio na zatvorsku kaznu od u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci, no ubrzo je oslobođen je svih optužbi. No, iako je dobio slobodu, 2012. godine izgubio je ono što je najviše volio – pravo da bude svećenik.
Dvanaest godina nakon toga tragičnog događaja don Ivica Sinanović je u emisiji “S druge strane ogledala” Hrvatskoga katoličkog radija posvjedočio kako je u nekim trenutcima i sam htio odustati od sebe, ali Bog mu to nije dopustio jer i sada ima plan s njime.
Don Ivica kaže da ga često pitaju je li oprostio tadašnjem dubrovačkom biskupu Mati Uziniću. “Ja sam rekao da ću mu oprostiti samo kad iznese javno istinu, a on ju zna. I on ju nije iznio”, poručio je i podsjetio na to kako ga se odmah nakon tragičnog događaja, u ranim satima idućega dana, mons. Uzinić odrekao preko medija. To je bio šok za don Ivičinu obitelj, ali i sve vjernike i one koji ga poznaju. Tada je smješten u zatvor gdje je proveo 58 dana.
Nakon što je oslobođen, biskup Uzinić mu je vratio ovlasti pod uvjetom da se ne vraća u Dubrovnik jer nije poželjna osoba, i da ne bi bio izvor javne sablazni. Don Ivica kaže kako je tada prisiljen da se umirovi te je u mirovini od 2017. godine te živi u jednom mjestu u Podravini, u kućici sa štalom u kojoj drži životinje gdje živi i radi pomažući svećenicima prema potrebi.
Iako se i svo vrijeme trudi služiti Bogu, priznao je kako su mu se često javljale suicidalne misli, pogotovo ujutro koje mu je bilo najteže doba dana, jer mu se činilo da takav život nema smisla. No, nikada nije digao ruku na sebe.
“Gdje je tu moj Bog? Pa Bog sa mnom trpi. Dok ja o tome razmišljam, moj Bog plače. Živjet ću kao čovjek i umrijet ću kao čovjek. Ja nosim svoj križ”, kaže i dodaje kako je kukavički potez odustati od života.
Svoj smisao danas pronalazi u pomoći drugima, ispovijedanju, razgovoru, tješenju upravo starih i odbačenih… “Ako jednog spasim, dobro je. Jednog sam uništio, jednog ću i spasiti”, kazao je don Ivica i zaključio da njegov život unatoč svemu ima smisla.
“Ne mogu ostaviti svoje svećeništvo. Ne mogu ostaviti svoj narod. Ja svoj narod volim. Ja dajem svoje srce – iako je bolesno – ali dajem ga za svoj narod. Još imamo vremena promijeniti se, još imamo vremena popraviti se, još imamo vremena činiti pokoru i dobra djela”, poručio je.
Autor: Dnevno.ba
