Bakir Izetbegović kriv je za mnogo stvari koje se događaju Hrvatima u BiH. Za neke, međutim, nije nimalo kriv

Pokušat ćemo nabrojati nekoliko stvari za koje Bakir Izetbegović nije kriv Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Nećemo krenuti od najočitijih niti od najmanje očitih, nego kako nam budu padale na pamet.

Ekonomsku situaciju, primjerice, nećemo uopće spominjati.

Hrvati u BiH su neki politički faktor u samo šest županija u FBiH. U Sarajevskoj, Goraždanskoj, Unsko-sanskoj i Tuzlanskoj nisu ili gotovo da nisu. Za to nije kriv Bakir. Kriv je rat i dijelom Armija RBiH koja je protjerala Hrvate iz tih županija.

U šest županija u kojima su Hrvati faktor njihov utjecaj je najmanji u Zeničko-dobojskoj. Hrvate u toj županiji reprezentira HDZ BiH.

Međutim, je li Bakir Izetbegović kriv jer se tamošnji HDZ-ovci gotovo nikada javno ne oglašavaju? Zaboravimo na trenutak medije koji su, reći će oni koji budu branili šutnju tamošnjih predstavnika Hrvata, uglavnom bošnjački. Što je s alternativnim načinima oglašavanja? Društvenim mrežama? RTV Herceg-Bosne ima donekle razvijenu infrastrukturu. Dopisnica iz Kiseljaka bi lako skoknula do Žepča po neku dobru priču koju bi pokrenuo žepčanski HDZ. Zašto to ne urade? U tomu ih ne spriječava SDA.

Prije nekoliko mjeseci, tijekom najžešćeg lockdowna, održan je sastanak premijera tri županije. U sve tri je na vlasti HDZ. Sastali su se premijer HNŽ-a, HBŽ-a i ŽZH. Pričali su o covidu i nisu poslali niti jednu političku poruku. Bakir i SDA im za to nisu krivi. Nisu trebali na tom sastanku najaviti referendum o samostalnosti, ali da su mogli poslati političku poruku – jesu. Malo žešću. Ako ništa, time bi dali Čoviću asa u rukavu kad bi pregovarao s Izetbegovićem oko Izbornog zakona. Čović bi se tako mogao pravdati Izetbegoviću da “bi on, ali mu ovi dole ne daju”. Popustio bi on, ali “nešto se kuha u Hercegovini”. Bakir Izetbegović bi možda i nasjeo. Možda ne bi, u svakom slučaju, neloša izlazna strategija Čoviću da ispadne čist i pred Izetbegovićem i pred strancima. Kao što Bakir ne može kontrolirati sve u SDA tako ni Čović ne može u HDZ-u. Iako može. Ali može ostaviti dojam da ne može. Zbog tog propusta nisu krivi ni Bakir ni SDA, piše Bild.ba.

Kad su završili opći izbori 2018., krenulo se u pregovore oko formiranja vlasti. HDZ je prepustio vanjske poslove SDA-u. Nije im Bakir kriv jer su bili popustljivi. Kao što im nije kriv ni zbog Marine Pendeš. Podsjetimo, ona je tada profelilirala rame uz rame sa Željkom Komšićem na svečanosti Oružanih snaga. Tako mu je dala legitimitet koji mu je osporavala cijela njena stranka. I većina hrvatskog naroda. Bakir nije natjerao Pendeš na taj čin.

Bh. Hrvati nemaju institut za istraživanje ratnih zločina koji su počinjeni nad njima. Nije Bakir kriv jer nema tog instituta. HDZ je imao novca, vremena, a i tehničke potpore iz Zagreba da napravi takvo nešto. Ako ne ranije, onda od 2014. do danas. Nikad nije kasno. Ili barem pošten memorijalni centar za hrvatske žrtve. Ili spomenik malenoj Augustini Grebenar u nekoj hrvatskoj sredini. Koja nema veze s Vitezom. Da ljudi vide, čuju, da se malo raspitaju. Na Kočerinu recimo. Ili negdje u Grudama. Ili u blizini vodopada Kravica u koji dolaze stotine tisuća turista, mahom stranaca. Možda bi priča o viteškoj djeci otišla u svijet. Bakir nije stopirao taj projekt. Da bar jest. Lakše bi bilo nekoga okriviti.

Bakir Izetbegović, također, nije zabranio HDZ-u da osnuje zakladu koja će najizvrsnije studente politologije iz Mostara slati po svjetskim sveučilištima. Oni bi se tamo znanstveno bavili temom konstitutivnosti. Koja je, u znanstvenom smislu, izrazito multidisciplinaran pojam. Pravno-politološki. Bakir Izetbegović to nije zabranio, piše Bild.ba.

Hrvatski narodni sabor je, barem je to bila ideja, trebao otvoriti svoje predstavništvo u Bruxllesu i Washingtonu. Nije. To nije Izetbegović spriječio.

Hrpa ljudi koji su sve suprotno od političke vrline sjedi u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na mnogim razinama u BiH. Uglavnom i u najvećoj mjeri dolaze iz HDZ-a. Znate što? Bakir Izetbegović nije kriv za to.

Medijsku scenu u Hrvata vodi nekoliko pojedinaca. Odvažnih i hrabrih, ali u kontekstu mainstream medija, potpuno nebitnih ljudi. Izetbegović s tim nema veze.

Lobiranje je posao sadašnjosti, prošlosti i budućnosti. Ako želiš da ti mama napravi palačinke, lobiraš kod mlađeg brata koji je prehlađen da je zamoli. Kad on to učini, mama pristane. Kad želiš državu, lobiraš u Washingtonu. Uložiš novce, umjesto u sulude projekte poput zidova od 40 tisuća maraka. Dobit ćeš milijune i od naše dijaspore koja je, uz sve svoje objektivne nedostatke, uvijek voljna dati novac za našu stvar. Što god bila naša stvar. Bakir Izetbegović nema nikakve veze s tim što to nije slučaj.

Mnoge stvari koje su propuštene mogle su ne biti propuštene sa i bez Bakira Izetbegovića. Kao što vidimo, za mnogo njih Bakir nema čak ni posrednu odgovornost. Apsolutno nikakav utjecaj. A one su svejedno propuštene.

Bakir u ovom trenutku samo iskorištava slabosti bh. Hrvata. Ne postoji realna situacija u kojoj tih slabosti nema, međutim, one bi mogle biti puno manje. Poprilično je jasno da Bakir nije kriv za njih. Očekivati od njega da ih ne koristi bi bilo kao da očekujete od alkoholičara da odvažno odbaci piće, a istovremeno mu turate rakiju u ruku, piše Bild.ba.

Autor: dnevno.ba

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply