Bijesan sam jer me nisu obavijestili da imam korona virus / KOLUMNA

Jutros sam kao i svaki dan izašao na kavu u grad i kao svaki normalan i savjestan građanin sam nosio masku na licu. Sjeo sam u bašti obližnjeg kafića i naručio sam full opremu, kavu i rakiju.
Konobar mi je donio narudžbu i susretljivi mi se nasmiješio.
Tada me jedan kolega udaljen od mene dva i po metra upita: A zašto si ti u gradu?
Već sam vidio u kojem smjeru razgovor ide, ali nisam bio siguran i nonšalantno mu uzvrati: Pa evo malo izašao na kavu.
On reče: A ja čuo da si ti svi koji imaju takvo prezime dobili koronu.
Konobaru zadrhti tacna u ruci, ispade mu pepeljara iz druge ruke i odjednom problijedi.
E, u tom trenutku sam pobjesnio. Bio sam bijesan zbog toga što me nitko nije obavijestio da sam bolestan, ali nisam izgubio mirnoću i staloženost. Na brzinu sam popio svoje piće, platio i što brže krenuo kući putem koji malo tko koristi, da slučajno ne bi koga susreo.
Kad sam ušao u kuću prvo sam se izgalamio na ženu. Zašto mi nije rekla da imam koronu.?
Zaključao sam ulazna vrata i sa vanjske strane stavio natpis “KARANTENA”.
Uzeo sam svoje domaće šljive rakije, posebno napravljene za takvu situaciju (jer sam znao da će takvo nešto doći). I uz svaki gutljaj se provaljao po podu, da se to što bolje rasporedi po tijelu, da što bolje ubije taj virus i tako sve dok nisam strusio pola litre, a drugu polovicu sam razrijedio sa vodom i dao to ženi i djeci, jer ipak to su djeca i oni mogu to koristiti samo u razrijeđenom sastavu.
Nakon te dezinfekcije otišao sam u spavaću sobu gdje imam na zidu kartu sa svim livanjskim selima i zaseocima te zaokružio još jedno selo koje je u karanteni, jer sam usput u gradu čuo da  su to selo jučer zatvorili zbog velikog broja zaraženih.
Hm, pomislih u sebi, pa samo još dva sela nisu zatvorena!?
Onako bijesan sam nazvao Covid stožer u županiji i ljutito govorio da su bezobrazni zbog toga što mi nisu javili da ja i svi oni koji nose moje prezime su zaraženi.
Na to su mi oni odgovorili da oni o tome pojma nemaju, pa sam ja rekao kako nemaju pojma, pa čitav grad o tome bruji, i da su oni neznalice, te sam demonstrativno prekinuo vezu i onako sebi u bradu promrmljao da nikad i nisi ništa znali.
Tada mi je žena tihim i plašljivom glasom rekla: Možda oni u gradu i nisu u pravu, možda si ti pogrešno čuo!
E, tu u tom trenutku, kao da me nešto presječe i upitah svoju žen: Kako to misliš da oni u gradu nisu u pravu?
Ona još tiše reče, “možda su i oni nešto pogrešno čuli”.
Pomislih, ma nemoguće,toliko sam se pripremao za taj virus i sad odjednom da mi netko kaže da ga nemam. Cijeli moj svijet mi se odjednom srušio i počeo sam ubrzano disati.
Kako to da nemam virus, ja želim da ga imam, želim da ga prebolim, želim tu izolaciju od 14 dana, želim da ne idem na posao za to vrijeme, jer ionako nije nekakva plaća.
Zašto se to baš meni dešava, zašto ja nemam virus, da ga prebolim i da skinem s vrata više i policiju i stožer i sve one koji mi nameću da moram nositi masku, i da im mogu pobjednički reći: Ja sam ga prebolio, ne moram nositi masku!
SVAKA ISTINA U TEKSTU JE NAMJERNA I PISANA JE U DOBROJ NAMJERI DA SE SPRIJEČE DEZINFORMCIJE I PANIKA U NAŠEM GRADU
Dinko Grgić

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply