Bio je velika nada Jugoslavije, a sada kaže: ‘Preživljavam od sramotne mirovine i kupam se u bačvi’

Palestinski zakon ne poznaje obiteljsko nasilje ni silovanje u braku, ali zato postoji zatvorska kazna za preljub i homoseksualnost. Zašto dobar dio ljevice favorizira takvu državu?

Sigurno ste primijetili da dobar dio zapadne ljevice, uključujući i onu u Hrvatskoj, jako favorizira Palestinu i smatra da je Izrael “okupator palestinske zemlje”, da čini “genocid nad Palestincima”. Takvi ljevičari su ovih dana ukrasili svoje profilne fotografije palestinskom zastavom i ne propuštaju priliku iskazati svoju solidarnost s narodom Palestine u aktualnom sukobu s Izraelom.

Takva načelna podrška borbi Palestinaca za samostalnost i slobodu bila bi sasvim u redu da ne postoje i oni koji su na javnim ili odgovornim pozicijama, poput novinara i političara, koji svoju pristranost i ideološku zadojenost koriste da bi obmanuli javnost, relativizirali zločine koje počine palestinske vlasti nad izraelskim civilima ili širili maliciozne lažne vijesti o navodnim zločinima Izraelaca nad Palestincima. Takvih primjera je bezbroj – pogledajte, recimo, što je proteklih dana radio New York Times. Ili, možemo ostati u Hrvatskoj pa vidjeti kako je Radnička fronta – parlamentarna stranka u RH – potpuno relativizirala svirepi i zvjerski napad Hamasa 7. listopada na izraelske civile pri čemu je pobijeno preko 1.000 ljudi.

Još je čudnija takva ideološka podrška zapadne ljevice prema Palestini i izričito traženje da “genocidni” Izrael nestane s lica zemlje ako pogledamo kakvu državu grade Palestinci.

Palestina je, kao što znamo, podijeljena u dvije samouprave koje imaju vlastite zakone, ali zakoni koji se odnose prema ženama jednaki su u obje samouprave – i u onoj u Gazi kojom upravlja Hamas i u onoj na Zapadnoj obali kojom upravlja nešto umjereniji Fatah. Na oba područja ne postoji zakon koji bi prepoznao silovanje u braku ili obiteljsko nasilje, ali zato imaju zakon protiv preljuba (žena koja prevari svoga supruga može završiti u višegodišnjem zatvoru) i zakon protiv homoseksualnosti (kazna je deset godina). Imaju i zakon protiv bogohuljenja, onaj tko uvrijedi religiju može dobiti doživotnu zatvorsku kaznu. Trebam li spomenuti da pobačaj tretiraju kao ubojstvo?

To su pitanja koja kod njih nisu politička niti oko kojih se debatira. Kao i u većini drugih muslimanskih zemalja, postoji konsenzus među stanovništvom o takvim pitanjima.

Postavlja se logično pitanje. Kako ljudi sa Zapada, a pogotovo javne osobe, koji prilično agresivno ovdje agitiraju za zakone koji su dijametralno suprotstavljeni navedenim zakonima u Palestini, mogu tako agresivno i žestoko favorizirati takvu državu, a suprotstavljati se Izraelu koji je kudikamo bliži sekularnim i rodno ravnopravnim zapadnim državama?

Možda ćete pomisliti da ljevičari ne znaju kakva je Palestina država i kakvi su tamo zakoni o ženama, ateistima, seksualnim manjinama. Pogrešno. Ljevičari itekako znaju za te zakone iako ih pokušavaju maksimalno ignorirati i glumiti kao da to uopće nije bitno. Neki od njih ističu kako su za palestinski “narod”, a ne njihove političke vođe. Čak i pokušavaju napraviti razliku između Hamasa i “naroda Gaze”. Hamas je demokratski izabrana vlast u Gazi i uživa ogromnu podršku stanovništva Gaze pa je bilo kakav pokušaj distinkcije između vlasti i građana, pogotovo u slučaju Gaze, potpuni promašaj.

Ništa od toga. Odgovor na pitanje zašto jedan dio zapadne ljevice iskazuje toliku podršku islamskoj državi Palestini i želi smrt Izraelu je puno kompliciraniji. Da bismo došli do njega, moramo prvo shvatiti koji je to dio ljevice i koji je njihov ultimativni cilj.

To je marskistički dio ljevice, onaj kojemu je glavni, temeljni i praktički jedini neprijatelj tržišna ekonomija ili ono što oni vole nazivati kapitalizmom. To je za njih početak i kraj svega. Svako pitanje – bilo ono društveno, geopolitičko, bilo koje – za njih se svodi na jedno: koje rješenje će prije dovesti do promjene ekonomskog sustava?

Povijest je pokazala da do tako ozbiljnih promjena u ekonomskom sustavu, dakle do ukidanja privatnog vlasništva i tržišne ekonomije, može doći samo u vrijeme ozbiljnih političkih potresa i krajnje društvene nestabilnosti. Zato takva ljevica gleda i traži rješenja koja će prvo dovesti do društvenog kolapsa na Zapadu jer njima smeta ovakav društveno-politički poredak kakav je na Zapadu, nijedan drugi. Infiltracija terorizma u Europu i SAD može itekako pomoći njihovom cilju. Nadaju se da će to dovesti do kolapsa zapadnog društva.

Moramo shvatiti da je riječ o vrlo radikalnoj, ekstremnoj ljevici. To su ljudi toliko zadojeni ideologijom da ih nije briga ni za njihovo vlastito blagostanje ako će nešto dovesti do promjene ekonomskog sustava, odnosno urušavanja “kapitalizma”. Ideološkim fanaticima je to “viši cilj” za koji bi se isplatilo podnijeti bilo koju žrtvu, pa čak i onu vlastitog života.

Zato kad takvima date do znanja da bi oni islamistički teroristi, koji su prije dva tjedna nasumično ubijali ljude po Izraelu, kad bi dobili priliku učinili to isto i njima samima, to neće nikako utjecati na njih da promijene mišljenje. Gubitak vlastitog života, iz njihove perspektive, mala je žrtva za tako velik cilj kao što je rušenje zapadnog sustava.

Ovo što sam napisao samo je teorija, naravno. Moja teorija kao jedino logično objašnjenje jer ja ne vidim drugi razlog zašto bi radikalni ljevičari – uključujući feministice – toliko favorizirali državu kao što je Palestina. Ostavljam mogućnost da nisam u pravu, da postoji neki drugi razlog. Ako me nešto u to uvjeri, napisat ću novi članak i priznati da nisam bio u pravu.

P.S. Sve što sam ovdje napisao ne znači da Palestinci nemaju pravo na vlastitu slobodnu i neovisnu državu, kakva god ona bila. Ja sam pobornik rješenja “dvije države”, da se Izrael i Palestina međusobno priznaju i da žive u miru i suradnji. Nadam se da će doći vrijeme kad će to biti moguće.

Dnevnik.ba