Sabahudin Kulačić iz Zenice, otac sedmomjesečnog Arslana čija je patnja i borba za život prethodnih dana ujedinila Bosnu i Hercegovinu, za “Avaz” načinio je dnevnik u kome je opisao dramatične trenutke koje su on i njegova obitelj proživjeli u posljednjih sedam dana.
Foto: Avaz.ba
Subota, 27. siječanj: Nada iz Turske
Naša Arslanova borba traje od rođenja, svih sedam mjeseci. Preživio je i pobijedio jedan tumor, a sada se pojavio još veći. Napisali su to u Klinici za pedijatriju u Sarajevu i poslali nas kući. Nismo odustali, udruga “Mali narod velikog srca” poslao je svoje otkriće u Tursku, u poznati Istanbul “Acibadem”. Postoji nada za moje dijete, kažu da tumor može smanjiti ili čak ubiti kemoterapiju.
Znam da je Arslan borac i da je spreman pokazati u Turskoj. No, odakle će 133 300 eura koštati tretman, bar smo ga stavili u proračun. Ljudi izvode akcije za prikupljanje novca. Čim se vijest pojavila u medijima, cijela BiH je ustala i spasila mali borac.
Nedjelja, 28. siječnja: Banke ne rade
Banke danas ne rade. Toliko me ljudi zovu da pitam ima li 12.000 eura platiti zrakoplov. Ne mogu im točno reći, i potajno se nadam da ćemo uspjeti. Vidim na društvenoj mreži da ljudi poduzmu akcije za moje dijete prodavajući slatkiše … Kafići u Zenici poslužuju kavu za Arslan. Moje srce je poput planine. Ovo je moja BiH, to je naša inkarnacija. Uključuje zemlje iz Europe i Amerike, pomažući ljudima iz cijelog svijeta. Nemam pravu riječ za opisivanje zahvalnosti.
Ponedjeljak, 29. siječnja: Plaćali smo novac
Hvala Bogu, dovoljno je u računu za plaćanje medicinske avion. U osam ujutro sam već u banci, ne želim kasniti jer je Turska dva sata ispred nas. Kažem da je novac uplaćen, a kažu da je potrebno 28.000 eura, prvi chemo rat. Šokiran sam, prije nisu mi rekli, kako pronaći toliko novaca.
Ima dobre ljude. Prikupili smo novac u rekordnom vremenu. Platio sam to, kažu da avion dolazi ujutro. Ljudi pozivaju sa svih strana, poznatih i nepoznatih, mnogo za nas ovu potporu. Borac se nalazi u pediatricu u Sarajevu. Čeka. Dan ne završava. Amira i nadam se, ne možemo razmišljati o očekivanjima. Spasimo ga.
Utorak, 30. siječnja: Hitna operacija u Turskoj
Probudim se pomislim da pomognem svom djetetu. Skupljam dojmove, cijela BiH i svijet su se podigli na noge kako bi spasili moje dijete. Zahvaljujući nebu. Arslan, ako Bog radi, letjeti u 9 sati u Turskoj.
U Sarajevskoj zračnoj luci čekamo slijetanje medicinskog aviona iz Istanbula. Zapisi traju godinama. Gledam da Arslan spava u hitnoj pomoći. Molim Boga da ide sve do lakše. Amiraina supruga danas putuje s njim, a ja ću biti u petak. Otišao sam vidjeti da li se zrakoplov spustio. “Avaz” je s nama, koji čuva životnu priču i Arslanovu borbu od početka.
Arslan i Amira odletjeli su iz Turske. Moja je duša također otišla s njima i sve molitve. Prvi je poziv slijedio. Opet šok. Arslan treba hitnu operaciju. Amira mi govori kako su joj rekli: “Vaše dijete umire u vašim rukama, da će vam nekoliko minuta kasnije doći, bilo bi prekasno.”
Prvi slobodni let je večeras u 20:20. Planovi se spuštaju i idem večeras.
Operacija traje satima. Bog vas blagoslovio, pomažite mu. Dao nam je subotu, vjerujemo u Njega. Ja sam u Istanbulu, a moj lav još je na operacijskom stolu.
Četvrtak, 1. veljače: Novi šok
Nadam se da se Arslan danas kreće. Tako će Amira biti s njim cijelo vrijeme. Vidim da se bol bliži od njega. Ali ona je hrabra, divim se. Postoji još jedan šok u klinici. Amira primjećuje da nešto nije u redu s Arslanovim očima, kao da počinje slabiju. Neka Allah bude sretan, biti s nama. Visa se prekida prebrzo, moramo se vratiti u hotel. Arslan je sada stabilan i bori se, čak i jedući, ali još uvijek na intenzivnom. Utopio se u snu, bio je smiren. Mobilni telefoni neprestano zvonjavaju, ljudi se brinu za njegovo stanje, pitaju nas kako smo. Ali oni su pozvani pojedinci i oni su poremećeni, kažu lažu i kradu novac. Allah, draga, ovo nam se događa? Amira i ja smo već rekli da pozivamo ljude da se obrate drugoj bolesnoj djeci. Mnogo je ljudi odgovorilo, vjerojatno će biti dovoljno novaca za moj Arslan, ali će pomoći drugima. Ne trebam znak, oni su bili halal.
Petak, 2. veljače: Izgubio je pogled
Arslan je izgubio pogled na jedno oko, a liječnici će pokušati spasiti drugu. Obavještavaju nas poslije posjeta. Molim Boga i vjerujem u njih da će sve učiniti Arslanu, kad, ako Bog učini, liječi nas, može nas vidjeti. Rekli su mi da je ovo najbolja klinika, i to mi daje nadu. Opet će proći sva pretraživanja, magnetska rezonancija, biopsija. Turski liječnici žele vidjeti koji je tumor točno. Zbog ukočenosti liječnika više se ne vjeruju u nalaz koju smo donijeli. Došli smo u Tursku za kemoterapiju, a još nije započela. Ne mogu nam dati potpunu informaciju dok ne dovrše dijagnozu. Čekaju sve nalaze. Umorni smo, ali se borimo. Allah, bude s nama, olakšaj nam, piše “Avaz” …