Moral vojnika presudan je u ratovanju jer, koliko god koja strana bila dobro naoružana, ako je moral nizak, teško se može ostvariti pobjeda
Dokle god je logistika funkcionirala, dostava oružja, streljiva, hrane i ostalih potrepština nužnih za opstanak, Vukovar se branio. Puno je priča ispričano, puno je dokumentaraca snimljeno u kojima se vidi da je obrana funkcionirala. Otežano, ali je funkcionirala. Nije bilo idealno, ali dok se god imalo oružje čime napuniti i vojnik nahraniti, neprijatelj nije mogao izvojevati pobjedu. Iz današnjeg konteksta teško je reći što se točno dogodilo prije predaje Vukovaraca, ali poznato je da obrana napade više nije mogla izdržavati i Vukovar je pao. To je ono što smo svi mogli vidjeti iz medija.
Izloženi u Memorijalnom centru
Bitka za Vukovar ušla je u povijest, ali i na mnoga vojna učilišta jer je pokazala koliko je tadašnji oklop (transporteri, tenkovi i drugi gusjeničari) ranjiv u urbanom ratovanju ako protiv sebe ima odlučne borce. Bi li danas takva vrsta ratovanja na isti način funkcionirala, to ostavljamo vojnim stručnjacima, ali svakako je bitka za Vukovar pokazala snagu pojedinca naspram organizirane mehanizirane oklopne vojne sile koja je imala i zračnu potporu, ali i obavještajnu i svaku drugu koja se u ratnom osvajanju može zamisliti.
Moral vojnika presudan je u ratovanju jer, koliko god koja strana bila dobro naoružana, ako je moral nizak, teško se može ostvariti pobjeda. Koliko su naši dečki imali visok moral i snažno srce, govori i činjenica da su oružje, u njegovu nedostatku, u početku sami izrađivali, a kasnije, kad su ga nabavljali raznim kanalima, uspjeli su naći načina da odolijevaju više od deset puta jačim okupatorskim snagama, samo u ljudstvu, ne brojeći i bolju opremljenost, i to puna tri mjeseca, od čega 50 dana u potpunom okruženju, sve do 18. studenog 1991. Vukovar su prije svega branili ljudi koji su se u njemu zatekli, čije su kuće, obitelji i životi tu bili. Do rata živjeli su nekim drugim životima i malo tko od njih tad se zamišljao kao budući vojnik.
Metak koji se upotrebljava npr. u kalašnjikovima ni približno nije efikasan na tim udaljenostima kao lovački karabin. Lovački metak ima veliku energiju prilikom udara, a kada se tome doda preciznost, za posebne zadatke postaje iznimno upotrebljiv. Tu govorimo o kalibrima 8×57,.30-06, 7×64… Lovačko oružje nije jurišno oružje kojim će se osvojiti grad ili neki prostor, ali u obrani može jako poremetiti napadača. Može se reći da je lovačko oružje s užlijebljenim cijevima u pojedinim okršajima pomoglo u zaustavljanju napredovanja neprijatelja. Pištolji i revolveri u ratovima nemaju presudnu ulogu što se tiče prevage u snagama, ali ipak imaju ulogu sigurnosti, osobne zaštite, pogotovo kod zapovjednog kadra. Kada vojnik ide u bitku, ako pored automatske puške ima i kratko vatreno oružje za pasom, ipak se osjeća sigurnije ako mu glavno oružje zataji ili ostane bez metaka, daje mu mogućnost za samoobranu. Vjerojatno je njihova važnost bila bitnija u početku ratovanja kada oružja gotovo i nije bilo pa tako Memorijalni centar ističe pištolje u kalibru.22 LR ili 6,35, što su kalibri s malom energijom, ali ipak pucaju, reklo bi se u tom trenutku – bolje išta nego ništa.
Za usporedbu, za.22 LR i 6,35 govorimo o energiji od oko 100 džula, više ili manje, dok pištoljski i meci za lake strojnice imaju otprilike od oko 300 do 900 džula, jurišne puške od 1500 do 2500 džula, a jači kalibri (snajperi i lovački karabini) oko 3500 džula. I još u svakoj kategoriji postoje dodatne velike oscilacije… Sve u svemu, borba sa svim tim oružjem funkcionirala bi da je funkcionirala opskrba koju je dodatno otežavao neprijatelj. Vukovarski branitelji taj su grad branili do zadnjeg dana i zbog toga su heroji, a Vukovar će ostati najsnažniji simbol obrane, ali i žrtve u cijelom Domovinskom ratu.
