“Livanjski Srbi, prosvjetno-duhovna ostavština” naziv je monografije dvojice autora Branka Dokića i Radovana Jovića, koja će večeras s početkom u 19 sati biti predstavljena u Kulturnom centru Banski dvor. U knjizi je opisan znajačan doprinos Srba kako za duhovno-prosvjetni život grada Livna, tako i za cijelu Bosnu i Hercegovinu u posljednja dva stoljeća, a na promociji o ovom djelu, osim autora, pričat i recenzenti Željko Vujadinović, Duško Pevulja, Slobodan Nagradić i Ranko Risojević. Kako je, pak, došlo do realizacije ove značajne studije i koliko se toga zna o livanjskim Srbima danas, za “Nezavisne” pričao je Branko Dokić, koautor knjige, veleposlanik Bosne i Hercegovine u Grčkoj i bivši dekan Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, čije je podrijetlom iz sela Vrbica, kod Livna.
NN: Možete li nam ukratko reći koliko je velika obrazovna i duhovna ostavština Srba u Livnu i kako je došlo do ideje za realizaciju monografije? DOKIĆ: Pisanje je trajalo šest ili sedam godina. Bolje je reći, od stogodišnjice osnivanja srpskog Pjevačkog i Tamburaška društva Livno, pod nazivom “Sundečić”. Naime, tad me vladika Hrizostom, sadašnji mitropolit dabrobosanski, imenovao za predsjednika odbora za obilježavanje tog jubileja i onda smo održali jedan znanstveni skup o “Sundečiću”. Tragom toga, izučavajući ostavštinu, došli smo do ideje da bi bilo dobro da to unesemo u jednu knjigu jer smo zaključili da su Srbi u stvari ostavili najveći pečat razvoja i školstva i duhovnosti u Livnu. U nekim slučajevima može se reći da je ova staza vrlo značajna za cijelu Bosnu i Hercegovinu. NN: Je li Srpska pravoslavna crkva imala veliku ulogu u svemu tome? DOKIĆ: Sigurno smo došli do informacija da je službeno prva osnovna škola u Bosni i Hercegovini počela raditi u Livnu 1820. godine u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Nazvana je Srpska pravoslavna škola. Među prvim crkvama koje su nastale u naseljenim mjestima prema standardima koji su kasnije uspostavljeni bila je Srpska pravoslavna crkva u Livnu. Ona je podignuta zahvaljujući dovitljivosti i sposobnosti ključnih ljudi, Srba u Livnu, bogatih trgovaca koji su uspjeli dobiti dozvolu iz Carigrada, koji je tada odlučivao o tome. Srbi su u Livnu bili najmoćniji trgovci tog vremena, a Livno je bilo jedno od većih trgovačkih centara u Bosni i Hercegovini, gdje je praktično sva trgovina iz Bizanta i iz Mletaka išla preko Livna u unutrašnjost Bosne i Hercegovine.
NN: Neki livanjski Srbi ostali su važni u povijesti Banje Luke? DOKIĆ: Knjiga je uključivala važne obitelji koje su dale veliki doprinos razvoju i duhovnosti i obrazovanju Livne, a jedna od tih obitelji bila je obitelj Kujundžić. Jedan od Kujundžića, Bogoljub Kujundžić, također je bio zabrana banbinskog Vrbasa između 1935. i 1937. godine. Taj period je karakterističan po tome što je otvoren Gradski stadion u Banjaluci, a imamo čak i fotografiju koju smo priložili u knjizi fotografirane pri otvaranju stadiona. Nakon otvaranja, stadion je dobio ime po “stadionu Ban B. Kujundžića”. Upotrijebiti ćemo promociju kako bismo na neki način istaknuli ideju da će izvorni naziv stadiona biti vraćen. Mislim da bi to bila zgodna gesta, prema jednom od ljudi koji su najviše doprinjeli otvaranju stadiona. Dakle, naša je ideja bila da ne pišemo o stradanjima Srba na tom području, i koliko su gladovali, činjenica je da su danas svedeni na statističku pogrešku. Ovdje smo htjeli pokazati koliko su Srbi doprinijeli ukupnom razvoju Livna kroz posljednja dva stoljeća. NN: Kakav je odnos između stanovništva i vlasti prema naslijeđu Srba danas i koliko tragova u gradu Livnu su vidljivi? DOKIĆ: Ti tragovi su vidljivi i koliko se poštuje ovo je još jedna stvar. Na primjer, jedna od najljepših zgrada u Livnu je zgrada Gimnazije. Riječ je o izgradnji spomenutog srpskog društva pjevanja i tamburaša “Sundečić”, koja je osnovana prije 107 godina. Iako je zgrada poslije Drugog svjetskog rata nacionalizirana i iako je u nju tada ušla Gimnazija, mnogi stari Livnjaci nikada je nisu nazvali Gimnazijom, nego su je zvali “Sundečić”. Također, spomenuta obitelj Kujundžić napustila je lijepu općinsku zgradu u Livnu, koja služi i za druge svrhe u odnosu na vrijeme njezina stvaranja. Stari Livnjaci to dobro znaju.
Važnost Jovana Sundecica
NN: S obzirom da si iz Livna, postoji li išta važno i da ste naučili samo pisanjem ove knjige? DOKIĆ: Ima mnogo stvari koje sam, naravno, otkrio, proučavajući materijal o obrazovanju i duhovnosti Livna i angažman istaknutih Srba, uključujući sam Jovan Sundečić. Bio je potpuno zaboravljen u vrijeme SFRJ, a bio je značajan svećenik, profesor pravoslavne teologije u Zadru i pjesnik. Prvu zbirku pjesama objavila je Matica hrvatska, a postao je i prvi srpski pjesnik kojemu je Matica hrvatska objavila zbirku. Bio je i savjetnik kneza Nikole u Cetinju i, ovdje, moram priznati, sve dok ne počnem raditi na ovoj knjizi, da nisam znao kako je on svestran i značajan čovjek.