Državi se jebe za vas, ali neće vas zaboraviti kad joj zafali para, samo se naguzite da se puno ne muči

noge

DEMOGRAFSKA obnova Hrvatske je u tijeku. Sve plodne žene, bez obzira na seksualnu orijentaciju, neka se u najkraćen roku jave Ministarstvu za rasplod koje uskoro započinje s akcijon “Jebemo po kućama!”

Akcija će obuhvaćat i žene koje žive u stanovima, studentskin domovima itd., dok će orgija bit oslobođene jedino žiteljice samostana, bez obzira na plodnost.

Opravdanja da vas zbog kredita boli glava, da ste nezaposleni ili da van do rasploda nije, nisu valjani argumenti. Žene koje se ne prijave dobrovoljno, najebat će još i više. S obziron da je pička stvar od državne v(l)ažnosti, žena mora bit meka i podatna dočin se državi digne.

Ministarstvo demografske obnove reć će van i u kojoj pozi najboje morete obnovit Hrvatsku. Idealno bi bilo da se naguzite tako da se država puno ne muči. U obnovi će vjerojatno sudjelovat i predsjednica jer ona voli bit uz narod.

Tamo di su je dočekivali raširenih ruku, sad će je primit raširenih nogu. Buduće generacije bit će pametne na predsjednicu, a lipe na državu.

Kako nema odmora dok traje demografska obnova, tribat će nekoliko godina dok (van)država ne izjebe sve po spisku. Stoga je Ministarstvo za rasplod usvojilo državni prijedlog po kojen je predigra precijenjena, te je ista postala nevažna u seksualnon odnosu. Mnogima to i nije novost.

Optimalan položaj za odnos s državon je misionarski; država legne na vas, a vama kako bude. Državu uzbuđuje kad ispod nje jedva dišete. Ako se nakon odnosa s državon osjećate iskorišteno, znači da je država svršila s vama, okrenila se i zaspala. Uostalon, ni prvi ni zadnji da ste popušili.

Šta će posli bit s vama (ili vašin diteton), državu ne zanima.To su trivijalnosti koje u nastupu strasti njoj ne padnu na pamet. Tim više jer državi pamet služi isključivo zakurac. Oskudnih umnih sposobnosti, laže čin zine. Obećava da će brinit o vama, ali nakon toga je godinama ne čujete i ne vidite. I umisto da vas pusti na miru, zove da provjeri šta radite, je li na crno, nije vas nikad zaboravila… Ni vi nju.

Još se ličite od prenosivih boleščina koje ste od nje dobili. Za sinove i ćeri uopće ne pita. Jesu li u Irskoj, od čega žive, kako je vama – državu nije briga. Sinova i ćeri se siti kad se razboli, odnosno kad joj tribaju dobrovoljni davaoci krvi. Tad se spomene i onih iz Argentine, Hercegovine, Australije, pa kuka, moli, obećava..Dica ka dica, osjetljiva i u nadi da će in kući napokon pružit redovita primanja, zaposlenje i dostojanstveno življenje, daju sve šta imaju ne bi li država stala na noge.

Međutin, čin država prizdravi nastavlja s kurbalukon i porocima. Guzi koga stigne, nerijetko za to i plaća, kocka, a vama dođe kad joj zafali para. Opet odlazite, idite se i pritite da je među vama gotovo. Ne brinite! Država vas neće nikad zaboravit. Uvik joj tribate za nešto i zbog nečeg.

Nadate se čut te tri slatke riči nakon kojih bi joj sve oprostili. I taman kad izgubite strpljenje, godine i zdravlje, država prizna da bez vas ne može. Spremno se odazivate nadajući se ljubavnoj izjavi. I zaista, sve emocije prema vama koje nikad naglas nije rekla, država napokon sroči u tri riči – Jebe mi se!

Index.hr