FOTO: Skrb o starim i nemoćnim osobama u HBŽ: Samoća ili starački dom?

lo

Na području HBŽ sve je više starih, samih i nemoćnih osoba, pa smo pokušali saznati kako se obitelji i zajednica brinu o njima? Najčešća riječ: Nažalost…

U prošli petak, 03.ožujka, 2017. godine, u općinskoj vijećnici u Tomislavgradu, održana je 2. sjednica Općinskog vijeća Tomislavgrad, na kojoj je razmatran Nacrt proračuna za tekuću, 2017. godinu, u iznosu oko 11 milijuna KM.

Budući da sada slijedi izrada Prijedloga proračuna i njegovo usvajanje, nama je zanimljivija bila 10. točka Dnevnog reda:

Prijedlog rješenja o davanju suglasnosti na cijene smještaja korisnika i dodatnih usluga u Javnoj ustanovi Starački dom Tomislavgrad.

Zanimljiva i stoga što je ravnatelj Staračkog doma u Tomislavgradu, gospodin Ante Sladoja prezentirao cjelovito stanje u Domu: Izvješće. Plan rada za 2017. godinu s Financijskim planom poslovanja, te stanje umrlih po mjesecima u Domu u posljednje četiri godine i na kraju tražeći povećanje cijena smještaja, uspoređujući sve podatke s drugim Staračkim domovima u B i H.

Budući je Starački dom u Tomislavgradu jedina Javna ( ne privatna, jer privatnih ima) ustanova za smještaj starijih i nemoćnih osoba na prostoru ove prostorno velike županije (površina 4.934 km² ).

Osnovna djelatnost Doma je pružanje usluge i organiziranje pomoći umirovljenicima i drugim odraslim osobama kod stanovanja, prehrane, pomoći i njege , primarne zdravstvene zaštite, odmora i rekreacije, te drugih aktivnosti ovisno o potrebama i željama korisnika, to je otprilike osnovna djelatnost Staračkog doma u Tomislavgradu iz kojega smo objavili više tekstova, priča korisnika doma, nazočili proslavi rođendana, snimali, ali ne želimo stavljati linkove na te tekstove jer je većina korisnika, vjerujemo, od objave tekst do danas preminula.

Upravo umiranje starih i nemoćnih u Staračkom domu u Tomislavgradu, 30% njih umre u prvom mjesecu dolaska, nekako nam je bio prevelik broj, a koji je iznio ravnatelj Doma, bio je povod napraviti kraći osvrt na brigu o starim i nemoćnim osobama na prostoru HBŽ, ne samo u Domu.

Starački dom u Tomislavgradu djeluje već dvije decenije, a sve podatke o stanju možete vidjeti na sljedećim grafikonima i tablicama, a obrazloženje na linku ispod njih.

Više puta smo pisali kako je bilo teško prvih godina naviknuti se svim Duvanjkama i Duvnjacima na priču kako su neki smjestili roditelje u Starački dom, a danas je to postalo gotovo normalno. Kažemo gotovo, jer se teško s tim pomiriti, a posebice obiteljima koje smještaju svoje najbliže u Dom, a o onima, najčešće starim roditeljima, smještenim u Domu, teško je i pomisliti kako su pomireni s tim. Ali, nažalost, a nažalost se često spominje i u odgovorima osoba koje smo zamolili da komentiraju i skrb o starijim i nemoćnim osobama u HBŽ, a koji se svakodnevno susreću s tim problemom kako stručne osobe.

Magistra ILIJU KRIŠTU , ravnatelj Centra za socijalnu skrb u Tomislavgradu, upitali smo je li tko stručno istraživao kvaliteti života korisnika Doma u Tomislavgradu i imaju li negdje rezultati, podaci?

-Kad sam bio pripravnik 2003. godine radio sam u Staračkom domu u Tomislavgradu istraživanje o kvaliteti života prije i nakon dolaska u dom, jer sam ja i u Zagrebu to radio za diplomski. To istraživanje nikada nije objavljeno, a mislim da danas nije ni aktualno. Smatram da je to vrlo zanimljiva i aktualna tema za istraživanje, koju bih preporučio nekomu od studenata za diplomski rad ili nekima od mnogih pripravnika u HBŽ ili Tomislavgradu.

A o smrtnosti u Domu u Tomislavgradu jedino znam da su četiri štićenika Centra za socijalni rad Tomisvlagrad preminula u siječnju ove godine, a bili su smješteni u Staračkom domu u Tomislavgradu.

Žao mi je, na putu sam, pa ne mogu opširnije govoriti o ovoj zanimljivoj, a ne baš veseloj temi-kazao nam je, u telefonskom razgovoru, magistar Krišto.

Kako preseljenje u Starački dom utječe na starije osobe, upitali smo IVANU SOLDO (rođ. Vukadin), kliničku psihologinju

-Slučajno sam sinoć bila u društvu s jednom socijalnom radnicom koja radi na fakultetu i reče mi kako na našem području nema tih istraživanja. Kratko smo samo prokomentirale tu temu i to u smjeru kako je na našim područjima sam odlazak u dom stigmatiziran i u dom odlaze najčešće osobe koje su u završnoj životnoj fazi, tj. često u težem zdravstvenom stanju i zapravo bi za njih bila ustanova nekog drugog tipa npr. hospicij. Druga što je važno reći jest da se tamo najčešće smještaju osobe koje zaista nemaju nikog svoga s kim bi živjele. Osim toga, u toj poodmakloj životnoj dobi preseljenje predstavlja jaki stresni doživljaj, čak veći od gubitka životnog partnera. Znači, većina tih osoba u domovima nije aktivna i teškog je zdravstvenog stanja. Rekla bih još da i naši domovi nisu tako osmišljeni da nude različite sadržaje korisnicima i tako im život učinili sadržajnijim i ispunjenijim. Znači, više je tu razloga i problema o kojima bi trebalo voditi računa kada se govori o kvaliteti života korisnika domova i stanju u njima.

Ovo nije nikakav stručni uvid u problematiku, nego više ono što mogu kratko reći, bez dublje analize, a svakako bi bilo vrlo korisno uraditi istraživanje o skrbi o starijim i nemoćnim osobama, te o kvaliteti života u Staračkim domovima na našem području, mislim i u Tomislavgradu, HBŽ, ali i šire, usporedbe radi-odgovorila je gospođa Soldo.

Kakva je skrb o starijim i nemoćnim osobama na području HBŽ upitali smo MILICU ĐIKIĆ, dr.med. iz Tomislavgrada

-O skrbi za starije i nemoćne na području HBŽ treba promatrati s više aspekata. Naime, demografska situacija u Hercegbosanskoj županiji, ali i cijeloj BiH je takva da je svakim danom sve više starijih osoba i samaca. Mladi ljudi odlaze trbuhom za kruhom, a ostaju umirovljenici. Naravno, to je i razumljivo, ali samo do onog trenutka kada se mogu brinuti sami o sebi. Problemi nastaju kad se više ne mogu brinuti za sebe. Nisu u stanju skuhati sebi obrok, ne mogu se okupati, a onda je tek teško očekivati da će ići na redovite liječničke preglede, uzimati redovno terapiju. Nažalost, starost sa sobom nosi i novu ljudsku osobinu, a to je tvrdoglavost, ne prihvaćanje tuđih prijedloga i mišljenja. Tako oni ne žele kod djece u veće gradove, ne žele u domove za starije i nemoćne.

Nažalost, u današnje vrijeme djeci je teško napustiti posao i doći brinuti se o roditeljima. Teško je ostati bez posla, jer kod mnogih je ta plaća ono što prehranjuje jednu obitelj. Sve je to razlog zbog čega su obje strane nezadovoljne i često puta nesretne. Kao liječnica u HBŽ često se, nažalost, susrećem sa starcima koji su zdravstveno zapušteni, ali i gladni i žedni. Nakon što im se u bolnici pruži zdravstvena zaštita, nakon što se nahrane i okupaju, mogu reći „dođu sebi”, ali ostaje pitanje što dalje? Neki imaju sreću i urazume se pa odu s djecom, drugi opet ne baš rado, na nagovor obitelji odu u starački dom. Nažalost, ima i onih trećih koji nemaju nikoga svoga pa odu kući i scenarij se ubrzo ponovi, a to je vraćanje u bolnicu.

Liječnici, nakon što vide da se bolesnici vraćaju i da je razlog tome ne uzimanje ranije propisanih lijekova, nehigijena i glad, moraju uključiti socijalnog radnika. Sretni smo kada s njima imamo dobru suradnju, a tu bih svako pohvalila rad socijalne sluzbe Tomislavgrad i Livno. Oni takvim osobama osiguraju smještaj u staračkim domovima.

Podaci koje ste iznijeli očekivani su. Razlog tomu su što je najveći broj štićenika osobe kojim preostaje još malo života. Hvala Bogu pa postoje domovi koji omoguće i taj kratki dio života provesti u dostojanstvu, u toplom, nahranjeni, te da redovito dobiju terapiju, odnosno popiju lijekove. Nažalost, kod nas nema hospicija što bi olakšalo rad nama liječnicima, a i pružilo ljudima ljepši odlazak na drugi svijet.

Po prirodi, a i struka mi to nalaže, sam optimistična, pa se nadam da će jednoga dana biti bolja situacija i kod nas: da mladi neće morati ići trbuhom za kruhom u tuđinu i da će ostajati u svom domu blizu svojih roditelja, te da će država prepoznati potrebu za osnivanjem hospicija.

Vjerujem da će i naši ljudi imati drugačije, bolje mišljenje o domovima za starije, te da će to biti mjesta druženja, zabave, novih poznanstava i novih ljubavi za osobe treće životne dobi.

Nažalost, često se u mom odgovoru na vaše pitanje ponavlja ovo „nažalost“, jer nam je nažalost i stanje u državi NAŽALOST!-odgovor je doktorice Đikić.

Koliko je samaca u duvanjskoj župi, a koliko u B i H? Svake godine više!

Iz Župnih obavijesti Župe sv. Mihovila (najveća, gradska župa) u Tomislavgradu, uz ostale statističke podatke župe za 2015. godinu objavljen je i podatak o broju samačkih domaćinstava:

-s 1 članom 311 o bitelji, a s 2 člana 459 obitelji, uglavnom su to staračke obitelji.

Agencija za statistiku BiH je objavila podatke u kojima je vidljivo da se broj samaca u B i H svake godine povećava. Naime, prema popisu stanovništva iz 2013. godine broj samaca u BiH je 217.613, dok su prema popisu iz 1991. godine bila 130.222.

Ovo je samo prvi tekst o skrbi o starim i nemoćnim osobama na području HBŽ, uskoro slijedi nastavak!

www.tomislavnews.com/ Ljuba Đikić/ Foto: arhiva TN i Staračkog doma Tomislavgrad