FOTOREPORTAŽA S BUŠKOG JEZERA Kako su Duvnjaci i Livnjaci izgubili polje, a nisu dobili jezero

U posljednjih mjesec i pol dvaput smo pohodili Buško jezero. Prvi put kako bismo zabilježili njegovu ljepotu, razgovarali s ribolovcima koji su jedva dočekali ukidanje zabrane ribarenja od Kriznog stožera Ministarstva zdravstva HBŽ-a zbog koronavirusa, piše Večernji list BiH.

Aktivnosti na čekanju Riječ je o iznimno posjećenoj ribolovnoj destinaciji kojom će u idućih deset godina gospodariti tvrtka OBrEEn d.o.o. Livno. Vrijednost koncesije na godišnjoj razini je 20.000 KM. Koncesionara nije baš pratila sreća budući da je ubrzo nakon potpisivanja ugovora došlo do zabrane svih vrsta ribolovnih aktivnosti na području HBŽ-a.

– Time smo bili spriječeni u provedbi najvećeg broja aktivnosti na realizaciji prava i obveza iz ugovora. Ipak, označili smo područja ribolovne zone, odredili ribočuvare i donijeli odluke o načinu i cijeni ribolovnih dozvola u ribolovnoj zoni – kazao nam je vlasnik koncesijske tvrtke Jugoslav Brdar.

Sačinili su i opsežan plan za 2020. no, zbog koronakrize prisiljeni su, kazali su nam, raditi u hladnom pogonu, a plan im je, osim sportskog, razvoj i gospodarskog ribarstva. No, najviše ih je, i to s razlogom, zabrinjavala sanacija akumulacije, što znači i spuštanje razine vode od HEP-a na tzv. biološki minimum, kazao nam je Brdar i dodao: – Ljeto je, dolazi do porasta temperature u zraku, time i vode, a razinavode snižava se svaki dan.

Više je nego izgledno stradavanje velikog broja matičnjaka, poglavito šarana. Ribočuvara Davora Kuliša koji svaki dan obilazi teren za oba posjeta jezeru pitali smo o trenutnom stanju. Koncem svibnja pokazivao nam je mrijestilišta šarana koja su ostala na suhom. A za drugog smo ga našli pored ostataka Ričine koja se kod Prisoja ulijeva u jezero. Od te rijeke ostale su samo lokvice i u njima zarobljena riba koju su ribočuvari kantama vadili i prebacivali u jezero.

Što je ugibalo, “čistili” su galebovi. I toga dana nestrpljivo su kružili iznad nas, čekali na naš odlazak kako bi se ponovno spustili do plijena. – Mrijest šarana i babuške već je uništen. Ostalo je samo nešto mrijesti smuđa jer se smuđ mrijesti u trećem mjesecu, a ostala riba, sve je propalo. I mještani Prisoja žale se na neugodan miris – govori nam Davor, a koncesionar dodaje kako planove moraju reducirati, a veći aktivnosti staviti na čekanje dok se radovi na sanacije ne okončaju i voda ponovno ne dođe u normalu.

Htjeli smo čuti što o svemu kažu Prisojani. Uđosmo u jednu gostionicu, pa drugu, treću… Nitko ne govori. No, neslužbeno, ogorčeni su što se jezero nadomak sela pretvorilo u zemlju i baruštinu. Kazali bi puno toga, no, neće. Božo Drmić, koji je svoj vijećnički mandat potrošio za boljitak jezera i napisao dvije-tri knjige o tom duvanjsko-livanjskom biseru ipak je nešto kazao. Očekivali su, istaknuo je, od jezera puno više.

– Očekivali smo više od turizma. Međutim, izgubili smo polje, a jezero nismo dobili. Jezero nam bježi i ne samo sada kada se vrši sanacija pod Kamešnicom. Kad su sušne godine. jezero nam odlazi, obala se ne uređuje, a moglo bi se ući po 20-30 metara u jezero s uređenom obalom. Ovako turisti koji dolaze ili prolaze nose mapu i pokazuju na jezero. Misle da je to nešto uređeno, da se tu može sjesti, odmoriti, a tu, praktički, ništa nema. Nema uređenih plaža, ugostiteljskih objekata, restorana, nema sadržaja…

I posjeti ribara su zbog niske razine vode rjeđi i uglavnom se stacioniraju ispod prometnice Livno – GP Kamensko. No, to nije spriječilo strastvenog ribolovca iz Ljubuškog Dragana Mikulića, da sa sinom uživa u ribolovu. – S djecom i prijateljima dođe ovdje. Budem dan, prenoćim, pa sutra doma. Ja sam samohrani otac, dođem s djecom da odmorim dušu i tijelo, kako bi rekli, dolje od našeg kamenjara, u drugi zrak i prirodu, draže mi doć’ ovdje nego na more, vjerujte – govori nam Dragan, a sin ponosno pokazuje ulovljenu prvu ribu, babušku.

S dna podignut mulj Napuštamo područje jezera. Nadamo se što manjoj šteti. Posljednja postaja nam je Zavod za javno zdravstvo HBŽ-a i stručnjak za vode Zoran Perković. Pitamo kako sve ovo utječe na floru i faunu te kakvi su uvjeti za kupanje. – Voda mijenja svoj fizikalno-kemijski karakter. Uz smanjenu razinu vode koju je prouzročio čovjek, dolazi i do drastičnog povećanja temperature, što za posljedicu ima enormno brzo smanjenje otopljenog kisika u vodi, a time i osnovnog elementa za život biljnog i životinjskog svijeta – kaže Perković.

Dodaje i kako se stanje vode mijenja iz sata u sat te da je bura koja je puhala proteklih dana izmiješala vodu, podigla mulj s dna tako da je voda zamućena. U takvim uvjetima kupanje uopće nije preporučljivo, a i bez te zamućenosti upitna je njezina ispravnost u fizikalnom i mikrobiološkom pogledu. Dakle, kupanje je na vlastitu odgovornost.

Večernji.ba

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply