“Mjesečeva predstava”, “San ljetne noći”, “Biće, biće”, “U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce”, “Priviđenja iz srebrenog vijeka”, “Mliječni put”, “Gori vatra”, “Nafaka”, “Otvori prozor”, “Lud, zbunjen, normalan”… samo su neki od kazališnih, filmskih i televizijskih projekata u kojima je publika imala priliku gledati Gordanu Boban.
Skoro svaki glumac i glumica imaju običaj reći kako je kazalište medij koji im predstavlja najveći izazov.
– Kazalište postoji i opstaje od antičke Grčke pa se nadam da će preživjeti i ovo apokaliptično doba u kojem živimo. Kad je o ukusima publike riječ, stara narodna izreka kaže: “Svaka roba ima svoju mušteriju.” Kazališta prave repertoare, a publika bira što joj se najviše sviđa, koje glumce najviše voli gledati i prema afinitetu bira gdje će ići gledati predstave – govori Boban.
I danas, kad vraća slike svog djetinjstva i odrastanja u Livnu, nižu joj se samo one najljepše.
– Moje djetinjstvo poželjela bih svakom djetetu, jer je bilo prekrasno. Okruženi ljubavlju, pažnjom, podrškom i razumijevanjem naših roditelja, moja sestra, brat i ja proživjeli smo najljepše dane djetinjstva u obiteljskoj kući u Livnu. Kao dijete, nikad nisam ni pomislila da bih se mogla baviti glumom. Ni kasnije mi gluma kao odabir životnog poziva nije bila na listi želja što bih bila kad porastem. Igrom slučaja, kao tinejdžerka sam se počela baviti glumom i danas sam tu gdje jesam – govori te dodaje da je sretna što se bavi glumom i što je ona njen životni poziv.
Autor: Avaz.ba