U Hrvatskoj se rasplamsala velika rasprava o ideološkoj mafiji u hrvatskim udžbenicima povijesti. To je dobro. Ovo je pravi trenutak da postavimo pitanja našim intelektualcima iz BiH. Pozivamo Ivana Lovrenovića, smatramo ga najkompetentnijim da prouči hrvatske udžbenike povijesti. Zatim pozivamo HAZU BIH i intelektualce raznih društvenih usmjerenja kako u BIH tako i one koji žive izvan Stare Hrvatske, neka sami donesu sud o tome kakvi su ti udžbenici iz perspektive nas BH Hrvata, i ne samo nas nego Hrvata Kotora, Hrvata Vojvodine i svih drugih koji ne žive u RH.
Mi ćemo ovdje iznijeti neke teze do kojih smo sami došli, pa neka gospoda slobodno iste potvrde ili ospore.
Naše teze su sljedeće:
Budući da BH Hrvati pristupaju izučavanju povijesti šleper tehnikom, povijest i njezini udžbenici šleperima se uvoze iz Hrvatske. Stoga nemaju pristup niti pravo da sami sukreiraju udžbenike iz kojih naša djeca uče o svojoj povijesti.
Sve što naša djeca trebaju znati o sebi piše se u Zagrebu.
Naša djeca, barem ona koja nešto misle i uče, koja su najvažniji dio našeg društva i njegove budućnosti, identitarno se vezuju za simboličke točke i kulturu sjećanja koja se piše u Zagrebu. To u startu ne mora biti loše, no ako službeni znanstveni i povijesni Zagreb u takvim udžbenicima ne ostavlja prostora za izučavanje one kulture sjećanja koja se vezuje za same BH Hrvate, onda se identitet našeg djeteta, bilo da je odraslo u Goraždu ili Jajcu, veže uz Čakovec, Knin, Nin, Spičkovinu, Matiju Gubca, Ludwiga Gaya, zvanog Ljudevit Gaj, a nikako uz Hrvoja Vukčića Hrvatinića, hajduka Mijata Tomića, kraljicu Katarinu, Žanu Merkus hercegovsku budničarku i ideološkog vođu Hercegovačkog ustanka.
Smatramo da od nastanka nacionalne države Mate Granića i njegovog izmanipuliranog predsjednika Vrane, BH Hrvati uče sljedeće: a) da oni nemaju povijest, b) da nikada nisu pisali povijest niti sudjelovali u pisanju iste, c) da postoje samo zahvaljujući fratrima koji su ih očuvali.
Smatramo da je kroz cijeli rani srednji vijek, kao i cijeli srednji i novi vijek, postojala avnojevska granica. Takav dojam stekne mladi BH Hrvat dok izučava povijest Hrvata. Ako je Tito tu granicu nametnuo tek 1945., nekakvim čudom primjetiti je da ta granica postoji cijelo vrijeme unatrag do 11. stoljeća.
Postavljamo pitanje našoj intelektualnoj eliti: Kako će hrvatski narod opstati na ovim prostorima, na ovoj zemlji, ako ga učite da on nema nikakve veze s ovom zemljom, da je na ovoj zemlji uljez i da je njegova zemlja i povijest negdje drugdje?
Znamo li da je naša povijest Hrvoje, Stjepan, da ona ne prestaje, čak i u ropstvu Osmanlija, našu će povijest pisati ustanici?
Za kraj ovog teksta upozoravamo ministricu obrazovanja u ZHŽ-u, nadamo se da danas ne šije, da ima tamo neki profesor Piže, Puže, ili kako li ga već zovu. Likota daje petice debilima koji pišu maturske u slavu Crne legije, jednog gotovo isilističkog odreda koji se istakao u streljanju fratara na Sutjesci i ubojstvu preko 3000 Dalmatinaca. Smatramo da sotonizam nije dio obrazovnog sustava u Zapadnoj Hercegovini, da se mi javno odričemo Sotone i da bi bilo OK da uvažena ministrica provede nekakve egzorcističke obrede nad prosvjetnim djelatnikom prestižne gimnazije u Širokom. Pa ako ne krene kolutati očima tijekom tog obreda, unaprijed se ispričavamo. Al kladimo se da će mu dim na usta izići.
Ovaj tekst posvećujemo svim izbrisanim imenima naše povijesti koji nikada nisu, niti će prismrditi arijevskoj nazi historiografiji Perecije. Sve autore udžbenika u Hrvatskoj šaljemo u tri lijepe. Pizda materina.
I da, pošto je u Pereciji aktualna tema izučavanja Domovinskog rata i Haaškog sudišta, što mislite koji su odgovori na ova pitanja:
1. Uče li Perecijanska djeca koje su vojne akcije prethodile Oluji i kako bez HVO-a ne bi došlo do mira u RH?
2. Uče li o Tuđmanovom prebacivanju ratišta u BIH i krojenju mapa nas BH Hrvara po višim interesima Perecije?
3. Znaju li gdje je poginuo Robert Zadro i koliko je naših momaka tih dana poginulo na Kupresu, u glupoj i strateški potpuno nepromišljenoj akciji koju je naručila Mate Granić raja?
4. Uče li da Haaški Talibanat nije istraživao niti jedan masovni zločin nad BH Hrvatima i da ga kao takvog RH javnost treba prezirati kao i one koji još uvijek ne ukidaju zakon o suradnji s tim Talibanima?
5. Uče li Perecijanska djeca što je EU uradila Hrvatskoj i njenom narodu u BIH nakon što ju je iskoristila na terenu za postizanje mira u BIH?
6. Je li im zabranjeno znati koja je veza između Erdutskog i Daytonskog sporazuma?
Mi od Hrvatske ne trebamo očekivati više ništa niti ju moliti da promijeni svoj pristup integralnom hrvatstvu. Dovoljno smo razočarani u njenu izdaju i dovoljno smo svjesni zajeba zvanog RH. Politička elita koja iz svojih udžbenika izbriše čak i jedan Dubrovnik i njegovu povijest te stavi naglasak na zegej baruniju nije uopće u stanju shvatiti što mi pišemo. Niti je ovaj tekst usmjeren k njima, nego ka našim mozgovima.
Mi evo usrdno molimo našu intelektualnu elitu, ako takva uopće postoji a da nije pod ZG kontrolom, da si postavi samo jedno odvažno pitanje: Može li opstati hrvatski narod u BIH ako se njegovu djecu uči da samo mole, klanjaju, idu na zornice i da poimlju kako vlastite povijesti tu nemaju, da zapravo nikada nisu ni postojali niti tako imali odvažnih praotaca i pramajki u prošlosti, i da su tu opstali samo zahvaljujući fratrima? Najveća je to laž naših udžbenika, Istina je zapravo suprotna – Opstali su samo tamo gdje je bio slab fratarski utjecaj. Gdje je god bila jaka fratarska župa tamo danas Hrvata nema. Ako ne vjerujete, pogledajte srednjovjekovne karte katoličkih župa i crkava u BIH.
Sve kad bi ta laž bila istina, moralo bi se mijenjati, jer se na toj laži ne bi mogla graditi nacija. A naročito se tu laž konačno mora iskorijeniti i djeci predočiti istinu, svu onu slavnu istinu koju ste joj skrili kada znamo da je ta laž lažna koliko koliko je mrak crn a nebo visoko.
Naša istina mora nadići laži koje su nam prodali. A naša istina i naša povijest počinje s činjenicom da naši preci nisu htjeli pod Ugare, da je na tom inatu i prkosna Humska Zemlja, pristala na sjedinjenje s hrvatskim banovinama na sjeveru, onim banovinama koje su kazale ne ugarskoj okupaciji. da je potom pripreman kralj nove zamišljene kraljevine i da u tome planu sudjeluje čana nikad pokorena loza Šubića, da su jedini koji su se odupirali Ugarima, bili sinjski Nelipići, i da su se oni u svojm ustancima najviše oslanjali na nas. Naša povijest je Hrvoje, Stjepan, Žana Merkus, Don Ivan Musić, najveći Hrvat moderne povijesti, koji je potpuno izbrisan iz hrvatskih udžbenika. Naša povijest se razdjeljuje od vazalne povijesti Zagreba i ugarskih vazalnih biskupija. Čak i u ropstvu Osmanlija našu će povijest pisati ustanici. Našu povijest čine Elizabeta Kotromanić ugarska kraljica i naša princeza, te poljska Kraljica Jadviga, proglašena sveticom koja je iz roda Kotromanića. U Pereciji nema princeza niti višeg plemstva jer je taj teritorij okupirani integralni dio Ugarske. I ta činjenica je izbrisana iz hrvatske povijesti. A mi smo iz naše izbrisali sve što su nam kazali da brišemo. Da se do kraja posramimo sebe.
Opet na kraju postavljamo pitanje: Znaju li djeca HercegBosne da se naš režim (Osmanlije) nije samoraspao kao što se samoraspala Austrija, pa je iz nje iskočila slovenska i hrvatska zemlja, znaju li da smo mi naš režim, našeg okupatora spalili u ustanku 1878? U ustanku za koji nam je netko rekao da ga moramo zaboraviti. Da se narod ne smije diviti ustanicima nego slugama. Znaju li naši u HAZUBIH da je SanStefanski mir, u kojem mi određujemo uvjete a Turci potpisuju iste, izbrisan iz naših udžbenika?
I konačnost svih konačnosti – Pitamo RH pisce povijesnih udžbenika: Zašto krijete od javnosti u Hrvatskoj kako je nastao Dubrovnik? Najvažnija hrvatska patricijska državica srednjeg vijeka. Tko je stvorio Dubrovnik? Recite to svojoj djeci. Ne stidite nas se.