IVICA BREŠIĆ / Feudalna daytonska Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina je u ratu dobila jednu elitnu skupinu međunarodno priznatih feudalaca koji su u Daytonu i postdaytonskim „ustavnim reformama“ dobili savršenu iluzionističku tvorevinu od države koja im svakodnevno služi za „omađijavanje“ vlastitih podanika.

Naime, dok su kmetovi ginuli i spašavali glavu jedni od drugih, posljednja generacija jugoslavenskih komunističkih pulena je raznim financijskim makinacijama u svim bivšim republikama istim modelom izvršila tranziciju kapitala u svoje ruke.

Da su na vrijeme krenuli govori i činjenica kako već u osamdesetim godinama peru novac iz velikih državnih tvrtki preko talijanske mafije, ovi bi im uredno vratili taj novac da izvrše početnu čarobnu pretvorbu. (VIDEO: https://www.youtube.com/watch?v=W3YPFk4Qe8E ).

Pomagala je i međunarodna zajednica, naravno za svoj račun. Primjer je činjenica da u vrijeme najveće agresije na Hrvatsku MMF u zamjenu za lihvarski kredit nameće Hrvatskoj obvezu provedbe žurne privatizacije, baš kad je završila primarna raspodjela HRD-a i šleper likvidacija istih u zapadnoj Hercegovini.

Primjer je i „maherska“ krađa/privatizacija banaka u Srbiji i Hrvatskoj kad su se odluke donosile u parlamentima preko noći da bi ujutro poslužile za preuzimanje državnih banaka, koje su prethodno po klasičnom „udbaškom“ modelu ekonomskog uništavanja od strane budućih tajkuna u redovima nacionalnih stranaka lošim upravljanjem dovedene na rub propasti. Sve je to isti model koji se i dan danas primjenjuje.

Ovaj put će meta biti prirodna bogatstva zapadnog Balkana koja uskoro dolaze na red da se preuzimaju od strane centara moći.

Feud kojim gospodare naši gospodari nije zemlja, već državne tvrtke, politički sustav i naravno harač/porez za koji nitko u ovoj zemlji ne pita na što se troši. Sjetimo se samo silnih milijardi koje su
nam oteli „akcizama“ na gorivo iz kojih će se „ko fol“ graditi autoceste u BiH.

Ako i zafali novaca tu je uvijek raspoloženi MMF ili nekakav kineski visokorizični neokolonizatorski fond da priskoči u pomoć (za Blok 7 u Tuzli zaduženje od 1,5 milijardi, županijama 0 KM, svi iz HDZ-a bili za, a HBŽ zauzvrat dobila svečano rezanje separacije u rudniku Tušnica).

Točnije bi bilo reći da oni nisu vlasnici feuda već samo namjesnici i lokalni organizatori što jeftinijeg preuzimanja, u trenutku kad ovi tako odluče.

Primjer neka nam bude AGROKOR, koncern koji je dobrim dijelom i državnim novcem, stekao ogromne prirodne resurse kroz koncesije koje se sada u tišini prenose na neokolonizatore.

Magija koju su lokalnim namjesnicima u BiH podarili neokolonizatori je savršeno nesavršena tvorevina Daytonska BiH.

Kako ona djeluje evo svježih primjera iz neposredne prošlosti.

Od posljednjih zaduženja, to jest navodne COVID pomoći BiH, nije prošla ni godina dana, a kmetovi su počeli stidljivo primjećivati da su samo povlašteni dobili bespovratna sredstva (npr. pomoć je stigla samo hotelijerima bliskima vlasti), a dobar dio navodne pomoći (zapravo kredita od međunarodnih asocijacija) je potiho iskorišten za plaćanje plaća posljednjih rojeva uhljeba i krpanje sve većih proračunskih minusa.

Tko je od privatnika dobio i marku pomoći od sedam milijuna KM koje je dobila HBŽ za sanaciju posljedica lockdown-a iz 2020. godine?

I baš kad su tužitelji počeli hodati po KCUS-u i postavljati pitanja Sebiji o respiratorima, kojoj je Čović presudnim glasom u „Upravnom vijeću“ netom produžio mandat, izbi velika DRAMANon paper!

Toliko jaka iluzija nepostojećeg papira da je sva medijska mašinerija, „nakačena“ na harač, naglo fokus kmetova prebacila na RAT kako ga Bakir i njegovo iz tobolca čedo Džaferović, pođoše kao topovi na iftar zazivati!

Dodik ode na vježbe bojevom municijom na „Pasuljanske livade“ i „očepi“ opet guslit o mirnom razlazu. Čović nakon što se malo o sunce na Pelješcu ogrijao i Ercegovih kuka natukao, pozva Grlića Radmana da pohita u Sarajevo i počne mantru o svom stvarnom „Non paperu“ koji još u novinama nepotpisan nije osvanuo.

U pozadini je dao zadatak Jelki i Vjeki da dva dana ranije napuste vikendice na Jadranu i da spreme papire za novi kredit od 1,9 milijardi KM koliko njemu u Bakiru treba da opet u Federaciji ostvare rezultat koji im je na izborima potreban.

Rađe bi oni mijenjali svoje ukućane nego izborni zakon ovako lijepo savršeno nesavršen, skrojen da oni uvijek pobjeđuju. A krojili su ga, naravno, strani neokolonizatori.

Koliko se puta ovaj scenarij ponovio u BiH?

Baš kad kmetovi malo protrljaju oči i pođu se buditi iz iluzije krene nova savršeno nesavršena priča u zastrašujućem futuru.

Koliko god bilo nezahvalno pričati o futuru i pretpostavljati da je u pitanju jedan obični zločesti dogovor loših đaka svojih zajedničkih „udbaških“ mentora koji su iz Jugoslavije po svim republikama izronili jašući na zlatnom teletu, toliko je zabrinjavajuće malo onih haračem plaćenih analitičara koji će napokon, nakon svih ovih godina, razmotriti mogućnost da je riječ o jednoj dobro smišljenoj i u djelo provedenoj farsi.

Bilo kako bilo evo još jedan primjer i zaključak:

Nikad se Bakir, Čović i Dodik svađali nisu i neslaganja imali osim oko podjele političkog plijena na svim razinama.

Sjetite se predizbornog i postizbornog Mostara. Sad proračun sa 2/3 usvajaju HDZ/SDA koalicija bez po muke. Nelegitimni CIK je prijepor, ali ne srpsko – hrvatsko – bošnjačko muslimanski, već tko će nakon netom započete predizborne predstave koja se u ovoj fazi zove „Non paper“ 2022. godine dijeliti karte.

Jer kad se karte podijele oni više i ne igraju već samo ih drže u rukama, zbrajaju „punte“ i čekaju sljedeće dijeljenje.

Koliko su nam se feudalci udomaćili i postali jedna mala vesela kasta govori i činjenica da toliko godina iste face po skupštinama i parlamentima sjede da su se zaboravili i “ko fol“ svađati, ko bajagi zakone i akte usvajati i većine slagati.

Oni godinama samo sjede, druže se i prijateljuju, primaju po 70.000 KM plaće i valjda smatraju da je posao urađen! Da su oni misiju ispunili, da nema potrebe više išta raditi već samo biti i primati.

Nezadovoljni jesu mahom odselili, ali nisu nestali! Koliko će čiji još tako bezbrižno na magiji ploviti, mi u HRS-u nećemo odlučivati. Neka se svatko za svoje feudalce, despote i spahije u BiH pobrine prije nego u potpunosti instaliraju novu generaciju svojih potomaka.

Građanske oporbe nema! Mi ćemo se pobrinuti da naši već 2022. godine odu.
Ne u zaborav, već pred lice pravde!

Ivica Brešić, HRS

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply