IVICA BREŠIĆ / Lihvarske godine u BiH

Otac moderne povijesti Bosne i Hercegovine, američki predsjednik (ovaj novi), je odmah po dolasku na vlast putem pisma svog državnog tajnika Antonyja Blinkena dao do znanja svima u i oko BiH da se ništa značajno mijenjati neće.

Nema Daytona 2.0, ostajemo na Daytonu 1.0, ovom istom dodatno sluđenom odlukama visokih predstavnika.

Najavili su otac i Blinken ograničene reforme izbornog procesa, pravosuđa, smanjenje korupcije, ekonomski oporavak i vraćanje povjerenja građana. Zatim su nastavili najavljeno, kao i do sada, neprovoditi.

Poanta ovog uvoda je da se u BiH ništa mijenjati neće. Sve će ostati isto kao i proteklih dvadesetak godina od kad su Barry i Petrich Federaciju BiH napravili malo više bošnjačkom i dali hrvatskim predstavnicima za pravo da traže promjene.

Srpski entitet, osim Dodika povremeno u PR svrhe, više nitko i ne dovodi u pitanje. Na priči o promjenama ili „što bi bilo kad bi bilo“, najuspješnije je plovio Dragan Čović.

On je, pušući balone promjena pred svake izbore od tada, uspio stvarati iluziju kod Hrvata da će se eto baš ove godine, mjeseca ili dana nešto promijeniti u Federaciji na bolje. Za taj račun je, dalekovidno i mudro,“alalio“ dragom prijatelju Miletu srpski entitet, a Federaciju je brižno čuvao i uzgajao za sebe, Bakira i njihove sinekure.

Bakiru je bespogovorno prepustio srpski i klub Ostalih u Domu naroda Federacije, a sebi je uzeo financije i kvotu uhljebničkih mjesta da može hraniti vojsku pomoćnih puhača balona.

Koliko je brižno pazio Federaciju zadnjih sedam godina govori i jedan apsurdni kuriozitet. Da su Jelka Miličević i Marinko Čavara kojim slučajem zaboravili kako se potpisati, Federacija bi odavno bila ugašena, a nadležnosti prenesene na državu i županije.

Samo da su ovo dvoje sjedili na prstima! Ali ne!

Kako bi se onda dijelilo javne novce svojim hotelima, kako bi se gradilo mini hidroelektrane, solarne parkove, namještalo liste lijekova, gojilo Denisa Lasića, uvaljivalo fiskalne kase…

Za račun iluzija o promjenama Čović je napravio kompromis u Mostaru koji je učinio jedinim podijeljenim gradom u BiH sa izbornim nacionalnim jedinicama i neravnopravnom vrijednošću glasa, naravno, na štetu Hrvata.

Tad je on (HDZ) supotpisao s Bakirom Izetbegovićem (SDA) i pet veleposlanika Kvinte sporazum, kompromisno štetan po Hrvate u Mostaru. Zauzvrat je dobio potpis Bakira Izetbegovića (navodno se nije sjetio tražiti potpise od veleposlanika Kvinte) na propali sporazum o izmjenama izbornog zakona.

Ali nije to smetalo Čoviću, neš ti što je zaboravio tražiti da veleposlanici i taj dokument potpišu i što su ga preveslali SDA-ovci u Mostaru. Bitno je da je on dobio materijala za puhanje iluzije o promjenama.

Fijasko od sporazuma je samo poturio HNS-u u još jednoj, sad već zaboravljenoj deklaraciji. Ili je bila rezolucija ove godine!? I sada mu nude kompromis, naravno, na štetu već do gola ošišanih prava Hrvata u Federaciji, a igraju na njegovu taštinu i potrebu da doživotno (a sudeći po sadržaju i izgledu grba) i nasljedno vlada.

Nude mu da bude gotovo sigurno član Predsjedništva BiH, a zauzvrat da se u ime Hrvata odrekne nadležnosti Doma naroda FBiH.

I pristao bi on hladno na to da je uspio u ovih 16 godina svoje apsolutne hrvatske vlasti ugušiti svu oporbu u Hrvata, i HRS, pod krinkom zajedništva u HNS/HDZ-u.

Prije svakih izbora on (HDZ) puše ono HNS, a nakon izbora slijedi konstatacija „dosta je sad HNS-a, sad malo više HDZ-a“. Stvarajući iluziju oko promjena, on je do sada dobio od Hrvata godine i godine vlasti na kredit.

Od Bakira je zadnja dva mandata dobio sve legitimne pozicije i poneku više. Ničim nije vratio u ovih 16 godina taj kredit i godine za koje je nas Hrvate varao izgledaju s ove distance kao lihvarske kamate koje mi skupo platismo odseljavanjem i općim političkim beznađem.

Mi se moramo otrijezniti i prvi u BiH shvatiti poruku oca ovakve države. Prestati držati županije mjestom uhljebljivanja, gomilanja isluženih kadrova i zalogom budućih kompromisa za položaje odnarođene elite.

Moramo napraviti od županija ono što su one od početka trebale biti, hrvatske teritorijalne jedinice koje su uspješne, napredne i koje brinu da se u općinama i gradovima koje su u njihovom sastavu dobro živi.

Županije i općine s hrvatskom većinom u Federaciji trebaju imati uvezane sustave u nadležnostima koje su isključivo županijske i lokalne. A ne kao do sada, da u 26 godina „hrvatske “ hadezeovske vlasti županije nisu preuzele ni nadležnosti koje imaju po Daytonu.

Na primjer, nadležnost nad kulturom u našoj županiji/kantonu Završje.

Još gore, da u mandatu u kojem svi stoje ukopani u mjestu mi Hrvati se sami odričemo nadležnosti županija za račun tko zna koga i čega, bilo da je u pitanju poljoprivredno zemljište u HBŽ ili udovoljavanje Alijinim tužbama u HNŽ-u.

Dok se Dodik i Bakir bacaju iluzijama i vizijama promjena koje se desiti neće, mi Hrvati trebamo sagledati stvarnost i od ovog što imamo u BiH napraviti nešto bolje. Samo tada ćemo biti u mogućnosti da ravnopravno pregovaramo o zajedničkoj budućnosti zemlje.

Ako nikako drukčije onda prema onom što smo kao ravnopravna strana za pregovaračkim stolom potpisali u Parizu, Washingtonu i Daytonu. To je još uvijek dogovor koji priznaju svi, čak i otac sa početka priče.

Ono što stranci već odavno ne priznaju je javno glumatanje borbe za prava svoje nacije u BiH i legitimno klijentelističko iscrpljivanje života iz te iste nacije. Nije da ih je previše briga, ali već odavno ne puše ‘Matanovsku politiku naših prosjačkih sinova‘.

Sve dok iluzionisti budu dobivali medijski, politički, javni i svaki drugi prostor da nam pričaju priče o tome kako bi trebalo biti (a svjesni da će ostati isto kao i do sada) do tad će nas lihvariti za godine i godine mandata korupcije, klijentelizma, kontrole pravosuđa i svega protiv čega se međunarodni mpredstavnici navodno ograničeno bore.

Mediji, civilno društvo i međunarodni nečinitelji će odlučiti hoćemo li, godinu dana do izbora, pričati o direktorima bolnica koji imaju tvornice lijekova od kojih kupuju svoju robu, o kriminalu članova Federalne vlade, bilo da prodaju fiskalne kase ili gube kupljene respiratore, o kvadratu poslovnog prostora od 1800 KM u Prozorskoj straćari, o Aluminijskom, kriminalu u šumama HBŽ-a, Buškom jezeru i nebrojenim nedjelima iluzionista i njihovih jataka.

Ili ćemo i ove godine do izbora nastaviti gusliti o izbornom zakonu, referendumu za odcjepljenje i unitarnim BiH patriotima?!

Valjda je dosta bilo lihvarskih godina u Bosni i Hercegovini!?

Ivica Brešić, HRS Livno

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply