Električnu energiju proizvedenu u vjetroparku Ivovik neće koristiti domaći potrošači, prodavat će se na stranom tržištu. Kineski investitori će na ovaj način ostvariti višemilijunsku dobit, a na štetu bh. građana.
Stanovništvu Bosne i Hercegovine od proizvodnje zelene energije iz 20 vjetroturbina ostajat će tek minorni iznosi od koncesijske naknade i miris spaljenog uglja od električne energije koju će nastaviti konzumirati unatoč deklarativno podignutim postocima energije dobivene iz obnovljivih izvora u statističkim izvješćima.
S godišnjom proizvodnjom od 259 GWh električne energije dobivenih iz 20 vjetroturbina ukupne snage 84 MW postavljenih na brdu Ivovik između Livna i Tomislavgrada vjetroelektrana Ivovik postaje projekt s najvećom proizvodnjom električne energije iz obnovljivih izvora u našoj zemlji, piše Infoveza.
“To će pomoći zemlji da optimizira trenutnu energetsku strukturu usmjerenu na ugalj, da što prije ostvari inicijativu ugljične neutralnosti, te da stvori direktne mogućnosti za zapošljavanje i poslovanje, te produbi ekonomsku i trgovinsku suradnju između Kine i BiH”, navedeno je na službenoj stranici VE Ivovik.
No, iz VE Ivovik zaboravljaju da tu energiju neće prodavati na domaćem već stranom tržištu.
Vjetroelektrana Ivovik je prva kineska investicija u BiH u koju, kako je navedeno na istoj stranici, zajednički ulažu kineske državne kompanije – Power Construction Corporation of China (POWERCHINA) i China General Technology (Group) Holding Co., Ltd (GENERTEC) “s ciljem da se ljudima u Bosni i Hercegovini donese održiva, pouzdana i čista energija”.
Analize energetskih stručnjaka ukazuju na to da ove časne namjere investitora imaju tek deklarativni karakter.
“Vjetropark Ivovik je u privatnom vlasništvu. Kineski investitor nije potpisao nikakav ugovor o prodaji električne energije elektroenergetskom sustavu BiH. Stoga možemo zaključiti da će struja proizvedena u vjetroparku Ivovik biti namijenjena inozemnom tržištu, odnosno da će ju investitor prodavati tamo gdje je skuplja”, navodi energetski stručnjak Mirza Kušljugić.
Dakle, električna energija koju će proizvoditi 20 vjetroturbina na Ivoviku tek će deklarativno doprinijeti povećanju postotka proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u našoj zemlji.
Zelena energija neće se zadržavati u našoj zemlji.
Umjesto čiste energije većina stanovništva naše zemlje nastavit će koristiti struju dobivenu iz fosilnih goriva, jer ne postoje obaveze za prodaju električne energije ili dijela energije prozvedene u Ivoviku nekom od energetskih sustava u BiH. Kušljugić navodi da se kineskom investitoru pogodovalo i na druge načine.
“Elektroprijenos još ne naplaćuje mrežarinu pa će kineski investitori dobiti i besplatan prijevoz struje iz vjetroelektrane”, ističe Kušljugić.
Kineski investitor će od bosanskohercegovačkog vjetropotencijala, prema proračunima Direkt portala, godišnje zarađivati oko 16 milijuna eura.
Od toga će grad Livno dobivati 67.308 eura, dok će Tomislavgrad imati oko 152.972 eura godišnje.
Investitoru milijuni, građanima mrvice
“Suština privatnog vjetroparka je velika dobit investitora s mizernim iznosom koncesije lokalnoj zajednici, točnije općinskoj vlasti, koja koncesije daje pod velom netransparentnih, direktnih, samoinicijativnih ponuda.
Te koncesije su do 2% od prodate struje. Tako da kad investitor zauzme dobru lokaciju za mizernu koncesiju, on struju može prodavati kome želi i vjerovatno i izvoziti. To je put u “kolonizaciju” javnog dobra, odnosno vjetropotencijala”, navodi inžinjer elektroenergetike i energetski analitičar Almir Muhamedbegović.
On naglašava da takvi projekti ne doprinose energetskoj sigurnosti, jer privatni investitor nema nikakvih obaveza da tu struju daje u javno snabdjevanje građana.
“Zato je važno da se koncesijski uvjeti promjene na način da investitori moraju jedan dio struje prodavati elektroprivredama po cijenama javne opskrbe , recimo 30-40 posto”, smatra Muhamedbegović.
Od samog početka projekt prate brojne aktivnosti pokrivene velom tajne. Projekt vrijedan oko 137 milijuna eura do sada su pratili netransparentni procesi u vezi s prijenosom vlasništva, sumnjive prakse pri izdavanju koncesija i drugih dozvola, te sudski sporovi oko vlasništva nad zemljištem koje je vlada pod sumnjivim, a moguće i nelegalnim okolnostima, dodijelila stranim investitorima.
Projekt VE Ivovik pokrenuo je Ivica Matković, livanjski poduzetnik koji je kasnije kompaniju poklonio bratu Stjepanu Matkoviću, koji je preminuo 2015. godine.
Nakon njegove smrti kopanija VE Ivovik prelazi u vlasništvo njegove djece, o čemu je već pisala novinarka Semira Degirmendžić 2022. u članku objavljenom na portalu Fokus.
Stjepan Matković je od 2006. do 2012. godine obnašao poziciju ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi Hercegbosanske županije. U tom razdoblju, preciznije 2008. godine Vlada ove županije dodijelila je koncesiju za vjetroelektranu „Ivovik“ poduzeću „Ivovik” iz Livna. Političke veze i uticaji prilikom izdavanja dozvola su i više nego jasne.
Kompaniju VE Ivovik članovi obitelji Matković prodali su, kako piše Zinaida Đelilović u tekstu na portalu Žurnal, kineskim investitorima 2014. godine za oko 8 milijuna KM kada je i sjedište poduzeća prebačeno u Sarajevo.
Trenutno se kao vlasnici ove kompanije na stranici poslovnih registara navode Ekrem Nanić iz Banje Luke, Cntic Capital co Limited iz Hong Konga, te firma iz Luksemburga Wind Power S.à r.l.
Kao jedan od osnivača ranije je bilo navedeno i ime firme Sinohydro Holding iz Hong Konga, ali su oni u rujnu prošle godine izvršili prijenos vlasničkih udjela na tvrtku iz Luksemburga.
U javnosti se već polemiziralo oko načina na koji je Vlada HBŽ odobrila prijenos koncesije od lokalnih poduzetnika kineskim kompanijama bez pokušaja da ishoduje bolje uvjete za lokalno stanovništvo – poveća iznose koncesijske naknade i postotak prihoda od prodaje električne energije.
Poznate su i priče o nelegalnom brisanju imena vlasnika parcela na brdu Ivovik, te o navodno neadekvatno urađenim studijama uticaja na okoliš, gdje su izostavljeni ili zanemarene negativne posljedice koje će izgradnja vjetroparka Ivovik imati na okoliš.
Ako je dopušteno suditi prema dosad poznatim praksama pojedinih kompanija s popisa glavnih autora projekta Ivovik onda nema razloga za vjerovanje u najbolje namjere investitora prema građanima, a ni prema prirodi.
Projektantna kuća Bičakčić d.o.o je jedan od autora projekta vjetroelektrane Ivovik.
Za ovaj posao kompanija u vlasništvu predsjednika strukovne organizacije elektroenergetičara regiona CIGRE (SEERC), predsjednika Sabora Islamske zajednice u BiH, bivšeg premijera FBiH i bivčeg direktora Elektroprivrede BiH Edhema Bičakčića naplatila je, ako je vjerovati podacima sa službene stranice, 450.760,00 KM.
U nekima od njih su otkriveni mutni procesi pri ishodovanju koncesijskih ugovora, netransparentnost pri održavanju javnih rasprava i brojne druge malverzacija koje su prethodile izradi elektroenergetiskih projekata od kojih su mnogi nanijeli nesagledive posljedice po okoliš.
Suština ovakvog načina poslovanja mogla bi se sumirati u izjavi energetskog stručnjaka Muhamedbegovića:
“Srede “papire” dobije građevinsku i za uloženih možda desetak, dvadeset tisuća, prodaju građevinsku dozvolu za nekoliko milijuna KM stranom velikom igraču iz Kine ili EU. Dobra “investicija” od koje elektroenergetika BiH nema koristi”, navodi Muhamedbegović.
