U Republici Hrvatskoj je 24. siječnja organiziran veliki bojkot trgovaca i trgovačkih prehrambenih lanaca zbog visokih cijena krajnjih proizvoda i njihovog učestalog povećavanja kako se navodi.
Je li moguće da tako pitom narod u Hrvatskoj koji se inače ne buni skoro ni na što, a niti daje podršku onima koji se bune, uspio ovoga puta? Izgleda da ovoga puta nisu ostali “Internet ratnici”, tj. iza svojih tipkovnica samo na društvenim mrežama, nego su diljem zemlje odlučili ne otići taj dan u trgovine.
Kako službene brojke navode, 53% manje je potrošeno u dućanima nego što je bilo potrošeno na isti dan samo tjedan dana ranije, tj. 17. siječnja. Supermarketi bili su sablasno prazni, dok su se zaposlenici komotno mogli dovikivati slažući police trgovina. Brojka od 53 % je snažan udarac i veliko upozorenje trgovcima, pa i Vladi RH da se tako ne mogu poigravati sa građanima, odnosno kupcima. Zasigurno je upaljeno crveno svijetlo, pa se nadamo da su i trgovci i političari shvatili poruku.
Bilo je i onih koji su posjetili trogvine toga dana, ili odlazili u druge kvartove da ih ne vide susjedi, ali njih je bilo relativno malo. Sama činjenica da im je žao što su morali otići u trgovinu toga dana govori mnogo.
No, pojedini analitičari smatraju da je bojkotu, osim poziva i raširenosti preko društvenih mreža, pomogao i veliki ustanak ljudi na ulicama Srbije zbog velikih i rastućih problema s kojima se ta zemlja susreće. Ti protesti dali su sasvim sigurno građanima RH veliki vjetar u leđa. Kako stvari stoje, planiraju se već i novi bojkoti koji bi se trebali nastaviti u RH jer je prvi urodio velikim plodom.
Nastavno na ovu temu, na isti bojkot pozivaju i građani BiH za 31. siječnja 2025. Ostaje vidjeti da li će do ikakvog pomaka dovesti i ova akcija, te koliko će se građana uopće odazvati ovoj inicijativi.
Kada bismo sada istraživali zašto ljudi kao sumanuti kupuju i što treba i što ne treba po visokim cijenama, te koliko je onih koji će u inat bojkotirati skupocjene trgovačke lance, vjerojatno bi došli do zanimljivih rezultata. Da li se kod nas u BiH koriste blagdani i veliki godišnji odmori za podizanje cijena kada dijaspora dolazi u svoja rodna mjesta na više dana pa niti ne gledaju koliko što košta ili su stvarno u pitanju veliki troškovi dobavljača, visoki porezi od strane države i sl.?