Kakvi su odjeci “koncerta” koji je Dodik s harmonikašem održao u Predsjedništvu BiH

Srpski član kolektivnog šefa države Milorad Dodik, dovodeći jučer harmonikaša u Predsjedništvo, ispunio je obećanje kako će pjevati prije početka sjednice na kojoj će glasati protiv svih točaka. Doduše, nije objavio da je otpjevao onu koju je najavio – “Nema te više, Alija”, već “Srpkinja je mene majka rodila”. U svakom slučaju, u najvećem dijelu BiH ovo je doživljeno kao provokacija i ponižavanje državnih institucija. No ova svirka nije nadjačala “zveckanje oružja” koje kao da se čuje odnekud iz daljine.

BiH od potpisivanja Daytona nije uspjela profunkcionirati kao samostalna država na unutarnjem dogovoru i konsenzusu. Uloga međunarodne zajednice sve vrijeme bila je itekako snažna u pokušajima da daytonsku strukturu učini stabilnom i samoodrživom. Služila se različitim mehanizmima i formulama. U različitim razdobljima pokušavala je različitim metodama. Najčešće je smjenjivala “rigidne” nacionaliste i dovodila nove, proeuropske političare.

Jedno od osvježenja bio je i Milorad Dodik. U poslijeratnom razdoblju Amerikanci su ga prepoznali kao odgovarajuću zamjenu u ratu kompromitiranim i optužnicama za ratne zločine opterećenim “tvorcima Republike Srpske”. Malo milom, više silom, s vlasti u tom entitetu uklonjeni su gotovo svi kadrovi Karadžićeva SDS-a, a na vlast je (1998.) zasjeo miljenik Zapada. Čiste ratne prošlosti, izazivao je divljenje zapadnih diplomata otvorenom kritikom Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića te pomirljivim porukama prema suradnji s Hrvatima i Bošnjacima.

Ipak, bilo je to vrijeme kada su se županijske i entitetske ovlasti počele prenositi na državnu razinu pa je BiH od svojevrsne unije dvaju entiteta, kako je to dogovoreno u Daytonu, postajala država s institucijama, poput vojske, obavještajne službe, pravosuđa, poreznog sustava.Kada je Dodik vidio u kojem to smjeru vodi, prometnuo se u vodećeg zaštitnika Republike Srpske. U praksi to je značilo odbijanje svih novih inicijativa za jačanje državne razine i početak borbe za vraćanje izvornih ovlasti RS-u koje su mu zajamčene u Daytonu. Zbog takve tvrde nacionalne politike dospio je na američku “crnu listu”, ali stekao i veću popularnost među Srbima osvajajući iz izbora u izbore sve više glasova.

Na nove pokušaje prebacivanja nadležnosti RS-a na državnu razinu sve glasnije je odgovarao mogućim najavama secesije, organiziranjem referenduma o odcjepljenju, jednostranim povlačenjem iz državnih institucija. Odluka sada već bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka da nametne zakonsku zabranu negiranja genocida u Srebrenici te presude Ustavnog suda BiH kojima je utvrđeno da je država, a ne entitet vlasnik zemljišta, šuma i drugih prirodnih resursa dovele su situaciju do točke usijanja na kojoj je trenutačno BiH. Dodik najavljuje radikalne poteze, ponovno stvaranje entitetske vojske i obavještajne službe te nepriznavanje ingerencija državnih institucija na teritoriju RS-a.Koliko je u BiH sve nadrealno, govore i činjenice: Dodik se bori za američki projekt (Dayton) jer daje velike ovlasti entitetima, a oni ga stavili na “crnu listu”, Bošnjaci žele antidaytonsku građansku (unitarnu) državu i miljenici su Amerikanaca. Hrvatima jedino odgovara uređena europska država, a optužuju ih za njezino rušenje.

K tomu, prihvatljiv im je Dodik koji želi slabu državu i napadaju ih oni koji se zaklinju da im je BiH svetinja (Bošnjaci, Zapad…) Zato odgovornost za krizu u BiH snose svi akteri. Ne samo Dodik. U bošnjačkoj politici jača unitaristička opcija čiji je cilj “građanska” država u kojoj će vladati Bošnjaci kao najbrojniji narod. U tom kontekstu treba promatrati i sve glasnije zahtjeve za ukidanje konstitutivnosti triju naroda iako je riječ o temelju na kojem je počivala prijeratna (zavnobihovska), kao i ova daytonska BiH. Kako bi ta “građanska” BiH izgledala, već se vidi na primjeru entiteta Federacija BiH, gdje znatno brojniji Bošnjaci već godinama preglasavaju Hrvate i nameću im političke predstavnike.

Današnji Dodik, koji ne bira riječi u zastupanju svoje nacionalne politike i povlači rizične poteze koji se u svijetu prepoznaju kao destabilizirajući, bošnjačkim unitaristima pogoduje mnogo više nego što žele priznati. Već ga tjednima provociraju i na kritičnoj razini održavaju dozu njegova adrenalina. Nadaju se da će ga međunarodna zajednica ukloniti kako ga je i dovela i da će iza njega ostati slabiji RS koji se daljnjem razvlašćivanju neće moći odupirati. Ako međunarodna oluja otpuše nekadašnji dašak svježeg vjetra, kako su ne tako davno na Zapadu zvali Dodika, političko Sarajevo očekuje bonacu u kojoj će lakše ostvariti ciljeve. Srušiti Dayton, imati svoju državu i k tomu još biti miljenik Zapada. Kao nekada Dodik. Zasad svira tek raštimani orkestar amatera prepun harmonikaša, guslara, bubnjara, trubača…

www.vecernji.ba

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply