Knez Mutan: ‘Djeco draga, vi što stariji sve gori, luđi i pohlepniji, nećete tako daleko dogurati’!

Nekada davno, davno, negdje prije 1128 godina, u jednom prekrasnom mjestu, podno nekoliko velikih planina, a opet dovoljno blizu mora, živio je moćni vladar po imenu Mutan. Njegovi podanici su ga zvali Muta.

Muta je vladao cijelim tim krajem, bogatim svakojakim prirodnim bogatstvim. Vladao je surovo, ali pošteno. Jedini problem mu je predstavljala šačica starosjedilaca okupljenih oko lijepe i prkosne Kleunije.

Muta nikako nije mogao da osvoji taj dio Donjeg polja kojim je vladala Kleunija pa je na kraju odlučio da je oženi i tako ovlada cijelim prostorom.

Muta i Kleunija izrodili su mnogo kćeri i sinova, a najstariji sin se zvao Tome, koji poslije očeve smrti odluči da se ujedini sa susjednim Delminijumom.

I tako napravi savršen krug od dva velika polja okružena visokim planinama. I sve bi skladno i lijepo, živjelo se teško, ali pošteno stotinama godina.

Sve dok krajem ne zavladaše braća Muhamed i Sulejman koji sa velikom vojskom pokoriše cijeli kraj. Sulejmanova vjera je dozvoljavala više žena pa se on tako orodi sa svima, imajući u tim brakovima mnogo djece.

Poštujući svoje žene i njihovo podrijetlo sinovima je dao sljedeća imena: Muhamed, Ante i Slobodan. Bilo ih je još puno, ali ova tri su najbitnija.

Svatko od njih je vukao na svoju stranu, sve dok ne dođe nova sila iz Beča i matere im se pod pritiskom preudaše za nekog Franca koji je bio Austrougar.

Franc vladaše okrutno i strogo. Najviše je volio Antu, dok je Slobodana tjerao na teški rad, ali je zato Muhamedu oduzeo sve i pretvorio ga u slugu.

Živjeli su tako Mutini potomci mučno i teško, uvijek pod tuđim jarmom. Svaka sila je odnosila dio po dio bogatstva koje im je Muta ostavio.

Međutim, mjesto se i dalje razvijalo jer je svaki od osvajača napravio neko zdanje koje je koristilo svima. Bilo je to tako sve dok Slobodan, vjerujući da je ugrožen, u suradnji sa daljnjim rođacima sa Istoka ne napade braću Antu i Muhameda.

Bez ikakve milosti Slobodanova vojska je ubijala i pljačkala dojučerašnju braću. Međutim Ante je imao sina Franju koji je ujedinio Antino i Muhamedovo potomstvo u borbi protiv Slobodanove sile.

U tom razdoblju svima je zajedničko bilo pljačkanje i uništavanje Mutine imovine.

Nakon sukoba Slobodan i njegove pristaše bjehu poraženi i protjerani, a pred kraj sukoba dođe do svađe i krvoprolića između Antinoga i Muhamedova potomstva te većina Muhamedovih odluči otići iz mjesta.

Tada je počelo sustavno uništavanje i pljačkanje Mutinog carstva. U tome prednjače Antini tj. Franjini potomci. Oni su pod prijetnjom Svjetskog suda, morali dio imetka podijeliti sa Slobodanovim nepriznatim sinom Miloradom i Muhamedovim daljnim rođakom Alijom.

Do danas su Mutino bogatstvo svi skupa skoro do kraja opljačkali i uništili, a potomstvo po svijetu rastjerali, tako da bi im Muta nakon 1128 g. vjerojatno rekao:

‘Djeco draga, vi što stariji sve gori, luđi i pohlepniji, nećete tako daleko dogurati’!

Nikola Džido

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply