Livnjak: Osjetio sam kriminalnu spregu sudske i izvršne vlasti na svojoj koži

IZ SUDSKE PRAKSE

Nedavnim člankom na ovom portalu o kriminalu u sudstvu ponukalo me da objavom ovu priču da čitateljstvo shvati količinu kriminala u Općinskom sudu i sprege izvršne vlasti. Priču sažimam da čitateljstvu bude čitko i razumljivo.

Nekad davno čovjek kupuje staru orijentalnu kuću, prostorno limitiranu s ciljem rekonstrukcije, a da bi to napravio treba suglasnost dvaju susjeda.

Naravno, kuća je napravljena suprotno od Rješenja o gradnji i gabaritima rekonstrukcije. Vremena su turbulentna, rat je pred vratima i nije vrijeme za inačenje, nego za dogovor, usmeni i pismeni.

Nakon desetak godina dolazi do sudskih prijenosa vlasništva nakon parničenja u obitelji. Novi vlasnik (tako se predstavlja) godinama raznim makinacijama pokušava dogradnje i preinake, što ja ne dozvoljavam i upućujem  ga na nadležne službe.

Ne trebam naglasiti da novi vlasnik ne poštuje dogovor prvog vlasnika koji je sve radio u njihovo ime, ali prihvaćaju i pozivaju se na izdato Rješenje o gradnji. I tu nastaje sljed kriminala sudske i izvršne vlasti, koji traje i ne vidi mu se kraj.

Inspekcijske službe na poziv novog vlasnika na upit da pokažu papire bivaju najureni od istih, a bježanija koju sam tad vidio  nisam vidio ni u ratu.

Naravno, to se nastavlja tužbom novog vlasnika, jer radovi nakon 25 godina koje smo napravili u dvorištu (postavljanje flastera), trebali su ako se negira dogovor prvog vlasnika napraviti sami vlasnici (sanacija i dovođenje u prvobitno stanje).

Svrha tužbe naravno nije navodna šteta, uzrokovana odustajanjem od Rješenja o gradnji koja podliježe traženju novog rješenja, odgovornost je na osobi koja gradi mimo rješenja. Svrha je zastrašivanje i dokazivanje materijalne moći da je u stanju kupiti sve, inspekciju i sudstvo.

Da je očito da šteta nije svrha izbacio je sudski vještak cijenom koja je desetak puta manje nego troškovi koje je sam sebi nabio novi vlasnik plaćajući drugove (znam u marku).

Naravno nisam samo promatrao, nego i istraživao jer su procedure i postupanja postajala sve komičnija i kriminalnija.

E, sad dolazi do zapleta, gdje VELIKI sudac ženskog kodnog imena trenira komunističku doktrinu, uvažava dvojicu blesavih  svjedoka da pričaju šta hoće (jedan lud, drugi ISIL-ovac istih interesa – uzurpacija javne površine) i – završen slučaj.

Toliko je svjesnih proceduralnih propusta da ih je teško pobrojati. Prvo, sama tužba koja je prihvaćena bez pravih osobnih podataka – imena optužanog do onemogućavanja opunomoćenika da ispita svjedoke, predlažem dokaze.., jer sam vrlo rano shvatio da naš advokat (ne odvjetnik) naplaćuje na dvije strane (sreća pa umra – sreća za nove klijente).

‘VELIKI sudija ženskog kodnog imena’ je perfidan igrač, dostojan reprezentacije Manipulatora prvog reda. Za advokata znam da je uzeo lovu (razgovor sam čuo – dokaz nezakonit, ali meni nije), a VELIKI je vraćao uslugu prvom odvjetniku novog vlasnika.

Prvi je nakon prvog ročišta uhićen u Sarajevu, naplatio unaprijed maršala (ljudi sve znaju).

Jedini dokaz koji sam uspio ubaciti u spis je slika koja govori više od tisuću riječi. Igrom slučaja, vještak građevinske struke vrši iskopavanje i analizu na istom mjestu gdje je slika nastala deset godina ranije.

Naravno da slika nije razmatrana, a demantira samo obrazloženje presude već prihvaćene nebuloze svjedoka dok je vještačenje svedeno na pitalicu ‘šta je starije, kokoš ili jaje?’

I da skratim. Izgubili smo. Čuj, apelacija – kome?! Ali meni đav’o ne da mira i podižem istovjetnu tužbu (prepisao) samo zamijenim uloge.

Gle čuda, neprihvaćena, nejasna, a VELIKOM sve jasno. Na pripremnom ročištu, gle čuda, dociranje pameti ‘MALE sutkinje duplih očiju kratkih pantalona’.

MALA je već odabrala stranu i presudu, čemu dokazi. Po savjetu odvjetnika (izvan Livna) odustajem do daljnjeg.

VRANA VRANI OČI NE VADI.

Eh, da ne zaboravim, optužnicom saznajemo da nije novi vlasnik ON nego ONA. Sada znam, ali kasno, kriminalnu spregu sudske i izvršne vlasti na svojoj koži.

Kako Tužiteljstvo kantona 10 radi i jeli neovisan o tom drugom prilikom, jer podnesena je krivična prijava za nesavjestan rad u službi.

Pisani dokumenti postoje, vidjet ćemo jesu li DOKAZI ili mrtvo slovo na papiru.

‘BIĆE KAD BUDE’

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply