Srećko Perić – svećenik prognanik
Sinoć je u polivalentnoj dvorani Franjevačkoga muzeja i galerije Gorica – Livno održano predavanje Josipa Gele o životu i djelu fra Srećka Perića pod nazivom Srećko Perić (1899.-1978.) svećenik, prognanik.
Dinko Periša, moderator večeri, pozdravio je nazočne, predstavio predavača i ustupio mu riječ. Iscrpnim Gelinim predavanjem podijeljenim u dva dijela, nazočni su upoznati s fra Srećkovim životnim putem.
Fra Srećko je rođen u Crnom Lugu kod Livna 1896. godine. Obrazovan je u Livnu, Visokom i Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1920. godine. Na kolegiju Sv. Ante u Rimu je doktorirao 1922. tezom Kontorverze između Grka i Latina u čistilištu na Ferarsko-Firentinskom saboru.
Bio je profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, kapelan na Plehanu, meštar novaka, ravnatelj Trećeg reda, član uredništva Glasnika svetog Ante. Pokretač je i jedno vrijeme izdavač Kalendara sv. Ante, bio je župnik u Nišu, Ljubunčiću, Livnu i Tuzli.
Za boravka u Livnu fra Srećko se borio za zaštitu Srba, no nepravedno je optuživan za ratne zločine nad njima. Iz tih je razloga bio prisiljen 1942. godine napustiti Livno i odlazi u Tuzlu odakle pred progonom komunista 1944. bježi u Posavinu, a preko europskih zemalja u Venezuelu gdje je stigao 1949. godine.
Tu je pastoralno i karitativno djelovao do kraja života kao župnik u mjestima: Capaya, Caucaguai i Quebrando Arriba. Gradio je crkve, župne dvore i pastorizirao uglavnom siromašne vjernike.
Fra Srećko je preminuo 1978. u Caracasu, a kroz čitavo vrijeme egzila održavao je vezu s Provincijom Bosnom Srebrenom i rodnim krajem preko fratara Anđela Kaića, Jakova Kuprešanina i Borisa Baruna s kojima se redovito dopisivao pod tuđim imenima.
Sinoćnje predavanje glazbenim točkama upotpunili su i uljepšali učenici livanjske osnovne glazbene škole (Franjo Serafin Vilhar) pod budnim okom Marija Perkovića, prof. harmonike. Hania Pekić odsvirala je na harmonici 1. stavak Bernauove Ciganske suite, a Ivan Tomić 1. stavak Ištvanove Sonatine.
