Ljudi s područja bivše Jugoslavije ovdje su zajedno/ Podjele prestaju kad se pređe granica

njemačka

Najviše su Ivana i njezin partner strahovali od pronalaska stana. Sve te horor-priče o tomu kako je nemoguće naći stan na kraju su se pokazale kao neosnovane.

Mnogi koji su se posljednjih godina odlučili na odlazak su na taj korak bili prisiljeni iz materijalnih razloga. No ima i onih koji kućni prag napuštaju iz znatiželje. Ivana P. ulazi u tu kategoriju.
München je oduvijek bio meka za žitelje jugoistočne Europe. Motivi su bili različiti. Kasniji valovi su često bili povezani s političkim previranjima ali najviše se u München išlo zbog novca.
Nama najbliži njemački velegrad od šezdesetih godina prošlog stoljeća je postao sinonimom za odlazak na rad u Njemačku, trbuhom za kruhom.Stoga i ne čudi da i posljednji iseljenički val, koji je zahvatio Hrvatsku prvo zbog ulaska u Europsku uniju, a onda i druge zemlje Balkana završava upravo tu u metropoli na Isaru.

Nemalu ulogu igraju i naše brojne zajednice u Münchenu preko koje i mnogi novopečeni “gastarbajteri” ulaze u novi život. Posla ima, za stan ćemo se već nekako snaći. Balkan je udaljen svega par sati vožnje.
Znatiželja

Ivana P. se nekako teško uklapa u bilo koju “gastarbajtersku” kategoriju. Za razliku od većine koji su se na težak korak napuštanja doma odlučili teška srca i tek kad im je voda u Hrvatskoj došla do grla, naša sugovornica je odlazak u München doživjela manje dramatično.
“Imala sam u Zagrebu dobro plaćen posao i društvo, ali sam jednostavno htjela nešto novo”, priča Ivana s kojom smo se sreli za jednog od toplijih dana u Zagrebu.
“Jednostavno poželiš provjeriti sve te priče ljudi koji su otišli van i pričaju kako im je dobro. I tako smo jedne subote natrpali stvari u auto i krenuli”, prisjeća se svoje prošlogodišnje životne odluke.
No ipak nije bilo sve tako spontano kako se to na prvi pogled čini. Prije odlaska se naša sugovornica (kako to priliči jednoj temeljenoj inženjerki) dobro raspitala o uvjetima života u gradu u koji se sprema otići. Između ostalog i zato jer ih u Münchenu nije dočekala logistička podrška rodbine.
Bez minusa

Najviše su Ivana i njezin partner strahovali od pronalaska stana. Sve te horor-priče o tomu kako je nemoguće naći stan na kraju su se pokazale kao neosnovane. Na početku su neko vrijeme živjeli preko platforme Airbnb i marljivo tražili stan. I pronašli ga relativno brzo.
“Možda smo jednostavno imali sreće”, sliježe ramenima ova 26-godišnjakinja.
Stanarine u Münchenu su po visini bez konkurencije u Njemačkoj, u prosjeku oko 20 eura za metar kvadratni. Bez režija. No u informatičkoj i high-tech Meki Münchenu, dobro se zarađuje.

Ova inženjerka i programerka bez problema je pronašla posao. Plaća je dobra, kaže, i što je najvažnije, “na kraju mjeseca nema minusa”.
Uz dobru plaću, Ivanu je najviše oduševila i atmosfera na poslu: korektnost, točnost, radni moral. I što je najvažnije: usprkos multikulturnoj radnoj ekipi, nema nikakvih provokacija: ni vjerskih ni seksističkih.
I odnos prema radnicima je na razini o kojoj se drugdje može samo sanjati.
“I tečajeve njemačkog ti plaćaju”, otkriva naša sugovornica koja dosad nije iskoristila ovu ponudu jer je u Njemačku došla s “dobrom podlogom” što se znanja jezika tiče.
I još jedno ugodno iznenađenje: predrasude o Nijemcima nisu se potvrdile.
“Niti su hladni, a i zabavljati se znaju jako dobro”, tvrdi.
Malo joj je doduše bilo čudno kako mnogi svoja skupocjena odijela nakon radnog vremena zamjenjuju bavarskim narodnim nošnjama i u lederhosama i dirndlu odlaze na pivo i kobasice.
Ivana nema ništa protiv kobasica i piva, ali su joj alternativni oblici zabavebliži. I toga naravno u milijunskom gradu ne nedostaje.
“Ima čak i previše događaja, super koncerata na koje bi htjeli otići”, opisuje kulturnu ponudu bavarske metropole koja joj se i inače već uvukla pod kožu.
Naša sugovornica nije usamljena u svom mišljenju, München se, kad je kvaliteta življenja u pitanju, nalazi na samom vrhu među europskim gradovima.
Iako Bavarska slovi kao konzervativna, to nije baš tako.
“Nema ni izbliza toliko policije kao kod nas, sve ide nekako smirenije”,prisjeća se Ivana.
I kad smo već kod te teme razgovor neminovno skreće na kontakte s zajednicama u Münchenu.
“Imamo prijatelja i mnoge kontakte. Sve je tu OK, ali vidim da mnogi baš i ne razumiju stanje u Hrvatskoj, Bosni, Srbiji. Misle da znaju što se tamo događa, ali to baš i nije istina”, otkriva kroz smijeh.
I još ju je jedna stvar malo začudila. “Ljudi s područja bivše Jugoslavije se ovdje drugačije odnose jedni prema drugima. Tu je sve kao: ‘Ma gdje si? Što ima?’, a na Balkanu bi se potukli. Izgleda da te podjele nestanu kad se prijeđe granica”, zaključuje naša sugovornica za Deutsche Welle. Građani Münchena sebi vole, zbog opuštenog načina života, laskati da su “najsjevernija metropola Italije”. Zlobnici sa sjevera Njemačke, potajno jalni na blagostanje, južnjački opušteni mentalitet i Bayern, München nazivaju “početkom Balkana”. I u jednom i drugom ima istine.

http://kus.ba