MARK TWAIN / Sjeća li se itko početka 90 – tih godina u našem Livnu?

Sjeća li se itko početka 90 – tih godina u našem kraju?

Sjeća li se itko onog nacionalnog zanosa i naboja, spremnosti na žrtvu, samoodricanje, spremnost za bitku s onima koji su imali ama baš sve poluge i mehanizme vlasti u bivšoj Jugoslaviji?

Sjeća li se itko utemeljenja odbora HDZ-a u Livnu i livanjskim selima, u ilegali, tajnim sastancima i pripremama za ono što neminovno slijedi –  za rat?

Sjeća li se itko strastvenih, emotivnih i gorljivih govora tadašnjih političkih vođa Hrvata Livna? Bilo je odličnih govornika, bilo je i onih malo manje dobrih, pomalo i skučenih, ali ne manje nacionalno osviještenih i gorljivih?

Sav taj naboj, zanos, probuđenu nacionalnu svijest, prkos, ponos Hrvata bio je sažet u samo jednom  akronimu – HDZ.

30 godina poslije… što je ostalo od svog tog silnog naboja i zanosa?

Samo ime… ništa drugo do imena, odnosno akronima “HDZ”.

U samo 30 godina nestalo je apsolutno sve… ostala je samo prazna ljuštura ispunjena s nekolicinom mediokriteta, koji su sebi i svojim obiteljima priskrbili više nego ugodne sinekure u kojima uživaju već tri desetljeća.

Mediokriteta koji se nacionalnog naboja, zanosa, nacionalnih prava i interesa sjete uvijek u predizborno vrijeme i na sva zvona zvone kako su oni ti koji će se izboriti za prava Hrvata u BiH, zaustaviti iseljavanje, dovesti investitore, zaposliti branitelje i njihovu djecu (usput, kad je zadnji branitelj zaposlen u javnu instituciju, zna li itko?), stvoriti entitet, uvesti televiziju na hrvatskom jeziku…

A nakon izbora, uvijek ista priča – mediokriteti zbrinjavaju svoj rod i porod, po uhodanoj matrici – tamo gdje se malo što radi, a prima solidna plaća, gdje odgovornosti nema, a postoje samo prava – pravo na plaću, regres, godišnji odmor i ostale privilegije koje je ovaj sustav izmislio i omogućio.

Ali ne svima… samo njima… Njima, mediokritetima, koji hodaju po restoranima u odijelima, njihovim ženicama u lakiranim cipelicama i s skupim torbicama, punih novčanika i pođonjenih obraza… Njih nekoliko i njihove obitelji…

Uz samo jedan uvjet – slijepa poslušnost, praktično podaništvo prema njima,  mediokritetima koji su se kojekakvim vratolomijama probili na političku scenu.

Istina, možda sam pretjerao da su potpuni mediokriteti. Mora im se priznati jedno – eksperti su u lažima, podvalama, podmetanjima, izvrtanju istine i sličnim gadostima.

Isti takav život, jednu ugodnu sinekuru, mogli su uživati „pučisti“, „buntovnici“, kako ih sve već zovu, koji su se usudili suprotstaviti se njima, mediokritetima, s poremećenim vizijama samih sebe kao „velikih političara i boraca za prava Hrvata“ i drznuli se pokušati sastaviti vladu u ovoj našoj razvaljenoj Hercegbosanskoj županiji.

Razvaljenoj nesposobnošću, neznanjem i neradom mediokriteta, prepuštenoj na upravljanje par ljudi i par obitelji koji su mislili da će vječno vladati u svom malom begluku, prćiji, pašaluku… – nazovite kako hoćete – što im ga je netko dao na upravljanje, bez da je ikog drugog pitao može li se to tako, smije li se to tako, zaslužuju li ti ljudi to?

Dovoljno je bilo samo ponizno sagnuti glavu i snishodljivo se nasmiješiti jednom uglađenom, sijedom gospodinu kojem ni korona ne može ništa.

Ili to isto napraviti pred gospođom u lakiranim cipelicama i s skupom torbicom obješenom na rame. Gospođom koja u vrijeme korone ulazi na sporedni ulaz jednog prodajnog centra u Livnu jer Njenoj visosti ne priliči stajati u redu s umirovljenicima i ostalom fukarom s par maraka u džepu.

Pitam se koliko bi ljudi takvo što napravilo – uhljebništvo, lagodan i predvidljiv život zamijeniti za jednu neizvjesnu političku avanturu kojoj se ishod ne zna i neće se još dugo znati.

Udobnu fotelju i prepun stomak zamijeniti za potpunu neizvjesnost, borbu i stalno trvenje s majstorima podvala i podmetanja, ne može baš svatko.

Vjerujem da bi velika većina dobro, dobro razmislila isplati li se ulaziti u takvo što… Cijena neuspjeha bi, vjerojatno, bila vrlo, vrlo  visoka.

Treba imati m…! Velika m…. za takvo što! Stvarno ih imaju, definitivno ih imaju! To je jedan od razloga zašto im treba dati šansu.

Drugi je puno prozaičniji, nije ga teško pojasniti. Kakvi god da budu, teško mogu biti gori od ovih koji su nas handrili 30 godina…

Mark Twain

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply