Samo devet, od 80 sudova u BiH, ima glasnogovornike ili službenike za informiranje, koji su karika u komuniciraju s medijima, ali i sa građanima koji trebaju informacije.
U ostalim sudovima te poslove obavljaju predsjednici i tajnici sudova, službenici pisarnica, stručni suradnici ili drugi službenici što ponekad otežava dobivanje informacija ili tumačenje birokratskih priopćenja. Problem je i kada na brojeve telefona ne možete dobiti osobu koju trebate, iako zovete nekoliko puta tijekom dana.
Razlog zašto svih 80 sudova nema glasnogovornika je jednostavan – nema novca za njihovo plaćanje.
– Većina sudova nema portparole jer nisu osigurana financijska sredstva za te pozicije od strane relevantnih vlada na različitim razinama vlasti u BiH – kažu u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH.
Oni su na 80 adresa sudova uputili anketu s pitanjem da li imaju glasnogovornika, službenika za informiranje ili odnose s javnošću, a odgovor im je stigao od 73 institucije. Prema dostavljenim odgovorima, portparole imaju Sud BiH, Kantonalni sud u Livnu, Okružni sud u Banjaluci, općinski sudovi u Tuzli, Zenici, Sarajevu, Lukavcu i Livnu, te Pravosudno povjerenstvo Brčko Distrikta.
– U sudovima koji nemaju glasnogovornika niti odjel za informiranje, informacije većinom predsjednik suda ili, po njegovom odobrenju tajnik suda, šef pisarnice, sudac, stručni suradnik, ICT službenik ili administrator – pojasnili su nam u VSTV.
Po iskustvima građana, upravo ta zbrka u kojoj se po informaciju mora “ići pješke” i okrenuti nekoliko brojeva da bi dobili traženu informaciju i pomoć dodatno ulijeva nepovjerenje u sudstvo. Na pojedinim internet stranicama sudova naveden je samo broj centrale, bez imena kontakt osobe ili službe koju netko treba.
U nekim sudovima se vrlo dobro zna tko daje informacije i kako se do njih može doći. Jedan od primjera gdje u sudu ne postoji osoba zadužena za odnose s javnošću je Okružni sud u Istočnom Sarajevu u kojem predsjednik suda prima stranke, odgovora na upite i telefonske pozive.
Predsjednik ovog suda Senaid Ibrahimefendić svake srijede od 10 do 12 sati prima stranke, te svakodnevno odgovara na upite medijskih kuća, ali i sve druge zahtjeve koji stignu na adresu suda. Kaže da sve stiže, ali da bi tajniku suda, da ga ima, proslijedio dosta posla.
– Samo ja primam stranke i isključivo one koje imaju predmet u sudu. Građani uglavnom više prakticiraju da dođu osobno nego da pošalju zahtjev elektronskim putem – kaže on.
Da bi suradnja medija i pravosuđa mogla biti bolja ukazano je i na nedavno održanom okruglom stolu na kojem je istaknuto i da veliki broj predstavnika pravosudnih institucija zazire od medija smatrajući da im oni na neki način smetaju u svakodnevnim poslovima.
Ima i svijetlih primjera gdje je službenike lako dobiti na telefon; odmah će objasniti građanima kome treba da se obrate dalje. Neki se trude i u suradnji s medijima, pa dnevne informacije odmah prosljeđuju, a na pitanja se trude da odgovore brzo, ne čekajući zakonski rok od 15 dana.
Dobri primjeri komunikacije
U jednom općinskom sudu u Federaciji BiH su se potrudili, pa na internet stranicu detaljno napisali kako ih građani mogu kontaktirati, te koje informacije mogu dobiti iu kojem vremenskom razdoblju.
– Mogu tražiti i na koji način žele da im se odgovor dostavi. Stariji ljudi to uglavnom žele na kućnu adresu – kaže naš sugovornik iz ovog suda.