MILJAN KONTA / Grad uzvišenih

Da se nešto pogolemo iza brda valja bilo je jasno kada se prva seoska škola zatvorila, a nedugo poslije i ostale. Takvi kakvi smo prelazili smo šaptom na sve praznije školske klupe, kao da se sve to događa negdje drugo.

Uz tvornice, zatvaranje škola je drugo zlo koje može pogoditi žitelje jednog grada. Trećeg i nema, jer iz ova dva zla sve nastaje, bolje rečeno nestaje.

Kada nestane mlijeka kupi se, i krompira isto. No kada nestane djece, nastaje pustoš.

Pogledajte samo livanjska sela na što liče, dvije i pol decenije od rata. Još malo i Sahara će biti bogatija životom od bezbroj devastiranih livanjskih sela. Na ovakve priče, gorljivi branitelji vladajućih imaju uvijek isti odgovor “pa i u ostatku država Balkana je isto”. Nije isto, isti su samo ološi na vlasti kojima narod već predugo šuti.

Da se vratimo na Livno. Garnitura ortodoksih lopova koji su se izmijenjali na funkcijama od rata, smišljeno i sustavno su radili samo za svoje interese. Koja je zabluda reći da su oni na vlasti poradi nas!

Izgradili su mrežu uhljeba koji su za mrvice prodali i obraz i dušu.

Tko su uhljebi? Dovoljno je ući u institucije i naći ih skoro 90%, ostali su ili od ranije ili se svaki dan čude kako im je uspjelo da se zaposle. Uhljebu fali diploma, nikakav problem, on školu završi za par mjeseci i “diplomom” dobije posao.

Ti, međede, što hrmbaš po dvanaest sati dnevno i otkidaš od usta, da bi ti dijete studiralo pet godina, sve to gledaš i šutiš.

Uhljebi na pola kokoške dobiju poticaje, ti konjino ori njive i na kraju si uvijek donji. Uhljebi dobiju bespovratne kredite te se skuće preko noći, a ti majmune što im šutiš godinama još u blokovima živiš. Uhljebi biraju posao, vaša djeca proberu bauštelu u Njemačkoj.

Čak ste i zadovoljni kada vam unuci šprehaju njemački, a o Čavoglavama ni stiha ne znaju. Koji ste vi mazohisti. I tako dok u kratkom ljetnom ‘urlapu’ odzvanja selima ‘anjc, cvaj, draj’… dotle uhljebi odlepršaju na udaljene obale da ih slučajno koji pripiti gaster ne bi u prolazu upitao za zdravlje. Mnogo je i onih trijeznih koji se srdačno pitaju sa svojim progoniteljima. Valjda su ista stranka.

Oni iznad uhljeba… e oni su zlo koje se valjda ne pamti još od ‘vakta’ turskih zuluma. Rado bih nabrojio imena onih najpoznatijih, no čemu kada ih bolje poznajemo od biblijskih svetaca! A i više im se klanjamo. Prosto me sramota kako nas uzimaju sve ove godine bez imalo srama.

Koliko je ta bagra pokrala novca, a da niti jedan nije omirisao zatvora?! A ti ovane namakneš metar drva povrh kuće, skoro pa u privatnom gaju i već zasjeda prijeki sud.

Dao Bog pa šumari ne nose sačmare kao u ‘onoj’ državi, sada bi već imali i streljačke vodove. Upališ motorku, rođo u zelenom te rani preventivno, ranjen nećeš u krađu.

Hajd’ zaobiđi brojilo ratniče iz Čelebića! Smio si čekati tenkove, no bogme električari su opasniji od ‘Belih orlova’.

Dok ti prepadnuti čovječe na svim životnim poljima spavaš na jedno oko, dotle zna se koja bratija uzima lopatom i trpa u vreće. Njihova djeca odsele iz Livna, zimi mjesec u Austriju, ljeti mjesec na Kanare, ostatak godine se bahate po izmišljenim radnim mjestima. A i Čavoglave znaju na pamet.

M. Konta

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply