Miljan Konta / Kad udari Hrvat na Hrvata

Da se loše ili gotovo nikako živi na području Livna, unazad trideset godina, svjedoci smo svi mi njegovi stanovnici.

Nekada, na potezu Bihać – Mostar nije bilo boljeg grada, sa tvornicama, javnim službama, bolnicom, školama…

Radilo se, živjelo se, sela su bila u doslovnom smislu – sela, sa mnoštvom žitelja koji su se tada bavili i poljoprivredom i stočarstvom.

Malo je bilo sela bez škole sa mnoštvom djece i bilo je nezamislivo da će ti sokaci, škole i livade jednog dana opustjeti. Išlo se i tada trbuhom za kruhom, obično glava familije, neki su selili i zbog političkih ne slaganja sa tadašnjom vlasti.

Oni koji su ostali radili su po mnogim tadašnjim pogonima te tako prehranjivali obitelji. Svi segmenti društva su bili kudikamo bolji no što su danas.

Školstvo, zdravstvo, kultura, sport,… bili su na nekom nivou što se danas i ne može reći.

Slobodno se može reći da smo dolaskom rata na naše područje degradirani u tolikoj mjeri da se nećemo još dugo oporaviti.

Zanimljivo u svemu tome da nam je ponestalo i dežurnih krivaca (jest da neki i danas zazivaju aveti prošlosti, no to su šuplje priče) te se godinama vrtimo u magli pokunjenih, poraženih glava.

Nestankom Beograda nestali su i utjecajni Srbi koji su dugo važili za nosioce svih nedjela uperenih protiv Hrvata.

Zatim se efikasno sklanjaju iole utjecajni muslimani te se sva vlast svodi na lokalne Hrvate.

Tada i započinje opće “veselje”!

Probrane i uzdignute ‘rvatine ubrzo započinju ‘kurbin pir’ na području našega ‘maloga mista’.

Devastira se sve što dotaknu, tvornice služe za podizanje kredita, a zatim ih gase, za sebe kradu stanove i poslovne prostore, uhljebljuju bližu i širu familiju u javne službe i poduzeća.

Stvara se hobotnica koja pokriva svaki mogući izvor novca. Jednom riječju – mafija.

U takvoj situaciji obični narod poduzima sve da preživi te se neki stavljaju na stranu mafije u nadi da će tako uspjeti uposliti članove familije, a neki sele i napuštaju Livno.

Zanimljivo je to što su glave te mafijaške hobotnice, jedne te iste osobe, dobro znane svima nama, a još je zanimljivije to što narod godinama dozvoljava da ih pljačkaju.

U takvoj situaciji najgore prolaze oni koji podignu glas ili ‘ne dao Bog’ kažu istinu. Takvi bivaju nepoželjni, izolirani i obilježeni, bez mogućnosti upošljavanja i opstanka u Livnu.

Zbog svega navedenog Livno je danas grad u izumiranju. Grad od kojeg su vlastiti stanovnici digli ruke, opustjela sela, njive, putevi…

Grad u kojem skoro da nema ništa, grad koji se sveo na par ljetnih mjeseci kada se prikupe gasterbajteri. Grad koji živi do četvrtog razreda srednje škole, a poslije toga jedna velika praznina.

Livanjska vladajuća mafija je skrojila grad sebi po mjeri, bez velikih gužvi, tvornica u kojima ionako ne bi radila njihova djeca.

Opančari imaju gradski trg sa vodoskocima, par kafića da se sjedne i šetalište do ekonomske!

Kom’ je malo eno mu Njemačka!

M.Konta

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply