Da je kojim slučajem Halid Bešlić iz Livna, njegov poznati ekološki hit bi bio preoblikovan u ” Livnom se širi miris asfalta, to Čelan hoće glasova da nahvataaaa”.
Srećom nije, jer i ovako imamo previše umjetnika, pogotovo onih naivnih, a što je najgore, iz godine u godinu imamo sve više aktova mrtve prirode.
Koliko čovjek može imati debelu kožu pa da i pored neostvarenog Velikog Ništa, ganja peti ili već koji mandat?!
Da i pored toga što je za vrijeme tih “mandata” Livno napustilo približno petnaest tisuća žitelja, jedni te isti teže tome da i dalje vladaju.
Scenarij osvajanja fotelja u bobu je isti: krpljenje rupa, polovično asfaltiranje ulica, dječja igrališta… sve odavno prožvakano.
Očito i tu im fali kreativnosti koja im i ne treba jer narod puši decenijama iste fore. Umjesto da se dotični laganini oprosti sa funkcijama i sreću potraži na bauštelama Europe kao i oni što su djelimično i njegovom zaslugom tamo završili, on teži da i sljedeće četri godine devastira Livno.
Pola života mnogih od nas je proteklo pod patronatom jednog jedinog čovjeka koji ništa dobro nije napravio da bi bilo zapisano u povijesti ovog grada.
Čak mislim da ga mnogi trebaju tužiti za uzrokovane duševne boli proistekle iz njegove vladavine.
Očito da narod ne zna i ne želi da odlučuje o svojoj sudbini te preostaje jedino nada u samourušavanje prve stranke u Hrvata, a time i uklanjanje sa scene šljama koji je vlastiti narod doveo do ponora.
Da li i koliko ima pozitivnih snaga da preuzmu vodstvo Hrvata, ne samo u Livnu nego i šire, tek će da se vidi.
Pomalo je ružna činjenica da svi koji su na bilo koji način izašli iz HDZ-a, po pravilu osnivaju nove stranke, umjesto da nastupe jedinstveno. Cijepanje biračkog tijela jedino navodi vodu na ‘stožerni mlin’ prepun uhljeba koji znaju za koga glasati.
Pored navedenog, mnogi oporbenjaci kao da se trude da stožerna mafija iznova pobijedi, jer se iz njihovog javnog djelovanja drugo i ne može zaključiti.
Očito da Livnu treba pod hitno ‘tehnička vlada’ mladih i sposobnih ljudi koji će afirmirati ulagače kako inozemne tako i one porijeklom sa ovih prostora. Svako novo otvoreno radno mjesto je obitelj više u našem gradu.
Avione očito ne možemo proizvoditi, no potencijala za turizam, eko proizvodnju, stočarstvo imamo na pretek.
Biranjem istih političkih spodoba samo produbljujemo grobove, ne samo naše no i budućih generacija. Dok naša djeca budu sluge u Europskim zemljama, Krište, Mihaljevići, Čelani, Ivkovići… bahatit će se livanjskim ulicama ‘puni k’o brodovi’.
Zato, neka nam ne zamažu oči sa par asfaltnih zakrpa i polovično asfaltiranim ulicama, kružnim tokovima bez veze sa vezom, igralištima bez djece….
Vrijeme je da ih pospremimo u povijest, a bogme mnoge i u zatvor.
