Milorad Dodik, trgovac bezvrijednim Srbima

Znate, to je isti onaj Dodik koji tvrdi kako ne postoje bosanski, hrvatski ili srbijanski Srbi, već samo i jedino Srbi.

srbi

Srbi su, kao i sve drugo, način i operativni instrumenatij kojim se Milorad Dodik održava na vlasti
U najkraćem, ovako bi se mogao sublimirati potez Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika, čiji zastupnici u utorak nisu podržali zastupničku inicijativu Denisa Bećirovića (Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine) kojom se pozivaju nadležna tijela Hercegovačko-neretvanskog, Zapadnohercegovačkog i Posavskog kantona te (Livanjskog) Kantona 10 u roku od 30 dana od izmjene Ustava s ciljem osiguranja ravnopravnosti Srba. Inicijativa je (hvala zdravom razumu) prošla, ali zapitajmo se zašto se Dodik i njegova klika, koja se kune u Srbe i srpstvo, tako olako rješava dijela stanovništva koju verbalno toliko svojata?

Najprije, trebalo bi javno priopćiti imena “heroja”, zapravo licemjera i konvertita, koji jedno rade, a drugo govore i koji su osporili potpunu pravnu konstitutivnost jednog naroda. To su: Borjana Krišto (Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine), Miroslav Milovanović (SNSD), Lazar Prodanović (SNSD), Milica Marković (SNSD), Dušanka Majkić (SNSD), Staša Košarac (SNSD), Predrag Kožul (HDZBiH) i Nikola Lovrinović (HDZBiH). I dok za Krišto i Kožula, kao predstavnike Hrvata, možemo reći da ima neke perverzne, samo perverzne, logike u odbijanju da jedan konstitutivni narod zaista bude u punom kapacitetu konstitutivan na dijelu teritorija Bosne i Hercegovine, što je sa srpskim zastupnicima?

Nije vrag pa da su se odmetnuli od Dodika, pretvorili se u nekakve trećeentitetske separatiste Dragana Ćovića, pa oduzeli prava jednom konstitutivnom narodu? Zapravo, čak je i semantski nemoguće. Za one koji ne znaju puni naziv stranke, SNSD je Savez nezavisnih socijaldemokrata – Milorad Dodik. Čovjek je sagradio svoju autarchiju u ime partije! Ne bez Dodika ili treptaj, a ne osobito u državnim institucijama u Sarajevu. Stoga nije bilo moguće da ovi ljudi glasaju za dobrobit svojih ljudi bez Milorada Dodika.

Obična stoka malih zuba
No, posebno je bilo zanimljivo odsustvo Nikole Špirića, rođenog Drvarčanin, koji je, apstinencijom na skupštinskom polju, izbjegao upiranje prstom svojih zemljaka u njegovu malenkost. Nego, kako objasniti tom većinskom srpskom stanovništvu u naprimjer Drvaru da su baš Srbi, i to iz SNSD-a, koji vlada, gle čuda, iu Drvaru, glasali protiv punopravnost ljudi koji tamo žive? Racionalno, to je nemoguće. Patriotski, u kojem se SNSD šali, ovo je još manje moguće. Stoga postoji suptilni ljudski motiv kada se ljudi ne tretiraju jednako. Ljudi, a ne ljudi, jer se radi o istim ljudima. Čak i kako tvrdi Dodik, tko kaže da nema razlike između Srba.

E, pa, poštovani Srbi, netko vas treba obavijestiti da je Dodikov SNSD u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine glasovao protiv pune ravnopravnosti baš vas Srba u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Zbog toga je vožnja od Laktaši pokazala da ste u njegovim očima samo malena patka. Niža bića, koja se slabo uklapaju u predizbornu statistiku i koja valjaju jedino za političko potkusurivanje i namirivanje, a o tome dockan.

Vidite, ako netko iz Banjaluke na takozvane sunarodnjake, stotinjak kilometara dalje u pomenutom Drvaru ili Livnu, ili Mostaru ili Odžaku, gleda kao na niža bića, koja nisu dostojna punog ljudsko-pravnog životnog kapaciteta, to dovoljno govori o ništavnosti i tih osoba, i takve politike, ali podosta govori io mazohističkom mentalnom sklopu naroda koji glasa za svoje ništitelje i dželate. Ne treba smetnuti s uma da je gro srpskih naroda u pomenutim kantonima svoj glas dao baš SNSD-u, dakle glas za ništenja vlastitog identiteta. Ali to je već domena neke vrste socijalne patologije. Što ne mijenja na stvari i iznova treba ukazivati ​​da se iza te i takve politike kriju Dodik i klika mu.

“Dragane, ovdje je moja treća osoba od mene”
Znate, to je onaj Dodik što tvrdi kako ne postoje bosanski, hrvatski ili srbijanski Srbi, već samo i jedino Srbi. E, pa Srbi u spomenuta četiri kantona su po SNSD-u donji Srbi, Oni su, čini se, Dodikova neprijatnost, Srbi kojih ima da nema po glasovima njegove stranačke vrhuške. To je tamo neki narod u tamo nekim zapećcima, koji više-manje nikome nije koristan, koji, doduše, glasa za Dodika, ali čiji broj je zanemariv u odnosu na trebovanja. Pa, bolje je da ih nemate.

Ili, već kada je, prikladno je trgovati. Ako ne i ljudima, onda predizborna obećanja, glasovi i manipulacija masama. Pa je tako ne sasvim slučajno, zapravo ne uopće slučajno, Dodik na jednoj srbijanskoj televiziji, upravo kad su njegovi puleni osporavali puna prava Srba u pojedinim županijama, izjavio da bi Hrvatima dao treći entitet, ali, eto ne može: “Hrvati imaju problem jer su majorizovani u Bosni i Hercegovini. Evo, ja im dajem suglasnost za treći entitet, ali opet ne mogu. ”

Prvo, Dodik se pita za treći entitet koliko i Bosna i Hercegovina za napredak gospodarstva u svijetu. Ali on zna da nije spomenuo hrvatsku silentnu patnju u Bosni i Hercegovini. A opet, zna da u sastavu trećeg entiteta ne bi volio vidjeti pola Banjaluke, Trn, Jablan, Trapiste, Posavinu, Derventu, dio Modriče, dijelove Laktaša i Bosanske Gradiške, Mahovljane, sela oko Prijedora i Prnjavora, dijelove istočne Hercegovine … Pa onda ostaje u računanju snova da ponudi svom političkom kolegi Draganu Čoviću četiri od gore spomenutih kantona, a sve s ljudima drugog reda besplatno. Tako je, kao gesta dobre volje, izdala vojnicima svoje stranke hatcheerif koji je žrtvovao temeljna i ustavna prava Srba tamo.

Poslušajte što je Radovan Karadžić rekao
Ne za Dodikovu ideologiju, za nju nema dobrih i loših Srba, ne postoji nikakva politika prosperiteta, nema ni nacionalizma, kako mnogi misle. Postoji samo i jedini makkievilijski pragmatizam, u kojem ljudi, prema Staljinu, samo su brojevi i statistike. Srbi? Kakva su Srbi? Oni, kao i sve drugo, put i operativni instrumenti kojima se Dodik drži na vlasti, gomila osobnog bogatstva i snage moći, poštedjuju svaku ozbiljnost kaznene istrage.

I zbog zasluga svih političkih stranaka, osim SNSD-a i bratskog HDZ-a BiH, Srbi će postati jednaka nacija u preostalih četiri BH. kantona, što je normalno, ljudsko i civilizirano. A ako postoji više civilizacije, ne bih govorio o Srbima, Bošnjacima ili Hrvatima, već građanima Bosne i Hercegovine. Ali ovo je treća budućnost, a tko bi onda popunio svoje džepove nacionalističkom pričom?

Naposljetku, ovo je dobra lekcija, prije svega srbijanskom narodu, prema kome točno zna kakav je vodstvo izdalo. Kad je jednom osuđen ratni zločinac Radovan Karadžić nekoć osuđen, na pitanje što će se dogoditi narodu (srpski), on je odgovorio: “Tko je narod?” I možda će neka naivna dušica reći, ali Dodik je porijeklom Drvarčanin, pa ne bi on zemljacima i sunarodnjacima uskratio bilo kakve slobode i prava baš u Drvaru. E, neka duša sjeti ili razmotri Karadžićevu rečenicu koja toliko govori o mentalnoj strukturi političkih velesila, ali io ljudima koji glasaju za njih.

Stavovi izraženi u ovom tekstu ne odražavaju se u uredničkoj politici Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Komentari