Nedavno sam pročitao upravo na ovom portalu službene brojke Državnoga ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske o hrvatskim iseljenicima. Mislim da su te brojke netočne, proizvoljne, pogotovo ako se preskoči činjenica koja kaže koliko, primjerice, američkih građana imaju hrvatsko podrijetlo. To je bitno. A to me je naučio Nelson Mandela kad sam s njim radio intervju u Pretoriji 1995. godine.
Kad sam ga upitao koliko živi Hrvata u njegov zemlji, on mi je odgovorio malim uvodom, koji mi je otvorio oči pa sam posve drukčije kasnije gledao svaku dijasporu, a tako i hrvatsku. Mandela je najprije rekao da su po njegovu saznanju hrvatski moreplovci prije Magellana doplovili na jug Afrike i tu su neki ostali živjeti. Dogodilo se to početkom 16. stoljeća, tvrdio je Mandela, pa je rekao kako tada Hrvati nisu imali svoju državu, povijest naseljavanja i raseljavanja ljudi raznih naroda pisali su oni koji su imali svoja kraljevstva, carstva i države. Tko bi znao za Magellanov pothvat da je bio Hrvat?
Hrvati u Africi i Turskoj
Iz njegove priče sam shvatio da je stotinjak tisuća građana te zemlje na jugu Afrike, koji imaju hrvatsko podrijetlo. Po toj logici, onda treba pitati, koliko američkih građana imaju hrvatsko podrijetlo, hrvatske korijene, koliko kanadskih, australskih, turskih…
Ako rečeno bude mjerilo i statističko pravilo raseljavanja naroda, onda bismo morali uvažiti tezu jednog bosanskog Turčina (kao desetogodišnjak odselio iz Sarajeva u Istanbul), koji je doktorirao na hrvatskoj djeci koje su Turci odvodili u sepetima u Tursku ili zarobljavali u bitkama. On je uzeo četiri stoljeća osmanlijske vladavine u Bosni i Hercegovini i nekim dijelovima Hrvatske pa je došao do broja od 10 milijuna Turaka koji vuku hrvatsko podrijetlo.
Dakle, po spoznanju doktora Abaza od 78 milijuna živućih Turaka u Turskoj, 10 milijuna imaju hrvatske korijene. Ako je tomu tako, a izgleda da jest, najveća i najbrojnija hrvatska dijaspora je ona turska. Abaz je u svojoj doktorskoj dizertaciji, godinama kopajući po arhivi u Istanbulu, brojio, zbrajao i došao do, za nas, zapanjujuće brojke. Samo jedne godine (1493., kad se dogodila i Krbavska bitka), kaže on, dopremljeno je u sepetima 10 tisuća hrvatske djece iz Bosne i Hrvatske.
Sad mi je donekle jasno zašto je samo predsjednik Turske Demirel, jedini od svih predsjednika zemalja na svijetu, došao Tuđmanu na pokop. Tada je onako, kao uzgred, rekao da i on vuče daleko hrvatsko podrijetlo iz Bosne. Možda je i neki njegov pradedo došao u Tursku u sepetu. Andrić je to opisao u svojoj poznatoj priči Danak u krvi. Taj hrvatski danak u krvi trajao je pet vjekova. Ante Matić
