Odluči li se Moskva za hitac, to će biti preko Dodika i njegovih

Novi tjednik Express donosi: Miloradu Dodiku i njegovoj policiji zapravo se i nema tko suprotstaviti. Oružane snage BiH bi se u slučaju primjene ukrajinskog scenarija raspale..

Mogućnost izbijanja rata na nekom području proporcionalna je broju zagovornika mira na istom tome mjestu. Prije 26 godina Sarajevo je bilo prijestolnicom mirotvorstva: tko god je na prostoru između Đevđelije i Triglava imao reći nešto u prilog miru, bio je u Sarajevu ili se preko tamošnjih medija oglašavao, praćen zborom takozvanih običnih građana, upornih u ignoriranju činjenice da određeni niz incidenata, ipak, čini pravilo.

Rat u BiH započeo je, naime, u godini ranije, granatiranjem sela Ravno, da bi se širio u naizgled nepravilnim vremenskim razmacima i na, jednako naizgled, nepovezanim mjestima. Sve po planu koji je imao kodni naziv “Ram” i, što je jedan u nizu apsurda, bio objavljen u listu Slobodna Bosna. Koliko su efikasne bile poruke protiv rata govori i sudbina Sarajeva, grada koji je bio pod opsadom 1425 dana!

Iskustvo jednog proživljenog i preživljenog rata temeljno je za očekivanja od budućeg. No reprize povijesnih događaja moguće su samo u kontekstu premijernih zbivanja, onih koje upravo rat najefikasnije i nepovratno mijenja.

Današnja, daytonska i postratna Bosna i Hercegovina, na onu BiH s kraja 20. stoljeća, sliči malo više nego na Bosnu Tvrtka Kotromanića. Tigrova koža – kako je nazivana mapa iz koje je bila vidljiva etnička izmiješanost stanovništva – je oderana, oni što nemaju sjećanje na neku drugu BiH osim sadašnje već su dospjeli za pušku i vojsku, problemi koji su sprečavali izbijanje mira nisu nimalo drukčiji i ništa manji…

Ideje neporažene na bojnim poljima preživjele su dulje nego što je očekivano, dok su njihovi čuvari dobili moćnu potporu u globalnoj igri moći.

“Jesu li otklonjeni problemi zbog kojih su izbili ratovi na Balkanu? Nisu. Ovo je samo intermezzo između nekih novih sukoba, ne zbog Srba, nego zbog neriješenih pitanja na Balkanu”, rekao je krajem prošle godine ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić.
Njemu, kao i valjda svima što su u proteklim mjesecima prijetili ratovima, a ima ih, hvala na pitanju, odgovara se, baš kao onog proljeća 1992. godine, pacifističkim porukama koje se, uz minimalna odstupanja, svode na isto: da nitko nema ni volje, ni želje, ni snage za ponavljanjem zbivanja od 1992. do 1995. godine.

Zaboravlja se, međutim, kako ne postoji mjesto na kojemu bi se povijest mogla ponoviti jer, da ponovimo, one BiH u kojoj su se zaposjednuta područja mogla kontrolirati samo ako se temeljito etnički očiste više nema.

Ne znači to, naravno, kako nema ni mogućnosti rata, ali on ne može nalikovati na onaj nekadašnji, što je utješno koliko i spoznaja da od neizlječivih bolesti ne mogu oboljeti oni što su godinama dokazano mrtvi.

“Naš interes je Republika Srpska i srpski narod, a ne BiH i tu nema kompromisa. Na Drini ne može biti NATO granica”, rekao je predsjednik manjeg entiteta u BiH i kandidat za člana Predsjedništva države Milorad Dodik. Riječi jesu njegove, ali misao, posebice ona o granici, došla je iz Moskve, koja Republiku Srpsku vidi kao svoju karaulu pred vratima mrskog neprijatelja.

Još 2014., uoči tadašnjih općih izbora – a novi se održavaju u listopadu ove godine – 90 bivših i aktivnih pripadnika ruskog FSB-a boravilo je u Banjoj Luci. Oni, ne možda isti ljudi, ali njihove kolege, obučavat će pripadnike specijalne policije MUP-a Republike Srpske koji je samo u prošloj godini opremljen s dodatnih 4000 automatskih pušaka i, što je nepotvrđeno, ali je lako moguće, protuavionskim raketama Igla 1-V, prilagođenima za montiranje na policijske helikoptere.

Miloradu Dodiku to je nedovoljno za proširivanje granica RS-a, ali je dostatno za njihovo pretvaranje u neprelazne i za njega te nekoliko država koje bi priznale neovisnu Republiku Srpsku, međunarodne. To što tu, samostalnu, silom odvojenu RS ne bi priznavali, recimo, SAD, Njemačka ili Velika Britanija, za BiH bi značilo onoliko koliko Ukrajini znači nepriznavanje Krima, a Gruziji i Moldaviji dijelova njihova teritorija na koje predstavnici središnje vlasti mogu stupiti kao i Vučićevi izaslanici na Kosovo.

Odluči li Moskva ispaliti hitac u NATO, učinit će to daljinskim, preko Milorada Dodika i njegove policije kojoj se, zapravo, i nema tko suprotstaviti.

Oružane snage BiH bi se u slučaju primjene ukrajinskog scenarija raspale, dok bi katastrofalni odnosi bošnjačkih i hrvatskih lidera, a i to u najboljem slučaju, onemogućili bilo kakav policijski odgovor iz Federacije. U gorem i izvjesnijem, Washingtonskog sporazuma bi se sjetili u, možda, Washingtonu. Bošnjaka i Hrvata u RS-u, gdje uvijek mogu dijeliti zajednički osjećaj ugroženosti, ima dovoljno tek da se svi skupa isele za jedno poslijepodne.

Osim što ne može nalikovati na prošli, novi rat ne može ni jednako dugo trajati. Sklepana mirovna inicijativa zaustavila bi borbe u startu i zaledila zatečeno stanje u kojem RS za ostatak BiH neće biti samostalna država, BiH za RS neće postojati, kao što neće biti nikakve mogućnosti da se širenje Europske unije i NATO-a nastavi istočnije od Hrvatske i, to posebice, preko rijeke Drine.

Takav je rasplet sasvim povoljan za Rusiju koja gubitak Crne Gore možda ne može kompenzirati Republikom Srpskom, ali preko nje može još aktivnije djelovati u regiji ionako premreženoj krupnim kapitalom i još krupnijim sigurnosno-političkim operacijama čiji krajnji cilj nije radikalno nacionalistička, ksenofobna, izolacionistička i marionetska vlast samo u Banjoj Luci, nego ista takva i u Zagrebu. To što u njoj ne bilo Srba, Putinu je bitno koliko i činjenica da je njegov odani i, uz sve ostalo, homofobni i primitvni namjesnik u Čečeniji, Ramzan Kadyrov, musliman. Dovoljno je što je vlastoljubiv i na svaki način ovisan o Kremlju.

Što je ‘Srbska čast’?
Posljednjih mjeseci se sve više u medijima i vlasti u BiH spominje organizacija ‘Srbska čast’ iz Niša, koja ima ogranak u Republici Srpskoj. Pojedini dužnosnici i mediji okarakterizirali su ovu organizaciju kao paravojnu, dok njeni predstavnici u Republici Srpskoj tvrde da se bave humanitarnim radom.


Šef Dodikove paravojne formacije

Srbska čast je pojam iza kojeg se skrivaju ljudi s maskama na glavama, često u maskirnim uniformama s automatskim oružjem u rukama, pojam je to kojim su označene brojne njihove fotografije iz teretane, vojne obuke i postrojavanja. Kako piše Žurnal, iza tog pojma nalaze se i fotografije gdje se vidi da su njihovi članovi zaduženi i za sigurnost Arkanove udovice Ceca Ražnatović, da su često u Moskvi i još mnogo toga. Neke novije fotografije uglavnom su nastale u Banja Luci, a daleko najimpresivnija je nastala 12. prosinca 2017. u dvorani Narodne skupštine Republike Srpske, piše Express.

U prvom redu su sjedili Igor Bilbija iz Prijedora i Bojan Stojković iz Niša, vođe “Srbske časti”. Igor Bilbija je poznat po čestom sudjelovanju u crnoj kronici. Uhićivan je zbog prostitucije, prijevare i organiziranog kriminala. Bojan Stojković iz Niša poznat je kao “najsnažniji Srbin”, ali nosi i odlikovanje koje mu je dao ruski general Valerij Vječesljavević Kaljakin. Zajedno s kolegama iz Srpske časti prošao je prošao je obuku u kampu 63. padobranske brigade u Nišu što je ovjekovječio i prigodnom fotografijom.

Tijekom 2007. godine boravio je u vojarni “Ševatske Livade” u Preševu. Dio obuke je, prema izvorima Žurnala, zahvaljujući vezama s ruskim veteranima okupljenih oko udruge “Nasljednici pobjede” prošao u Moskvi “Za takvog predsjednika vrijedi umrijeti”, napisao je Stojković na svom Instagram profilu pod fotografijom Vladimira Putina.

“Srbska čast i omladina Veterana RS Powers održali su sastanak u Narodnoj Skupštini RS na kojem se govorilo o formiranju jedinice sastavljene od ova dva udruženja , koji će sudjelovati u svečanom postrojavanju i mimohodu povodom 9. siječnja, neustavnog dana Republike Srpske“, piše u dokumentima sigurnosnih agencija koje još navode da se na sastanku “razgovaralo i o eventualnim intervencijama ukoliko opozicija bude opstruirala rad vlasti“.Prema istim izvorima, parlamentarni prostor za aktivnosti “srpske časti” osigurao je Nenad Stevandić, potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske.

– Predsjednik Srbske časti iz Republike Srpske Igor Bilbija zapošljava ljude iz kaznenog miljea koji će biti okosnica buduće paravojne jedinice, dok je omladinska organizacija Power baza za regrutiranje – stoji dokumentu sigurnosnih agencija BiH.

No, Milorad Dodik je u siječnju odbacio navode kako se u tome entitetu uz potporu Moskve uspostavlja paravojna formacija koju čine pripadnici udruge ‘Srbska čast’ koja bi bila u funkciji aktualnih vlasti iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).

– Republika Srpska ima svoje Ustavom i zakonima predviđene institucije koje su u službi stabilnosti svih njezinih građana, a konstrukcije koje su se pojavile u pojedinim medijima da predsjednik Republike Milorad Dodik uz potporu Moskve uspostavlja paravojne jedinice su izuzetno opasne i nisu u funkciji informiranja građana – priopćeno je iz Dodikova ureda. Pritom se navodi kako se autor ovoga pamfleta “nije pozvao ni na jednu provjerljivu činjenicu koja bi ukazivala na točnost njegovih navoda o formiranju takvih jedinica u Republici Srpskoj”.

Međutim, Žurnalove informacije potvrdio je ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić, koji je član Srpske demokratske stranke (SDS).

– Raspolažemo tim informacijama već duže vrijeme. Prikupili smo dosta informacija vezano za to”, rekao je Mektić i dodao kako ne može iznositi u javnost operativne detalje.

BH analitičar Nedžad Ahatović upravo tim povodom je podsjetio na činjenice da čak i specijalci RS-a provode dio obuke na poligonima u Rusiji te da je uobičajeno da ruski instruktori s iskustvom ratovanja po Ukrajini dolaze u Srbiju i BiH gdje provode obuku.

– Ukazivao sam da postoje indicije da se na teritoriju entiteta RS krije oko 300.000 cijevi nelegalnog pješačkog naoružanja, pisao smo i o navodnoj bateriji haubica D-30 kalibra 122 mm koja se nalazi u krugu vojarne Miloš Obilić na Palama, a koja je trebala biti uništena u redukciji vojne opreme OS BiH, pisao sam i o raketama zemlja-zemlja R-65 Luna koje se nalaze u krugu vojarne Kozara u Banjoj Luci koje do veljače 2014. također nisu bile uništene – napisao je Ahatović za portal Index.ba.

24 sata.hr