Sud BiH će u petak, nakon više od dvije godine suđenja, izreći nepravosnažnu presudu Zdenku Andabaku, optuženom za ratni zločin počinjen 1993. godine u livanjskom selu Grborezi.
Zaštićeni svjedok i oštećeni S-1, čiji su dijelovi iskaza bili zatvoreni za javnost, kazao je kako je 21. srpnja 1993. godine Andabak ubio njegovog brata, a njega pretukao. Istog dana mu je, kako je naveo, ubijen drugi brat, a majka ranjena u nogu.
“Čuo sam i vidio kad ga je upucao u mozak”, rekao je svjedok, objasnivši da su bila dva pucnja iz pištolja.
Prema svjedoku, optuženi ga je šutao, udarao nogama i rukama i puškom mu slomio zube.
Tužiteljstvo BiH je optužilo Andabaka da je 21. srpnja 1993. rukovodio akcijom u Grborezima, kada su pripadnici Druge lakojurišne bojne Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) jednu osobu ubili, a drugu ranili.
Prema optužnici, pripadnici ove bojne su potom ranili još jednu osobu, koju je Andabak ubio. Na teret mu je stavljeno i fizičko zlostavljanje jednog civila.
Svjedočeći u vlastitu korist, optuženi Andabak je negirao da je počinio djela koja mu se stavljaju na teret.
“Ja tvrdim da nisam. Svjedoka S-1 nisam imao čime tući (…) Nisam uopće vidio udaranje. Nisam vidio da ga je itko maltretirao dok sam bio tu”, kazao je Andabak.
Neki svjedoci Tužiteljstva BiH, kao i većina svjedoka obrane, rekli su kako nisu čuli ni vidjeli da je Andabak nekoga zlostavljao.
Jasenko Tufekčić je kazao da je Andabak bio od pomoći i da “nije naišao na čovjeka koji je nekada nešto loše o njemu rekao”.
“Ovo što je učinjeno nama jeste zločin, ali Zdenko Andabak nije na toj adresi”, kazao je svjedok.
Također, svjedoci Tužiteljstva Ljuban Karadža i Mladen Badrov su naveli da nisu čuli da je optuženi nekoga maltretirao tijekom akcije razoružavanja 21. srpnja 1993. godine.
Badrov je napomenuo da je tog dana u Grborezima vidio S-1 i još tri osobe, ali da nije uočio povrede na njemu.
“Zdenko Andabak je bio zapovjednik. (…) Ja ga i dan-danas smatram svojim zapovjednikom”, rekao je Karadža, nekadašnji pripadnik Vojne policije.
Prilikom ispitivanja svjedoka, Tužiteljstvo se suočilo s mijenjanjem iskaza, odnosno neki svjedoci su ustvrdili da je na njih vršen pritisak prilikom davanja ranijih iskaza.
Jure Bolotin i Draško Dalić su naveli da su izjave u istrazi dali pod pritiskom.
Prema optužnici, Andabak je bio pomoćnik načelnika Uprave Vojne policije za Operativnu zonu Sjeverozapadna Hercegovina HVO-a i zapovjednik Druge lakojurišne bojne Vojne policije HVO-a.
Andabak je, svjedočeći u svoju korist, pojasnio da je u vrijeme akcije razoružavanja bio pomoćnik načelnika Uprave Vojne policije za Operativnu zonu Sjeverozapadna Hercegovina HVO-a i imao koordinacijsku ulogu.
Ovo su potvrdili vještak obrane Franjo Cvitković i svjedok Ante Čolak, koji je kazao da je optuženi bio samo koordinator između zapovjednika Livanjske brigade i postrojbe Druge lakojurišne.
Cvitković je rekao da je zapovijedi postrojbama Vojne policije mogao izdavati načelnik Uprave Vojne policije HVO-a ili zapovjednici na terenu, a da je Andabak, kao pomoćnik načelnika Uprave Vojne policije za Operativnu zonu Sjeverozapadna Hercegovina, mogao samo prenositi zapovijedi načelniku i imati “koordinacijsku ulogu”.
Prema Andabaku, on je za vrijeme akcije razoružavanja bošnjačkih pripadnika HVO-a u selima Guber, Komorani i Grborezi čitao proglas putem razglasa i upoznavao stanovništvo tko će vršiti razoružavanje, te “da se nemaju čega plašiti”. Ovo su potvrdili neki svjedoci kako Tužiteljstva, tako i obrane.
Andabak je izjavio da se zaustavio u blizini kuća, gdje je, prema optužnici, počinjen zločin, i vidio čovjeka s balkona kako je ispalio kratak rafal “u pravcu Marinka Kreše i njegove grupe”. Također je napomenuo i da je vidio drugog čovjeka koji je istrčao iz pravca druge kuće i počeo pucati, nakon čega je nastala opća pucnjava.
Optuženi nije negirao da je ulazio u dvije kuće, pojasnivši da je u jednoj na katu s vrata vidio tijelo osobe koja je pucala s balkona, ali da mu nije prilazio. U drugoj je, kako je kazao, vidio stariju ženu, za koju su rekli da je ranjena. Istaknuo je da je javio zapovjedniku brigade da je došlo do incidenta u Grborezima i tražio da dođu hitna pomoć, civilna policija, da izvrši uviđaj, i mrtvozornik.
Svjedok obrane i nekadašnji načelnik Livanjske brigade “Petar Krešimir IV.” Ante Čolak je kazao da je čuo optuženog da javlja zapovjedniku da ima mrtvih i ranjenih te kako traži da se pošalju hitna pomoć i policija. Dražen Periša, koji se tog dana nalazio u centru veze u stožeru, potvrdio je navode optuženog Andabaka.
Zoran Vrdoljak, koji je 2014. saslušan kao osumnjičeni i zajedno s Andabakom te godine bio uhićen, svjedočio je u korist optuženog. On je ispričao da je kao policajac osiguravao ukop stradalih koji su u ljeto 1993. pružali otpor.
Svjedok Čolak je naveo da je kroz analizu akcije saznao da je u Grborezima bila organizirana zasjeda, te da je iza kuće oštećenih bio čovjek s mitraljezom.
Milan Juranić je rekao da se pričalo da je u Grborezima došlo do razmjene vatre, kada su osobe koje su vršile razoružavanje ušle u selo, gdje ih je na balkonu jedne kuće dočekao čovjek s mitraljezom.
Zaštićeni svjedoci obrane SO-3, SO-4 i drugi svjedoci su kazali da nisu čuli da je optuženi nekoga ubio, maltretirao ili činio neke nečasne radnje. SO-3 je napomenuo da je optuženi “dosta pomagao ljudima”.
“On je vrlo plemenit i human čovjek”, izjavio je SO-4, dodavši da mu je Andabak jedne prilike “spasio glavu”.
Osporavajući navode optužnice, obrana je saslušala oko 20 svjedoka, jednog vještaka i uložila materijalne dokaze. Da bi dokazalo ulogu optuženog Andabaka u događaju u Grborezima, Tužiteljstvo BiH je saslušalo oko deset svjedoka, vještaka i uložilo materijalne dokaze.
Suđenje je obilježio i branitelj Bajro Čilić, koji je branio interese Andabaka iako je šest mjeseci bio suspendiran od Odvjetničke komore. Kada su obaviješteni o suspenziji, Sudsko vijeće nije ponovno pozivalo svjedoke, ali je optuženi zamijenio odvjetnika. Obranu je nastavio Esad Fejzagić.
Andabaku se u drugom predmetu pred Sudom BiH sudi s Muamirom Jašarevićem i Seadom Velagićem za zločine počinjene u Livnu 1992. godine, javlja BIRN.
(Izvor: BIRN/Dnevnik.ba)